IM: To je sasvim točno. Vrlo malo ljudi zna za to jer se vrlo malo ljudi zanima za to. Ali u stvari, razvoj djeteta i razvoj majmuna do određenog razdoblja – apsolutno je identičan. Na tu temu postoje zanimljive studije.
T: Da. To je stvarno tako. I doista, ovu su činjenicu zabilježili znanstvenici, iako im razlog ostaje nepoznat, barem do izlaska ovog programa. Ali tada su ljudi iz različitih vjerskih organizacija postali ogorčeni znanstvenicima: “Čekajte, ali kako to?! A što je s vjerom? Uostalom, u Bibliji se kaže da je Bog stvorio čovjeka po svojoj slici i liku.” I što znanstvenici mogu odgovoriti ako su to samo obični ljudi koji proučavaju materiju po svojoj svijesti? Oni se mogu baviti samo činjenicama i hipotezama … Povrh svega, znanstvenici su kod čimpanze otkrili sposobnost verbalne komunikacije. Kao posljedica ovih eksperimenata nastala je bura kritika, tj. nastala je još jedna ‘religiozna trauma’. U osnovi, kosa se uplela u kamen *.
Došlo je do sukoba u stavovima, interesima i temperamentima dva pojedinca od kojih niti jedan ne želi popustiti.
Agresija među njima je počela jer u glavama ljudi vlada svijest. Svijest je toliko zbunila i okrenula ljude jedne protiv drugih, uhvatila ih na ponos, strah, neznanje … pa čak i na terminologiju.
Ovdje je sporna riječ ‘preemates’ (primati) što na latinskom znači ‘primarno, prvotno, prvi’, kojom su znanstvenici imenovali skupinu visoko organiziranih životinja u biologiji. Čini se da se ovaj pojam koristio u crkvenoj hijerarhiji. Nije slučajno da je 2006. godine jedna drevna titula pape imenom “Patrijarh Zapada” službeno uklonjena iz papinske titulature. Kod dešifriranja ove titule postoji niz titula, među njima i titula „Primatus Italiae“, a ona ukazuje na to da je rimski biskup „prvi među jednakima“tj. prvi među talijanskim biskupima.
Svijest samo ismijava ljude. Sužava percepciju ljudi do točke sukoba. Pogledajmo što se događa u svijetu: uklanjaju se titule, argumentiraju i organiziraju ‘suđenja majmunima’ u suprotnosti s hipotezama, tj. izmišljotinama svijesti. U Indiji je čak stvoren kult Hanuman – (bog majmuna, bog fizičke snage i magije i oni ga štuju kao učitelja znanosti). On je jedan od najpopularnijih bogova u hinduizmu i velik broj hramova je posvećen njemu, a na oltarima su njegove slike.
IM: Pa, sada vidite kako svijest djeluje.
Zh: Da, svijest pravi probleme. Uostalom, ona ne razumije duhovno i izobličava njegovu suštinu cijelo vrijeme.
T: Tako je. Ljudima nedostaje razumijevanja. Da su ljudi znali odgovore na pitanja što znači da je Bog stvorio čovjeka po svojoj slici i liku, što je dualna priroda čovjeka, kako se svijest postavlja i zašto majmun živi u svakome od nas … tada ne bi postojala ni pitanja religije, ni pitanja znanosti koje, zapravo, imaju samo studije, i ništa više.
A što se tiče primatologije, istina je da se ne može raspravljati o činjenicama iz biologije životinjskog svijeta. Oni, naprotiv, otvaraju ljudima oči o tome kako svijest djeluje, kako funkcionira sustav na standardni način. A zapravo, kako ste nam, Igore Mihajloviču, prije toga rekli, na temelju primjera iz zoologije te njenih disciplina kao što su primatologija i etologija koje se bave proučavanjem ponašanja životinja, uključujući i ljude, možemo razumjeti te sheme, te primitivne obrasce sustava i način na koji on funkcionira.
Pa, iskreno govoreći, kad sam se prvi put susrela s ovim pitanjem, za mene je to bio hladan tuš. Jer čini se da osoba misli da je ona tijelo, da je misao … Ponosna je na to. Ali, kad se suočite s primatologijom, shvatite da je to u što čovjek vjeruje upravo priroda majmuna u njemu.
T: Primarna svijest je, s jedne strane, nalet misli i emocionalnih stanja iz sekundarne svijesti. A s druge strane, to je sve povezano s radom same primarne svijesti: počevši od ponosa i čitavog niza destruktivnih osjećaja i stanja koja dolaze iz Životinjske prirode poput mržnje, zavisti, neprijateljstva do njihove interakcije kroz mozak s tijelom (a to su sve vrste tjelesnih senzacija, bolesti, emocije, sve ono što se čuje i vidi u ograničenom rasponu trodimenzionalnosti) … Takav napad punih razmjera na Osobnost iz smjera svijesti ide dalje.
Što o trodimenzionalnosti zna, “uspavana”, neprobuđena Osobnost koja je porobljena od svijesti? Samo ono što joj servira primarna svijest: privid informacija, izmišljene situacije, emocionalna stanja iz Životinjske prirode. Stvara se obmana pomoću onoga što netko vidi i čuje.
Na primjer, poznato je da 90% informacija iz trodimenzionalnog svijeta dolazi kroz oči. I tako, svijest govori Osobnosti: “To ti vidiš vlastitim očima.” Ali ovo je laž! Jer svijest je ta koja sebe opaža kroz tijelo, kroz optički sustav očiju. A što su oči? One su određeni monopolist, tj. monopolistički dobavljač vizualnih informacija. Dakle, oči nisu prozori u svijet, oni su „prozorsko lišće mozga“, koje je pod kontrolom primarne svijesti.
Napokon, uvjerenje da smo “mi oni koji vidimo” je laž. Oči percipiraju samo vidljivi dio spektra elektromagnetskog zračenja, pa čak i onda u vrlo malom rasponu. Sve se to pretvara u električne impulse koji kroz mozak ulaze u primarnu svijest. I tek nakon toga, primarna svijest Osobnosti daje ograničenu sliku situacije u trodimenzionalnosti, a čak i tada koristi svoje korekcije i sama postavlja prioritete. Znači, radi svoju interpretaciju, ističe neke ključne detalje, a izostavlja njoj manje zanimljive podatake.
Zh: Što je svijesti manje zanimljivo? U pravilu, sve što ne daje tako impresivnu sliku za odvlačenje pozornosti; sve što čovjeka može osloboditi od porobljavanja sviješću.
T: Da, to je samo igra “Gluhog telefona” kada je na jednom kraju rečeno jedno, a na drugom kraju to rečeno izlazi s takvim izobličenjima da je teško shvatiti što je u početku rečeno .. Primarna svijest, poput računala, gotovo trenutno radi na čitavom nizu zadataka, stvarajući privid, tvrdeći da je to “stvarnost”. Recimo, takozvana stvarnost, jer čak i za svijet materije, za sustav, a to je fizika primarnih energija, je lov na sile Allata. Ostalo su samo iluzije koje sam sustav stvara kao zamke. Tako nam se samo čini da opažamo okolni svijet, ali u stvarnosti Osobnost nema oči.
IM: Osobnost uopće ne posjeduje taj fenomen, nema takve oči …
T: … Da, kao što nema ni tijelo … jer je Osobnost Duh.
IM: Zapravo, u našem svakodnevnom trodimenzionalnom životu, obitelj, interakcija u društvu, karijera – sve je to upravo sastavni dio ljudskog života. Drugačije je pitanje kako tome treba pristupiti i s koje strane to treba gledati. Ljudski život je prekratak. Osoba mora sve obaviti na vrijeme: osnovati obitelj i podržati je, a istovremeno mora napraviti neku karijeru kako bi osigurala dobar prihod – sve je to potrebno. Jednostavno je neophodno za opstanak u današnjim uvjetima.
Pitanje je što u osobi prevladava, koji je glavni cilj njenog postojanja, svrha njenog života? Svijest nam počinje govoriti da je svrha našeg života u razmnožavanju. Ali ako je tako, kako se onda razlikujemo od bilo koje životinje?
Uostalom, ako pogledamo, onda je glavni cilj i zadatak svake životinje zapravo razmnožavanje. Pa, razmnožili ste se, proširili ste svoje srodnike, ali koji je smisao u ovome za vas osobno? Zašto se ljudi u starosti hvale da su učinili mnogo u životu (posao, obitelj, unuci i sve ostalo), ali tuga im je u očima? Jer oni razumiju da nisu imali vremena za glavnu stvar. Život je kratak, o tome smo već opetovano razgovarali i u programima i općenito da život prođe kao jedan jedini trenutak. U stvari, svaki vremenski interval koji biste odredili za sebe proći će vrlo brzo: tjedan, godina. Ovo je tako prolazna tvar.
Smisao ljudskog života upravo je u zajedništvu s Duhovnim svijetom. Ovo može izazvati svojevrsno ogorčenje kod mnogih ljudi. Ali opet, to ogorčenje je u svijesti. Zašto, pri spomenu riječi “Bog”, “duhovnost” ili nešto treće, velika većina ljudi osjeća unutarnji otpor od strane njihove svijesti? Svećenici kad nose odoru i obavljaju neku službu, dobro su raspoloženi, svima govore o Bogu. Ali, kada ostaju jedan na jedan s Bogom, čak je i misao nešto treće…. Svijest bilo kojeg ljudskog bića unaprijed je protiv gotovo svega duhovnog gotovo u 99% slučajeva. To je činjenica, to je istina.
Ali imamo određene, recimo tako, običaje, neka pravila igre u društvu u cjelini, imamo religije, tretiramo ih s poštovanjem, tu je Bog, trebamo se prema njemu odnositi s poštovanjem, trebamo poštovati druge ljude i njihov izbor, vjeru drugih ljudi. Hvala Bogu da to postoji. Ali to je uzrokovano, opet, određenim razlozima o kojima nećemo danas raspravljati, nećemo postavljati ta pitanja, jer kod nekih ljudi svijest ne izaziva ništa osim agresije.
Zašto se to događa? Svijest bilo koje osobe je, kažem još jednom, predisponirana protiv svega duhovnog. To je njena funkcija, to treba shvatiti i znati, prihvatiti to kao činjenicu, kao prirodni fenomen. To su mnogo puta spominjali oni ljudi koji su zaista išli k Bogu. Nisu se igrali i nisu tretirali Boga kao onoga koji ispunjava njihove želje, poput “Gospode, daj mi ovo, daj mi ono … Dok mi daješ, ti si dobar Bog i ja ću vjerovati u tebe.”
T: Da, u svijesti postoji puno stereotipnih strasti pomoću kojih svijest precizno porobljava osobu preko misaonih stanja, kao na prmjer, “hoću” ili “nemam dovoljno” ili „želim vlast“, i tako dalje…
IM: Pojam moći je vrlo važan, na primjer, svijest govori mnogim ljudima: “Ne bori se za vlast. Imaš posao, ne teži više, ne pravi karijeru. Naprotiv, povlači se, udalji se od moći. Moć te ne zanima. Ti si dobar.” Ta osoba sebe smatra dobrom osobom, ili bolje rečeno, njegova svijest mu govori da je dobar jer ne traži moć, a u isto vrijeme počinje diktatura: u obitelji, prema djeci, prema svojoj drugoj polovici, među prijateljima. Uostalom, borba za vlast se vodi stalno. Moć ne znači vladati narodima ili upravljati nekom organizacijom ili nečim drugim. Ovdje pod pojmom “moći” podrazumijevamo potiskivanje jednog materijalnog objekta od strane drugog ili pokušaj podređivanja druge osobe sebi. I to se događa stalno i svugdje.
T: To je vrlo zanimljiva stvar da ako kod ljudi prevladava diktatura svijesti …
IM:…oni će se ujediniti u skladu s tim interesima. Ali bilo bi divno kad bi ljudi počeli živjeti po zakonima savjesti i časti kako bi se ujedinili barem na takvoj osnovi da se prestanu svađati, ubijati jedni druge i činiti zlo jedni drugima. Ovo je već pobjeda, velika pobjeda nad sustavom, nad njegovim uputama. Je li to moguće? To je potpuno moguće. Izgraditi, kao što smo rekli, dobar, sretan svijet u kojem čovjek može osjetiti duhovno oslobođenje. Je li to u moći ljudi? Je li to moguće učiniti? To se mora učiniti. Bilo bi divno kada bi se u cijelom svijetu uspostavila istinska sloboda bez ikakvog zla i proturječnosti. Prva stvar s kojom sve počinje je iskrenost prema sebi. To je važno.
– Svaka osoba dobije ono što zaslužuje. – odgovorio je Sensei na sljedeće Maxovo pitanje. – Ako se tijekom svog života nisi iznutra promijenio nabolje i nisi Bogu dokazao da si čovjek, a ne životinja, tada u skladu s tim dobiješ životinjsku sudbinu, ali u gorim uvjetima nego prije. Kao što kažu, Božja nagrada u potpunosti odgovara tvojim djelima.
– Teško je i povjerovati da ćemo svi jednom biti mrtvi. – reče momak koji je stajao pokraj Maxa. – Zašto jednom? Nitko ne zna što će biti s njim za minutu. Ali nije sve u crtama sudbine. Glavno je kakvu ćemo prtljagu nositi sa sobom u trenutku kad stanemo pred istinsku stvarnost. Ljudi se trude živjeti vječno jer se u njima nalazi mali dio vječnosti. Ali um svojom životinjskom prirodom iskrivljuje tu unutarnju žudnju na svoj način – vječni život u fizičkom tijelu, naravno na Zemlji, jer je bilo koja stvarnost osim ove zemaljske nepoznata, pa čak i neprihvatljiva za životinjsku prirodu…
… Ljudski mozak prilagođen je frekvenciji životinjske prirode od samog rođenja, iako je to najprimitivniji program od svih moždanih sposobnosti. Kakodemonsko središte gotovo cijelo vrijeme stimulira osoba koji živi uobičajenim životom i ne sudjeluje u evoluciji svoje duhovne prirode. Stoga takav pojedinac trajno posjeduje elemente poput zavisti, bijesa, mržnje, pohlepe, gramzivosti, ljubomore, straha, egoizma itd. Kod nekih su više, kod nekih manje izraženi. Međutim, iz dana u dan takvi ljudi sami sebi čine zlo i još više pate zbog toga.
Životinjska priroda uvijek će pronaći način za obmanu, jer je ovaj svijet njezina baština, dok je čovjek ovdje poput gosta. Ovaj svijet je privremen. To je puka iluzija gdje svaki pojedinac koji je u nju kročio sanja o pronalasku sreće. U različitim erama ljudi imaju različite iluzije o takvoj sreći. U današnje vrijeme sreća znači imati novac. Mnogi ljudi vjeruju da će postići željenu sreću kada zarade određenu svotu novca. Recimo, čovjek zaista zaradi takav iznos, ali na kraju se ipak osjeća mračno u srcu. Misli: jednom kad se obogatim sigurno ću postati sretan. Obogati se, ali ipak mu nešto nedostaje iznutra. Zatim sanja: pa, steći ću moć nad drugim ljudima i više mi neće trebati ništa. Postiže takvu moć, ali i dalje ostaje nezadovoljan. Pa misli, daj da postanem predsjednik. A onda, jednom kad postane predsjednik i ostane sam s istim problemom nedostatka sreće, shvati da su svi njegovi napori bili uzaludni. Ništa mu na putu nije donijelo dugo očekivanu sreću. Stoga čovjek može pronaći pravu sreću samo u sebi, živeći u skladu sa svojom dušom.
U tom pogledu postoji lucidna parabola, vrlo stara i duga. No, ako bi se svelo na glavnu točku, to bi u suvremenom razumijevanju zvučalo otprilike kako slijedi: ‘Kad je priroda donijela čovjeka na svijet, nije pitala želi li gutljaj života. Međutim, odrastao je i postao intelektualno biće među istim bićima kao i on sam. Kad je pohađao vrtić, želio je uskoro ići u školu, jer je mislio da će tamo biti puno zanimljivije. Ljudi su odrasli i išli u školu, ali razočaranje ih je brzo obuzelo. Pokazalo se da je život u školi dosadan, pojavili su se i problemi. I tako su ljudi počeli sanjati o završetku škole i upisu na sveučilište. Prema njegovu mišljenju, stvarni život ga je čekao upravo tamo. Završio je školu i otišao na sveučilište. Život o kojem je sanjao još uvijek nije stigao, dok se nagomilalo još problema. Ljudi su mislili: ‘OK, naći ću dobar posao i dobiti prestižnu uredsku poziciju, oženit ću se lijepom ženom/muškarcem i imati obitelj, a onda ću živjeti kako treba’. Vrijeme je prolazilo, njegove su se namjere ostvarile. Unatoč tome, još uvijek nije imao istinski život, već samo svakodnevnu strku i beskrajne nevolje. Ljudi su mislili: ‘Jednom kad odem u mirovinu, sigurno ću vidjeti kako se svi moji snovi ostvaruju’. Doživio je mirovinu, ostario i postao neželjen ikome. Činilo se da smrt već nije daleko, ali još uvijek nije imao prilike živjeti kako treba, a njegovi snovi o sreći postali su samo snovi. Njegov je život proletio od vrtića do mirovine, a ljudi nikada nisu spoznali kakav je stvarni život zapravo. Došao je gol na ovaj svijet i ostavio ga je jednako gol, ništa sa sobom nije ponio. Kad je priroda odnosila ljude na drugi svijet, nije pitala želi li još jedan gutljaj života’. Ipak, pouka ove parabole je sljedeća: najveća laž Životinjske prirode je u tome što pokušava sakriti istinsku snagu duhovnog unutar ljudskog i da će prije ili kasnije nastupiti trenutak ‘sada’, kada će svaki čovjek umrijeti unatoč svim planovima za budućnost koje on ili ona smišlja tijekom života…” (iz knjige Ezosmos)
SEPTONSKO POLJE
Na razini ezoosmičke rešetke sve su stvarne Po čestice, iako svaka od njih postoji u svojoj ezoosmičkoj ćeliji, međusobno povezane zajedničkim septonskim poljem. (Napomena: za više informacija o ovom polju pogledajte knjigu „AllatRa“ gdje se spominje pod pojmom „Životni um“) Septonsko polje objedinjuje sve stacionarne Po čestice u jednom čvrstom sustavu, „upravljački dio“ materijalnog svijeta, koji funkcionira kao jedan „kontrolni centar“ samo unutar 6 (!) dimenzija (Napomena: pogledati knjigu „AllatRa“ – „snaga životinjskog uma ograničena je na 6 dimenzija“). U septonskom polju postoji neposredni informativni kontakt između stvarnih (stacionarnih) Po čestica. To znači da se na ovom polju informacije prenose odmah s jedne stvarne Po-čestice na drugu, bez obzira koliko su udaljene jedna od druge u ezoozmičnoj mreži. U ovom polju nema vremena. Septonsko polje je zajedničko univerzalno polje zahvaljujući kojem se odvijaju sve temeljne interakcije u materijalnom svijetu. U srži je svih pojava, procesa, predmeta i njihovih sastavnica. I objekti makrokozmosa i objekti mikrokozmosa imaju svoje septonsko polje. To je zajedničko polje koje ih ujedinjuje u njihovoj suštini, jer se stvarna Po čestica i fantomska Po čestica sastoje od elemenata ovog polja – septona. Ovo univerzalno polje određuje ponašanje složenih sustava. Poznavanje septonskog polja ključno je za razumijevanje materijalnog svijeta na svim razinama njegova postojanja. Može dati odgovore na pitanja kao što su: što je vrijeme, prostor, gravitacija, elektromagnetizam, priroda električne struje, što čini da se čestice i predmeti kreću i teže opstanku, međusobno djeluju. Ako znate kako funkcionira septonsko polje, možete razumjeti kako se odvija proces prijenosa informacija, njegovo kodiranje i dekodiranje od strane različitih sustava, itd. Štoviše, znajući kako funkcionira septonsko polje različitih predmeta, uključujući i ljudska bića, možemo razumjeti kako se odvija proces formiranja misli. Jedinstvena struktura septonskog polja, njegova minimalna komponenta je septon (suvremeni izraz koji se koristi u PRIMORDIJALNOJ ALLATRA FIZICI). Riječ septon potječe od latinske riječi “septem”, što znači “sedam”. Takav je naziv dobio zbog broja elemenata u ovoj strukturi. Štoviše, uzimajući u obzir filozofski kontekst, pojam septon (kao dio Životinjskog uma) u svom se značenju odnosi i na latinsku riječ „septum“ i na grčku riječ „σήψιζ“ (sept). Latinska riječ „ septum “znači” ograda “, tj. mekani zid koji dijeli neki prostor, sobu na dijelove, unutarnju ogradnu konstrukciju, glavni okvir. Kao što je to bilo napisano u davnim vremenima, jedno od glavnih djelovanja uma životinja je podjela i razdvajanje jednog na dijelove (podijeli pa vladaj). Grčka riječ «σήψιζ» (sept) znači „propadanje“ «trulež», tj. pokvarljivost, uništavanje, raspadanje mrtvih, transformacija mrtvih pod utjecajem nekih uvjeta (koji igraju značajnu ulogu u ciklusu elemenata). Septon se možda ne može pripisati iti najmanjoj nedjeljivoj Po čestici, jer je on ono što stvara samu Po česticu (i stvarnu i fantomsku), ali nije Po čestica u svojoj osnovnoj biti. Struktura septona sastoji se od inkluzije sila Allata i oko šest „antipododrefleksija“ – antiallata, tj. sveukupno – 7 elemenata. Kao figurativni primjer, uzimajući u obzir mnoge asocijacije trodimenzionalnog svijeta, možemo reći da je to neka vrsta mini-stroja, mehanizma koji transformira silu Allata u antiallat, koji dopušta da postoji materijalni svijet. (Primordijalna Allatra Fizika)