“Prošli put rekli ste da je Budino znanje djelomično izgubljeno”, Kostja nije odustajao, “i djelomično iskrivljeno. A pročitao sam da je Dalaj Lama, koji je u lamaizmu – jednoj od glavnih grana budizma – najviše biće među ‘reinkarniranima’, zemaljsko utjelovljenje vrlo cijenjenog Bodisatve… Avalokiteshvara… Ne, ne tako, Avalokite vara”, izusti Kostja s mukom. “Drugim riječima, on je živi Bog, kako kažu. Također je zapisano da je smrt ovoga živog boga začetak njegove nove zemaljske inkarnacije. Posebna komisija najviših lama za njim ‘traga’ među dojenčad koja su bila rođena u godini nakon smrti Dalaj Lame. Dakle, razmišljam, ako ovaj se ovaj Bodisatva neprestano reinkarnira, može li se znanje zaista izgubiti?”
“Tko?! Dalaj Lama – Bodisatva?! To čak nije ni parodija na Bodisatvu. Tko je Dalaj Lama u svojoj biti? Dakle, da biste zaista razumjeli, ispričat ću vam povijest. Budino učenje je u početku bilo usmeno. Međutim, imao je veliku rezonanciju među ljudima jer njegove su duhovne prakse bile jednostavne i lako razumljive, posebno ‘Cvijet Lotosa’. Njegovo filozofsko učenje bilo je prvi put zapisano iz riječi njegovih sljedbenika – samo zamislite – gotovo 600 godina nakon njegove smrti, na lišću palme (Tripiṭaka) 29. godine Pr.Kr. Ovo je najstarija ranobudistička zbirka rukopisa, koja je već bila zapisana u iskrivljenoj verziji u odnosu na stvarno Budino učenje. Budući da su ljudi to napisali slijedeći svoje osobne ciljeve bogaćenja od tog znanja, a posebno stvaranjem religije na njegovoj osnovi. Štoviše, nakon Budine smrti dogodio se raskol između njegovih učenika. Dio njih držao se tradicionalnih stavova, takozvane doktrine Hīnayīne, što na sanskrtu znači ‘manje vozilo’ ili ‘uzak put’ spasenja. U svomu je početnom obliku ovaj smjer bio više-manje bliži istini, jer je isticao značaj osobnih napora praktičara da se oslobodi spona Samsare (prijelaz duše iz jednog tijela u drugo) na putu do konačnog spasenja (Nirvane). Pa ipak, ljudi su ga s vremenom iskrivili, pretvarajući ga u jako iskrivljen, komplicirani, napuhnuti kult.
Druga doktrina, Mahāyāna, što na sanskrtu znači ‘veliko vozilo’ i ‘široki put spasenja’, zapravo je početak naše priče o Dalaj Lami. Doktrina Mahāyāne reformirala je sve strane budističkog učenja, pretvarajući Budu od mudraca i Učitelja u tipično božanstvo, a ‘Bodisatve’ u njegove emanacije. Prema njihovu razumijevanju, svatko je mogao postati Bodisatva dospijećem u vladajuću kliku te religije, iako sama riječ Bodisatva ima sasvim drugo značenje. Ova riječ potječe iz Šambale.
Točan prijevod riječi ‘Bodisatva’ sa sanskrta znači: ‘Onaj čija je bit znanje’. Buda je ljudima ovaj koncept predstavio uzimajući u obzir razinu duhovnog razvoja u to vrijeme. Čak i u njegovu dekodiranju te riječi, njezino je značenje zvučalo otprilike: ‘Bodisatva je biće iz Šambale koje je doseglo najvišu razinu savršenstva i koje je izašlo iz Nirvane, koje ima volju opet uroniti u nju, ali odbija zbog svoje Ljubavi i suosjećanja prema živim bićima i želje da im pomogne postići savršenstvo’. Dakle, što su to lažni ‘bodisatve’ radili? Iz Budine definicije su izvadili samo nekoliko riječi: ‘iz Šambale’, ‘izašao iz Nirvane’, ‘ima volju’ i također ‘pomogne postići savršenstvo’ i promijenili to u svoje vlastito tumačenje. Izmijenili su cjelokupno značenje riječi na način koji im je bio koristan. Nadali su se da svijet ionako nikad neće saznati. Ali ova činjenica ukazuje na njihovu neizmjernu glupost u odnosu na istinsko znanje. Istinsko duhovno znanje, bez obzira koliko je iskrivljavano, bez obzira koliko je skrivano, koliko god uništavano, i dalje će biti od Šambale davano ljudima u pravo vrijeme u svomu čistom obliku, jer ovo je jedini kristalni izvor duhovnog znanja na Zemlji, iz kojeg crpe sva učenja svijeta.
Nemoguće je da osoba postane Bodisatva. Iako, u povijesti čovječanstva bilo je nekoliko jedinstvenih pojedinaca koji su mogli narasti svojom dušom do razine Bodisatve. Ali ove jedinstvene osobe mogu se nabrojati na prste jedne ruke u cijeloj povijesti postojanja čovječanstva, ne samo u malom rasponu vremena koje vam je poznato, koje smatrate poviješću. Dakle, najviša razina koju ljudi mogu postići u duhovnoj praksi radeći na sebi, opet ističem, radeći na sebi, je razviti svoju dušu pomoću Ljubavi, do te mjere da smrt neće moći vladati nad njima. Drugim riječima, mogu se osloboditi lanca reinkarnacija i sjediniti se s božanskom Ljubavlju, s Nirvanom, nazovite to kako vam drago. Za vas je sad teško razumjeti čak i značenje riječi ‘Nirvana’. Ali niti jedan zemaljski užitak ne može se usporediti s tisućitim dijelom ovoga najvišeg stanja.”
“Dakle, Bodisatve su stvarno bića iz Šambale?”, upita Andrej.
“Da. Stvorili su svoj mali svijet, ljudima poznat kao Prebivalište. Odatle se svijetu daje znanje, znanstveno i duhovno, tako da ljudi mogu duhovno rasti i razvijati svoje duše.”
“Jesu li i mesije Bodisatve?”, upita Stas.
“Ponekad su Bodisatve, dok su davali svoje osnovno učenje, morali postati Mesije. Ali vrlo rijetko. Češće su, u pravilu, Mesije njihovi učenici odgojeni od običnih ljudi.”
“U kojem smislu?“
“Pa, jednog dana pričat ću vam o tome. Previše smo odstupili od teme… Dakle, Bodisatva nikome neće dokazivati tko je On, štoviše, On neće stvoriti religiju. Bodisatva može davati Učenje o duhovnoj biti čovjeka i kako je razvijati. Ali nikako religiju… U stvari, svaka je religija samo šoubiznis rođen od megalomanije vladajuće klase i stvoren da izvlači novac iz gomile glupih magaraca.”
“Ali zašto glupih?”, pitao je Ruslan ogorčeno.
“Jer ti ljudi postaju vrlo ograničeni u svom znanju. Neprestano im se tupi da bi trebali slušati samo govore svojih vjerskih vođa, trebali bi čitati samo svoju literaturu i držati se samo svog stada, jer su sve ostale religije u krivu. Na primjer, nemojmo ići daleko, već se vratimo na temu našeg razgovora; što su ti ‘šoumeni’ učinili s Budinim učenjem? Prvo, zbog praktičnosti i kako bi imali manje pitanja iz gomile, stvorili su od Bude boga. Drugo, uveli su složene vjerske obrede, bogoslužja, molitve, ukazali masama na ‘širok i jednostavan put do spasenja’, zahvaljujući šou-kultu ‘majstora bodisatvi’. Običan laik ne samo da mora izvoditi rituale, čarolije, zavjete i sve višeslojne gluposti koje su oni izmislili, već ih mora i darivati za njihove budalaštine, najjednostavnije rečeno, i pritom im se bezuvjetno pokoravati. Zapravo, ovi lažni ‘bodisatve’, koji su zapravo samo lukavi i pametni ljudi, jednostavno su stvorili još jednu hranilicu – religiju.
A sada ćemo se vratiti na pitanje o Dalaj Lami. Dakle, onaj koji je započeo svu tu zbrku oko reforme budizma bio je Nāgārjuna, koji je živio u drugom stoljeću n.e. Bio je prilično pametan, ali podmukao čovjek s koristoljubivim interesima. Bio je hinduistički filozof, teolog, pjesnik, a osnovao je školu Śūnyavāda (Mādhyamaka). A sada najvažniji dio. Za kompliciranje jednostavnih stvari, za uvelike iskrivljavanje i djelomično prisvajanje znanja koje je Buda dao za mase, za izvrtanje suštine samog Učenja, Nāgārjunu je strogo kaznio Rigden Djappo te je osuđen na vječnu svjesnu reinkarnaciju.”
“Tko je Rigden Djappo?”, upita Kostja.
“Rigden Djappo na čelu je komune Bodisatvi u Šambali… Dakle, kasnije u povijesti Nagarjunina ličnost bila je poznata pod različitim imenima. 1391. godine njegova se suština ponovno rodila u čovjeku po imenu Gendün Druppa, koji je postao prvi Dalaj Lama. Prvo je želio biti obožavan, da mu se dive zbog toga što je navodno izvrstan učitelj… Privlačili su ga bogatstvo, luksuz i obožavanje. Danas Dalaj Lama ima veliko bogatstvo, veliki luksuz, štuje ga četvrtina svijeta. Ali s druge strane, on nije sretan i nikada neće biti. Osuđen je na vječnu svjesnu reinkarnaciju i vječnu unutarnju patnju. Ne može otići u Nirvanu, ne može se osloboditi kontinuiteta zatvorenog kruga (za njega) svjesnih ponovnih rađanja. Nitko ga neće osloboditi ovoga zemaljskog života. Svakog života, kad navrši 13 godina, to jest tijekom puberteta, kada se životna snaga počne buditi i postoji povezanost čovjek sa Univerzumom, pojednostavljeno rečeno, kad se počne buditi kao osobnost i shvaća tko je on, za njega je to velika muka za ostatak života.”
“Bol? Nema šanse!”, Kostji je izletjelo. “On je Dalaj Lama, on ima sve! Radost je imati sve i ponovno se roditi. Kako takav život može postati dosadan?!”
Učitelj je umorno pogledao Kostju i rekao: “Pa, kako da ti to objasnim… Jesi li gledao, na primjer, film ‘Bijelo sunce pustinje’?”
“Da.”
“Sjećaš li se kako je carinik Vereschagin sjeo večerati, a kad mu je supruga poslužila cijeli tanjur crnog kavijara, pogledao ga je i rekao: ‘Opet kavijar! Jednostavno ga više ne mogu jesti, dovraga s njim. Daj mi ga zamijeni kruhom ili nečim sličnim.’ Drugim riječima, sve s vremenom postane dosadno, i to vrlo brzo. A život postaje trostruko dosadan. Da se sjećaš barem dijela onoga što si iskusio u drugim tijelima, jednostavno bi povraćao od monotonije tjelesnih oblika. Svjesno se ponovno poroditi i znati da ti je to vječna sudbina – to je zastrašujuće, ne možeš ni zamisliti koliko je zastrašujuće. Isus je s dobrim razlogom kaznio Lutajućeg Židova besmrtnošću. Sjećaš li se ove priče?”
Kostja je zbunjeno odmahnuo glavom: “Ne.”
“Kad je Isus bio progonjen na putu prema Golgoti, osjećao se vrlo loše; bio je jako žedan. A kad se zaustavio na pragu kuće jednog od Židova, koji se zvao Ahasver, i zatražio vodu, potonji ga je grubo otjerao, bojeći se za svoj život, da će zbog toga biti kažnjen. A Isus mu reče: ‘Bojiš se za svoj život; pa ćeš živjeti vječno!’ Otada Ahasver ne može umrijeti i luta po svijetu, bez obzira koliko mu je muka od njega.”
“Zar mu nikada neće biti oprošteno?”, Tatjana je suosjećajno upitala.
“Ne do općeg oprosta, dok se cijeli svijet ne pokaje. Ali to je već druga priča.”
Iz knjige Sensei 1