Nauka o Velikoj praznini, diskretnoj (isprekidanoj) strukturi materije, nedjeljivim česticama, bila je poznata ljudima u različitim epohama i kulturama. U dalekoj antici ona je bila integralna i odražavala je duhovne i materijalne principe svijeta i čovjeka. Što je više to znanje prolazilo kroz prizmu potrošačkog egoističkog razmišljanja, političkog i vjerskog fanatizma, to se više gubilo početnu suštinu i unosilo se iskrivljenje i nerazumijevanje temeljnih principa.
Na primjer, na Istoku ljudi znaju za nedjeljive čestice od najranijih vremena. Ljudi su imali stav da se svijet sastoji od “Velike Praznine”, “Po zrnaca” zbog duhovnog znanja koje je postojalo tisućama godina prije vremena, kada je, prema modernim pogledima, “utemeljitelj” atomizma, drevni Grčki filozof Demokrit (oko 460. pr. Kr. – 370. pr. Kr.) popularizirao u Grčkoj nauk, poznat na Istoku, o postojanju najmanjih nevidljivih dijelova od kojih se sastoje svi okolni predmeti. Takve su se temeljne nedjeljive čestice u davnini zvale atomi. Drevno shvaćanje atoma kao temelja Univerzuma bilo je kvalitativno različito od modernog shvaćanja u kojem se atom naziva samo najmanjim dijelom kemijskog elementa. Poznato je da starogrčka riječ “atomos” (grčki άτόμος) znači doslovno “nedjeljiva”, odnosno čestica koja se ne može podijeliti na manje dijelove. Ovaj je koncept u antičku Grčku došao s istoka. Na primjer, u drevnoj Indiji postojala je riječ Atman (također Atma) koja je označavala “jedan i nedjeljiv”. U sanskrtu postoji i takav koncept kao “anu”. Na sanskrtu je riječ “anu” (“atom”) naslov vrhovnog stvoritelja – Brahme (riječ “Brahma”, u prijevodu sa sanskrta, znači “sveta snaga, koja daje učinak”), za kojeg se kaže da je najmanji atom, kao i neograničeni, sveobuhvatni Svemir, što znači da se sve sastoji od njega.
Drevni ljudi Mezopotamije (stanovnici Sumera i Babilona) smatrali su Anu-a najvišim vrhovnim bogom počašćenim od najstarijih vremena. U početku je bio povezan s božicom Ki. Na Istoku (Indija, Kina, Japan) postoji pojam “qi” koji se još uvijek koristi za označavanje energije.
U Indiji su se najmanji dijelovi Svemira nazivali paramanu (na sanskrtu anu, paramanu znači “najtanji”, “najmanji”) i koristili su se za razumijevanje onoga što je minimalni “gradivni dio Svemira“. U raznim školama indijske misli još uvijek se mogu spomenuti da svaki paramanu sadrži karakteristične kvalitete svih elemenata u nemanifestiranom obliku koji nastaju u procesu stvaranja materijalnih spojeva – skandhija. Prevedeno sa sanskrtskog “skandha” (na palijskom jeziku ‒ “khandha”) znači “nakupina”, “hrpa”, “grupa”, “jedinica” ili, koristeći suvremeni jezik, – “grozd”. U drevnim indijskim doktrinama precizirano je da su jedinstvena svojstva ovih čestica njihova neprobojnost i najtanje stanje, zahvaljujući kojem su sposobni ići daleko u svemir. Nepromjenjive, nezamislive, nedjeljive čestice tvorile su privremene i uočljive predmete. Osnova nedjeljivih čestica i njihova međusobna veza provodi se silom nematerijalnog karaktera. U jednoj točki prostora može biti velik broj paramanua. (Napomena: vidi dalje u izvješću informacije o stvarnim i fantomskim Po česticama, sili Allata).
Odjeci ovog drevnog učenja koje je postojalo na Istoku mogu se naći u različitim indijskim književnim knjigama, uključujući zbirku poput “Vaysheshika-sutra”, gdje se spominje izuzetno mala čestica sferičnog oblika (parimandalya) stalni nepromjenjivi prvi uzrok stvari, nositelj “konačnih razlučivanja”, supstrat stalnih kvaliteta, minimalna veličina supstancije elemenata. Prema drevnom učenju, sve se stvari sastoje od “ničega”, a granica podjele materijalnih stvari, elementarni dio Svemira je atom. Kombinacija ovih najmanjih čestica je bitna. Nakon pravilnog upoznavanja s izvještajem “PRIMORDIJALNE ALLATRA FIZIKE” sva ova drevna znanja postat će sasvim jasna, dokazana na razini moderne fizike. Štoviše, imat ćete cjelovito razumijevanje njegove suštine; i nestat će sva proturječja koja su bila tipična za različite drevne škole Istoka koje su proučavale ovo iskonsko znanje.
Poznavanje PRIMORDIJALNE ALLATRA FIZIKE ne samo da pomaže razumjeti svijet na samom početku njegove manifestacije, principe njegovog postojanja, već prije svega, shvatiti relativnost i zabludu svih procesa koji se događaju, privremenost i nematerijalnost postojanja, globalni karakter i važnost duhovnog svijeta za čovjeka. Materija nema unutarnji osjećaj, već samo vanjsko očitovanje, zato ljudi nikada ne razmišljaju o unutarnjoj strukturi stvari, već ih uzimaju zdravo za gotovo. Sve što čovjek vidi u okolnom svijetu, počevši od svog tijela koje je nalik na školjku koja mu je strana od njegovog rođenja i završavajući svjetlošću zvijezda koje su davno umrle – to je samo rezultat privremene interakcije fantomskih Po čestica, sablasnih čestice ovoga svijeta, koje se kratko vrijeme pojavljuju kao lagani dim i odmah nestaju. Sve ono što tlači čovjeka na ovom svijetu, počevši od
kompulzivnih misli, agresivnih emocija i završavajući stereotipnim željama potrošača – egoista – sve je to rezultat čovjekova izbora u korist septonskog polja – pametnog materijalnog sustava koji stereotipno eksploatira čovječanstvo. Ali ako se čovjek odluči u korist svoje duhovne naravi, tada dobiva vječni život. I u tome nema religije, već samo znanje fizike i njezinih iskonskih temeljnih principa.
Modernim ljudima nedostaje jedno – holistički svjetonazor, pogled iz perspektive Duhovnog promatrača, Osobnosti, koja ima ogroman duhovni potencijal – silu Allata (Duše). Sustav (septonsko polje) skreće čovjekovu pozornost na neposredne probleme, sužavajući njegovu svijest do točke vremenskog postojanja. Sustav dijeli ljude, tjerajući ih da pate i žive bilo u prošlosti ili u budućnosti, usmjeravaju silu njihove pažnje tijekom dana na sve što je moguće, ali ne i na njihovu duhovnu komponentu, gdje leži stvarna sloboda čovjeka od lanaca ispiranja mozga materijalnim svijetom. Materijalni svijet je prazan u svojoj biti, pa kakav god uspjeh čovjek ovdje postigao – moć, posjed, manipulacija masama ili svojim bližnjima – kao rezultat toga sve će se pretvoriti u besmislenu prazninu, uzaludni napori potrošeni u korist septonskog polja Životinjske prirode. U snovima o budućnosti ili prigovaranju o prošlosti nema sutra. Sutra je samo dan koji naslijeđuje noć, a ljudsko tijelo stari unatoč unutarnjem osjećaju čovjeka koji još nije ni počeo živjeti.
Septonsko polje samo stimulira i provocira, ali ljudi su ti koji poduzimaju akcije na temelju vlastitih izbora. Da bismo promijenili svijet na bolje, trebali bismo početi od sebe, zanemarujući sustav. Trebali bismo se ujediniti s drugim ljudima na temelju iskonskog Znanja. Ne bismo se trebali poigravati sustavom koji sve komplicira, već imati hrabrosti radikalno promijeniti situaciju. Treba barem početi s ne umnožavanjem zla i ne jačanjem potrošačkog sustava, već promoviranjem duhovnih i moralnih vrijednosti na bilo koji način iz dana u dan. (Napomena: za više informacija pogledajte knjigu “AllatRa”, posljednjih 50 stranica). Promijenite uvjete i sve će se promijeniti! PRIMORDALNA ALLATRA FIZIKA daje razumijevanje temeljnih principa, zahvaljujući kojima je moguće podići znanost na potpuno novu razinu i u velikoj mjeri olakšati život ljudske civilizacije okrećući je u smjeru moralnog i duhovnog razvoja. Danas se svjetska zajednica suočila sa situacijom kada je sve dovedeno do ruba. Većina se ljudi boji promijeniti sustav ne zato što ne vide njegovu štetnost, već zato što ne vide drugo rješenje, pošten svjetski poredak, potporu svojim duhovnim postupcima. Ali paradoks je u tome što im glavna podrška nije u stalnom uzbuđivanju vlastitog septonskog polja (misli o beskrajnoj patnji), već u sili koja može kontrolirati septonsko polje, a ta je sila duhovna priroda čovjeka. Jer svaka preobrazba na ovom svijetu ovisi o snazi unutarnjeg potencijala i njegovoj primjeni!
Anastasia: O, ovo su zanimljive informacije! Ispostavilo se da su zaključci kvantne fizike dragocjeni za one koji se bave samorazvojem. To na neki način objašnjava razlog zašto čovjek ne uspijeva u meditaciji. Napokon, što pridonosi, da tako kažem, “materijalizaciji” procesa meditacije, odnosno prijelazu iz vala u materijalno stanje, u kojem energija ponovno stječe svojstva materije? Upravo je to promatranje i kontrola iz Životinjske prirode. Drugim riječima, meditacija ne djeluje kada su uključeni misaoni procesi svojstveni uobičajenom, svakodnevnom stanju svijesti. U ovom slučaju mozak neprestano pokušava nešto poistovjetiti i lokalizirati objekt promatranja. Ta se situacija razvija kada tijekom meditacije Osobnost nije dovoljno uronjena u izmijenjeno stanje svijesti ili izgubi kontrolu nad tim stanjem. To omogućuje Životinjskoj prirodi da intervenira u procesu promatranja, uslijed čega se rađaju asocijativne slike i gubi Istina. Val prelazi u materiju. Ali čim “isključite mozak” s njegovim misaonim procesima i potpuno se uključite u meditaciju, zahvaljujući manifestaciji vaših dubokih osjećaja, tada dolazi do širenja svijesti i materija promatrana iz Duhovne prirode pretvara se u val. Stapate se sa istinskom stvarnošću svijeta, postajete jedno s njim, istovremeno osjećate svu njegovu raznolikost, kao da vas ima mnogo i svugdje ste. Tada se odvija prava meditacija, kao proces spoznaje Istine. Rigden: Sasvim točno. Svijet Životinjske prirode svijet je prevlasti materije i njezinih zakona. Božji svijet je svijet savršenih energija. Kada ste u meditaciji, u promijenjenom stanju svijesti, postajete dio procesa, dio božanskog iskaza ovdje. Čim se Promatrač iz Životinjske prirode uključi u vas, čini vam se da je utvrđena činjenica vašeg nadzora nad materijom. Zapravo se utvrđuje činjenica nadzora materije nad vama (Životinjskog uma). Kao rezultat toga, postajete samo očitovaniji materijalni objekt, zapravo, pretvarate se u korpuskularni objekt opće materije (korpuskul, od latinskog corpusculum – “malo tijelo”, “najmanja čestica materije”) i pokoravate se njegovim zakonima. Ako se prebacite u stanje vala, postajete dio božanskog iskaza u ovom svijetu, odnosno Promatrač iz Duhovne prirode. Zato se i kaže: onog čega je više u vama, to ćete i biti. U stanju meditacije, uobičajena percepcija nestaje. U iskusnog meditanata, posebno ako uzmemo u obzir njegovo stanje u duhovnoj praksi “Lotosov cvijet”, svijest se doista značajno širi, nadilazi granice poznatog svijeta. Čovjek osjeća da je svugdje u isto vrijeme. Možemo reći da je superpozicija u kvantnoj fizici, stjecanje valnog stanja, ista kao i u meditaciji stjecanje stanja koje doseže veće dimenzije, tamo gdje materije nema. Superpozicija u stanju meditacije je kada “vidite”, u smislu da osjećate dubokim osjećajima, cijeli svijet i njegove različite izraze. Ali čim se Promatrač koncentrira na neki objekt, njegova se svijest sužava i ograničava na objekt promatranja. Odnosno, čim odaberete i usredotočite se na određene detalje, val se pretvara u materiju. Napokon, kada se koncentrirate na detalje, volumetrijska percepcija nestaje, a ostaju samo detalji. Misli iz Životinjske prirode svojevrsni su instrument, sila za materijalizaciju predmeta, a osjećaji iz Duhovne prirode sila za širenje svijesti, za ulazak u više dimenzije.
Iz knjige “Allatra”