Duhovna praksa

Primijetite da je najdublja duhovna praksa rad s najdubljim osjećajima, ne s mislima. Za vrijeme tih trenutaka jedino što dominira u čovjeku je duhovna žudnja, ista kao i u Duši.

Anastasia: Upravo je kontakt s tokom čiste sile koja dolazi iz Duše za Osobnost vrlo važna.

Rigden:  To daje više duhovne moći trenutnoj Osobnosti. Ona više počinje osjećati svijet Duše, svijet Boga i shvaća suštinsku razliku između ovog i onog svijeta. To se reflektira i na fizički nivo, nivo tijela. Jer kada je čovjek u tom stanju, postoji snažan izboj endorfina i drugih hormona sreće te se fizičko i psihičko stanje čovjeka značajno poboljšava. To se posebno da primijetiti za vrijeme dubokih meditacija kada sve slike i maske padnu, a dogodi se neometana izmjena informacija između Osobnosti i Duše. To se ne događa u svakoj meditaciji nego samo u onima koje su povezane s radom na najdubljem osjetilnom nivou i koje imaju cilj buđenje Duše (duhovna praksa „Lotosov cvijet“). Čovjek se ispuni osjećajima svijeta Duše, svijeta Boga. Meditant duboko uranja u osjećaje isključivanjem svih percepcija misaonih formi, odvaja um od svih misli te započinje percipirati tok sile koja emanira iz Duše. Za vrijeme takvih dubokih meditacija, Osobnost osjeća svijet i procese koji nemaju analogiju u materijalnom svijetu. To je razlog zašto se svijet Boga, svijet Duše ne može opisati riječima, on se može samo osjetiti. U tako duboku meditativnu stanju čovjek počinje osjećati i shvaćati što je istinska Sloboda. On iznutra postaje oslobođen od svrhe Životinjske prirode i od agresivnog utjecaja okružujućeg materijalnog svijeta. Postaje duhovno snažniji i počinje shvaćati da materijalni svijet nije njegov dom i da je to agresivno i opasno okruženje za njegovu Dušu. Naravno, sve se to događa kad osoba radi duhovne prakse na odgovoran način, kad sistematski nadzire svoju Životinjsku prirodu, kontrolira svoje misli i osjećaje, radi dobre stvari u vanjskom svijetu tj. kada je potpuno uključen u razvoj sebe iznutra i kada akumulira dobra djela, misli i osjećaje. U pravilu, tek je nekolicina takvih ljudi. Većina ljudi koji pokušavaju raditi duhovne prakse, suočeni su s određenim iskrivljenjem koje se događa na nivou materijalnog mozga. To je ono što sam govorio ranije. Osim podosobnosti koje služe kao optički filteri kroz koje teku informacije iz Duše postoje također i asocijativni, optički filteri u mozgu. Suštinski, to su naše asocijacije u posudi memorije koja pohranjuje naša životna iskustva, utiske, itd.

Prevladavajuća većina asocijacija je povezana s trodimenzionalnim svijetom. Stvar je u tome da je ljudska svijest od rođenja podešena da percipira ovaj trodimenzionalni svijet iako je ona programirana za različita stanja i modalitete. Mijenjajući stanja svijesti, čovjek se može prebaciti na druge programe percepcije, pa se tako događaju asocijativna iskrivljena kako mozak procesuira informaciju primljenu za vrijeme meditacije. Ako čovjek nije pripremljen za takvu informaciju u promijenjenom stanju svijesti (zbog nedovoljnog duhovnog rada ove osobnosti) mozak će, dok prima informacije, dati rezultat na nivou asocijacija koje su tada dostupne u memoriji i prevladavajućim prioritetima poznatog svijeta. Drugim riječima, primljena informacija će biti iskrivljena od strane asocijacija materijalnog svijeta. Slično, ali u manjem stupnju iskrivljenja, događa se onima koji pokušavaju sistematski meditirati, ali čine malo oko praćenja misli Životinjske prirode.

Duhovna praksa “Lotosov Cvijet”