Duboki unutarnji osjećaji. Prvi koraci do učenja percepcije dubokim osjećajima

 Duboki unutarnji osjećaji. Prvi koraci do učenja percepcije dubokim osjećajima

SADRŽAJ

•         Predgovor

•         Duboki unutarnji osjećaji. Što su oni? Pozivanje na primarni izvor

•         Prvi koraci do spoznaje dubokih unutarnjih osjećaja i … Duha Svetoga

•         Usporedna analiza. Primjeri

•         Zaključak

PREDGOVOR

Prije no što sam se posvetio ovoj temi, mislio sam da je neophodno primijeniti nestandardni pristup iznošenja relevantnih informacija i upotrijebiti materijale drugačije strukture. Zašto? Da bi se izbjegli stereotipi i klišeji, probudio veći interes i prepustilo čitateljima duboko shvaćanje važnosti pojedine teme. Stoga će predgovor biti popraćen citatima iz knjige AllatRa koja će ovdje biti u službi primarnog izvora informacija, pritom definirajući što duboki unutarnji osjećaji jesu. Stoga autor ovog članka ljubazno moli čitatelje da zaista pažljivo čitaju citate. Htio bih izbjeći floskule, ali bez njih se ponekad ne može i zato ću izravno izreći: vaš budući život u potpunosti ovisi, dragi čitatelji, o tome koliko će vas prožeti suština na dlanu pruženih vam informacija; i o tome ne ovisi samo vaš sadašnji život, već i vaša sudbina nakon njega. Ovo je gola istina.

Nismo prvi koji pokušavaju rasvijetliti čovječju težnju Bogu kao temeljno načelo ljudskog života, iako nas nešto nagoni da slijedimo ispravniji izravni put, za razliku od pristaša različitih religija, i to ne u svrhu postizanja prednosti ili izolacije, već s iskrenom nadom za poticanjem drugih ljudi da preuzmu palicu i nastave s još ozbiljnijim proučavanjem tako izuzetno važnog i temeljnog pitanja poput izgradnje ispravnoga odnosa s Bogom.

Zapravo, milijarde ljudi na našem planetu, koji se iskreno smatraju vjernicima, nastoje izgraditi takav odnos tijekom svojih života, nesvjesni najvažnijega: na koji način ili na kojim temeljima se takav odnos može graditi? Kao rezultat brojnih stranputica i nadomjestaka nagomilanih tijekom niza stoljeća, danas pred sobom imamo prilično tužnu sliku, gdje su najrasprostranjeniji, pa čak i vodeći načini odnosa ljudi s Bogom: izravna trgovina, strah ili čak banalni plaćenički interes poput “usluge za uslugu”. Ljudi su zametnuli znanje o tome tko je zapravo Bog i kako mogu stupiti s Njim u kontakt. Nije ni čudo, svijet se nalazi na mrtvoj točki.

Potrebno je razjasniti da je usvajanje izgubljenog Iskonskog Znanja o ljudskoj duhovnoj prirodi, a koje je na svijet iznova donio Bodhisattva Rigden Djappo (ili Imam Mahdi, Utješitelj, Maitreya, Kalki Avatar, Mesija, Geser Khan, Saoshyant, itd.) neposredni zadatak individualne preobrazbe svake osobe. Drugim riječima, radi se o neophodnosti preobrazbe običnog smrtnog čovjeka u besmrtnog stanovnika Vječnosti, Anđela. Da bih pojasnio, rekao bih da se radi o takozvanom prosvjetljenju, duhovnom oslobođenju, odlasku u raj, sedmu dimenziju ili Nirvanu, napuštanju Kotača Saṃsāre (krug reinkarnacije), postizanju stanja Samadhi, Satori, Kenshō, itd. Svi ovi koncepti, u osnovi, znače jedno te isto.

Na prvi pogled ovo izgleda fantastično, no posvećenije bavljenje problemom omogućit će svakome tko želi nepristrano doći do rješenja, a tko nije ograničen uobičajenim postavkama svijesti, da razabere istinsku stvarnost pred sobom. Moram priznati da nije lako govoriti o „živim“ stvarima na „mrtvom jeziku“, no usprkos tome, dajmo sve od sebe i razgovarajmo, pišimo, razjašnjavajmo, dijelimo iskustva, ali nikako – ne šutimo! Duboki unutarnji osjećaji moraju biti od primarne važnosti u ljudskom životu unatoč činjenici da ogromna većina suvremenih ljudi o njima ima poprilično nejasnu predstavu. Iako je suvremenim ljudima pozornost usmjerena na izvanjska događanja i probleme, doći će vrijeme kada će mnogi od njih svoju dragocjenu pažnju posvetiti dubokim unutarnjim osjećajima iz razloga što će oni postati poznati svima, a postat će i moderni te će voditi ljude prema stvarnome životu, a ne u smrt. Jer Život u Duhu je nesrazmjerno vrjedniji od življenja u materiji.

Dakle, pribjegnemo li jednostavnoj usporedbi, mnogi ljudi upoznati su s blagim manifestacijama dubokih unutarnjih osjećaja, npr. s ljubavlju, blaženstvom, iskrenom euforijom, smirujućim zadovoljstvom, ushićenjem. Stoga, maknimo se od pseudomistične maglovitosti karakteristične za takav diskurs i prijeđimo na sljedeću cjelinu koja pojašnjava što, zapravo, duboki unutarnji osjećaji jesu.

DUBOKI UNUTARNJI OSJEĆAJI PREMA KNJIZI „ALLATRA“ KAO PRIMARNI IZVOR:

• Duboki unutarnji osjećaji potječu iz Duše.

• Zahvaljujući dubokim unutarnjim osjećajima u mogućnosti smo spoznati što je istinska sloboda u stvarnosti

• Duboki unutarnji osjećaji predstavljaju snagu Duše i njezino stanje Ljubavi prema Bogu.

• Duboki unutarnji osjećaji istinska su Ljubav koja nadilazi verbalno izražavanje. Prava Ljubav među ljudima započinje, kada jedan čovjek iskusi duboki unutarnji osjećaj Ljubavi prema Duši drugog čovjeka, uvidi njenu suštinu, kako kažu, kad se dogodi “zadivljenost u tišini”. Istinska ljubav velikodušni je unutarnji dar koji jedan čovjek daruje drugom zbog obilnih dubokih unutarnjih osjećaja.

• Odnos između čovjeka i Boga temelji se isključivo na dubokim osjećajima osobe koji nastaju kad on/ona stupa u kontakt s duhovnim svijetom, osjećajem njegove iskrene ljubavi i zahvalnosti Bogu. Istinski duboki unutarnji osjećaji upućeni Bogu predstavljaju pravo, jedino dragocjeno blago koje duhovni svijet može prihvatiti od čovjeka. I takvi se odnosi s duhovnim svijetom održavaju bez ikakvih posrednika.

• Postoji jedinstveni pravi duhovni put do Boga: kroz nečije duboke unutarnje osjećaje, dok su ljudska tumačenja puta brojna.

• Što znači iskusiti duboke unutarnje osjećaje koji potječu iz Duše? Znači osjetiti suptilnu povezanost s Dušom, iskusiti osjećaj bezgranične Ljubavi, osjećaj Doma – Nirvane, Vječnosti.

• Prodor u duhovna prostranstva u promijenjenom stanju svijesti odvija se posredstvom dubokih unutarnjih osjećaja.

• … razumijevanje svijeta uz pomoć dubokih unutarnjih osjećaja, putem intuitivnog Znanja koje nije proizvedeno logikom.

• Duboki unutarnji osjećaji ili takozvano šesto čulo, intuicija (koja se može razviti pomoću određenih meditativnih i duhovnih praksi) omogućuju opažanje više informacija nego što to omogućuje ljudski um (svijest) ograničen logikom. Duboki unutarnji osjećaji preduhitruju situaciju pružajući joj obimno znanje sa stajališta Promatrača duhovne prirode.

• Smisao duhovnog razvoja čovjeka je u njegovoj temeljitoj unutarnjoj preobrazbi. To znači, prije svega, ne samo obnavljanje unutarnjeg duhovnog dijaloga s Bogom u nečijem svakodnevnom životu kroz nečije duboke unutarnje osjećaje, kroz nečiju iskrenu Ljubav prema Njemu, već i život u samom sakramentu. Zapravo svako ljudsko biće osjeća privlačnost prema takvom čistom unutarnjem dijalogu s Bogom.

• Razvijajući se duhovno, čovjek počinje opažati uobičajeni materijalni svijet i svijet suptilnih energija i to isključivo putem dubokih unutarnjih osjećaja, a ne pomoću logike ili materijalnih misli, jer je svaka misao materijalni proizvod i ništa drugo; dok duhovni, duboki unutarnji osjećaji pružaju potpuno drugačiju razinu percepcije, potpuno drugačiji opseg sveobuhvatnog Znanja, onoga što ljudi nazivaju prosvjetljenjem.

 • Razvijajući se duhovno, čovjek počinje shvaćati vidljivi i nevidljivi svijet kroz duboke unutarnje osjećaje, tj. ne sredstvima svojega uma ograničenoga u materiji, već sa stajališta duhovnog, intuitivnog znanja koje obuhvaća vrlo širok raspon informacija o svemiru i omogućava podržavanje trajne veze s Dušom – portalom u Božji svijet.

• Otkrivanje dubokog unutarnjeg osjećaja Ljubavi, senzacije stapanja Osobnosti s Bogom, koji ne ovisi ni o kakvim vanjskim uvjetima ili okolini, već je rezultat osobnog duhovnog samonapretka i sposobnosti održavanja prevlasti duhovne prirode.

• Kroz duboke unutarnje osjećaje čovjek može dodirnuti svoju Dušu i osjetiti njezinu snagu.

• U što se troši snaga generirana iz Duše? Unutarnja integrirana snaga (duboki unutarnji osjećaj) često biva jednostavno slomljena i iskrivljena svjesnošću kroz prizmu prevladavajućih misli.

• … prevladavajuće misli kojima čovjek posvećuje pažnju usmjeravaju snagu integriranog dubokog unutarnjeg osjećaja na provedbu želja te osobe.

• Primarni poticaj bilo kojeg osjećaja potječe od duboke unutarnje sile koja dolazi iz Duše. Takav primarni poticaj iz Duše upravo je osnova za snažne duboke unutarnje osjećaje. Ako se ta snaga svrhovito koristi za duhovni razvoj, bit će dovoljno da čovjek, bez obzira na svoju prošlost, napusti krug reinkarnacije tijekom svog zemaljskog života.

• Uobičajena percepcija nestaje u meditativnom stanju. Konkretno, ako uzmemo stanje iskusnog meditanta u duhovnoj praksi Lotosovog cvijeta, njegova se svijest zaista širi, prelazeći granice običnoga svijeta. Takav čovjek osjeća da se nalazi posvuda istovremeno. To je slično superpoziciji u kvantnoj fizici kada čestica postigne stanje vala; tako u meditaciji čovjek- postiže stanje prodiranja u više dimenzije, gdje materija ne postoji. Superpozicija u meditaciji je kada “vidite” čitav svijet i njegove različite manifestacije, odnosno kada ih osjetite pomoću dubokih unutarnjih osjećaja. Ipak, kad se Promatrač usredotoči na određeni objekt, njegova se svijest sužava i ograničava na promatrani objekt. Odnosno, kad jednom odaberete i usredotočite se na određene detalje, opsežna percepcija nestaje, a ostaju samo detalji. Kad se usredotočite na detalje, voluminozna percepcija nestaje, a ostaju samo detalji. Misli životinjske prirode svojevrsni su alat ili snaga kojom materijaliziramo predmete, dok osjećajima duhovne prirode širimo svijest i ulazimo u više dimenzije.

Rigden: Duboki unutarnji osjećaji poseban su jezik, različit od ljudskoga jezika. Kada čovjek prevlada grube i podle aspekte samoga sebe, svakodnevno se usavršavajući, kad evoluira i duhovno se transformira kao čovjek, postaje prosvijetljen. Kada čovjek duhovno raste suočava se s pitanjima svog uma. Iskustvo duhovnih praksi daje mu svijest da je materijalni mozak ograničen u svojoj percepciji i da pripada fizičkom tijelu, dok je tijelo prolazno i podložno propadanju. Duša u njemu je nevidljiva, ali vječna. Razumije da se percepcija dubokim osjećajima ne može pouzdano prenijeti riječima. A duhovne prakse jedini su alati koji pomažu otkriti, opaziti i razviti duboke unutarnje osjećaje pomoću kojih se njegova komunikacija s Uzvišenim odvija na njihovu jeziku, odnosno jeziku dubokih unutarnjih osjećaja. Stoga je nemoguće izravno govoriti o Božanskome jer bi bilo koja riječ bila puka alegorija. Uzvišeno zahtijeva potpuno drugačiji jezik koji dolazi, ne iz uma, već iz dubokih unutarnjih osjećaja, a takav jezik razumljiv je svakoj Duši. Radi se upravo o jedinstvenom zajedničkom jeziku ljudskih Duša. To je jezik Istine. (AllatrRa, stranica 9)

PRVI KORACI DO SPOZNAJE DUBOKIH UNUTARNJIH OSJEĆAJA I … SVETI DUH

Čovjek može napraviti prve korake do spoznaje dubokih unutarnjih osjećaja pomoću duhovne prakse Lotosova cvijeta koja broji višetisućljetnu povijest. Ova je praksa osnova na putu individualnog duhovnog samousavršavanja. Svi koji žele mogu se upoznati s tehnikom izvođenja vježbi iz knjiga „Sensei iz Šambale“ te „Ptica i kamen“, kao i u ranije, više puta spominjanoj knjizi AllatRa. Štoviše, kako se ispostavilo, Koordinacijski centar Međunarodnog javnog pokreta ALLATRA organizira redovite internetske sastanke za detaljnu raspravu te zajedničko izvođenje meditacija i praksi, osobito Lotosova cvijeta, i vrlo je lako pridružiti se takvim sastancima. Treba spomenuti da je duhovna praksa vrlo jednostavna i istovremeno složena. Ironično je što se cjelokupna složenost nalazi u njezinoj jednostavnosti koja se savladava godinama. Pokušat ćemo formulirati njezinu glavnu svrhu: kultiviranje Ljubavi (ispunjavanje Duhom Svetim u kršćanskoj terminologiji), razvoj percepcij kroz duboke osjećaje, stvaranje uvjeta za sazrijevanje i spasenje Duše te za duhovno oslobođenje (u raznim religijama), zatim duhovni trendovi kao što su prosvjetljenje, odlazak u raj, sedmu dimenziju ili Nirvanu, napuštanje Kotača Saṃsāre (krug reinkarnacije), postizanje stanja Samadhi, Satori, Kenshō itd. O tome ćemo zasigurno pisati više, jer je ovaj članak samo jedna od početnih publikacija.

Uz dobro razvijenu i uobičajenu logičku spoznaju okolne stvarnosti, ljudsko biće obdareno je i percepcijom dubokim osjećajima, koja je kod većine ljudi nerazvijena i nije aktivna. Nakon izlaska knjige AllatRa, u kojoj je Rigden Djappo najsveobuhvatnije govorio o tome, o ovoj se temi nastavilo češće raspravljati među zainteresiranima; a što je najvažnije, mnogi ljudi počeli su razvijati svoju percepciju kroz duboke osjećaje pomoću meditacija i duhovnih praksi. Kao što se može razumjeti kroz gornje citate, ta percepcija je izuzetno važna za svaku Osobnost. Mnogim početnicima koji su nedavno kročili putem duhovne samospoznaje nedostaje razumijevanje o tome što su zapravo duboki unutarnji osjećaji i kako ih mogu naučiti osjetiti. Prema našem skromnom iskustvu, takvo nerazumijevanje potpuno je prirodno. Teorija živopisno i opsežno opisana u knjigama nikada neće dati cjelovitu ideju o biti, sve dok se ne primijeni u praksi. Praktično iskustvo uključuje kontinuiranu, svrhovitu i isključivo individualnu težnju koja može otkriti unutarnja vrata za razumijevanje i osjećaje Duše i Boga u sebi za čovjeka koji tome teži.

Ipak, kako čovjek može naučiti tako suptilnu i duboku božansku senzaciju ili izravni ljudski dijalog s Bogom, bez posrednika? Možda je, prije svega, potrebno pokazati više interesa za tu temu, razgovarati, raspravljati, dijeliti, odnosno preusmjeriti nečije prioritete s potrošačkih interesa hranjenih osjećajima, strastima i željama na istinske duhovne interese koji iskorjenjuju sve brutalne, a ujedno razvijaju plemenite, osjetilne i uzvišene aspekte ljudskoga bića. Istodobno, čovjek bi trebao početi s usavršavanjem samoga sebe svakoga sata, svake minute i svakog trenutka dana. Na temelju prikupljenih činjenica, uključujući osobna iskustva tima analitičara Point Viewa, možemo pretpostaviti da će redovno i svakodnevno izvođenje duhovne prakse Lotosova cvijeta neizbježno imati blagotvorni, potpuno pozitivni utjecaj na unutarnju duhovnu klimu i vanjsku kvalitetu života pojedinca. Inače, uzvišena teorija bez prakse ostat će tek uzvišena teorija.

O ovome ćemo zasigurno pisati više, uključujući nove ljude i nove ideje u projekt.

USPOREDNA ANALIZA

Sve dok su nam logički procesi razmišljanja uobičajeni, a svijest potpuno kontrolira svaki trenutak našega života, razgovor o suptilnim božanskim emanacijama vrlo vjerojatno mogao bi se spotaknuti o grubu kritičku zbunjenost: čemu takva lirika u doba ubrzanja znanstvenoga i tehnološkog napretka? Jesu li nam potrebne takve slabosti u trenutnome agresivnom, politički užarenome aktualnom okruženju? Je li emocionalna mekoća primjerena konkretnim katakombama okolnosti i obveza u kojima uvjeti preživljavanja postaju sve teži? Čovječanstvo žuri živjeti i osjetiti maksimalne koristi svoga života; međutim, slijepo žive u toj vječnoj strci, čak i ne sluteći da je i ta nametnuta strka globalna iluzorna laž, jer im to nije odmah očito. Dočim razvoj percepcije kroz duboke osjećaje nije ništa drugo doli stjecanje neprocjenjivog dara stvarnog otvaranja očiju, vidovitosti, sa svrhom prepoznavanja pravoga smjera.

    Nisu svi zaglavili u vrevi. Među onima koji bezglavo trče nađe se i onih koji zastanu i pitaju: zašto ste se ovdje okupili i o čemu razgovarate? Molim vas, objasnite o čemu se ovdje radi? Najzanimljivije je to što mnogi ljudi zaista razumiju i prihvaćaju: Bog je ljubav! Ipak, kako se može naučiti živjeti u Božjoj ljubavi u neprijateljskoj trodimenzionalnoj stvarnosti? Ili barem naučiti osjećati? To je istodobno važan i težak zadatak. Kako potaknuti ljude da osjećaju Boga u svojoj vlastitoj srži (?!) u vremenima kada se široko popularizira lažna predodžba da nevidljivi i sveprisutni Stvoritelj boravi negdje vrlo daleko, a navodno ga je moguće upoznati samo u zagrobnom životu? Postoji demonstrativni primjer odabira videozapisa kojega je snimio televizijski voditelj Vladimir Pozner, gdje je brojnim javnim ličnostima i poznatim osobama uputio sljedeće pitanje: “Da se nađete oči u oči s Bogom, što biste mu rekli?” Ispitanici, koji su bili cijenjene i uspješne poznate osobe, prilično su ozbiljno razmišljali o svom zagrobnom dijalogu sa Svemogućim, uvjereni da je komunikacija s Njime za života nemoguća!

 Stoga nećemo ulaziti duboko u temu, tim više što do sada nismo skupili dovoljno iskustva o njoj te ćemo započeti s najjednostavnijim stvarima, kao što su općeniti razgovori o tome s nadom u neki bitan i koristan ishod.

Je li lako opisati osjećaj, općenito govoreći? Pravu ljubav, na primjer. Pokušajte i sigurno ćete se suočiti s poteškoćama ili nedoumicama u pokušaju da govorite o „životu“ na „mrtvome jeziku“. U okviru ovog odjeljka koji se bavi prvim koracima za učenje percepcije kroz duboke osjećaje, do sada nismo pronašli drugu strategiju osim pribjegavanja elementarnoj komparativnoj analizi videozapisa u kojima, prema našem subjektivnom mišljenju, postoji nešto što nas zanima, točnije – osjećaj ljubavi. Svjesni smo da je kinematografska ljubav tipični surogat koji se temelji na emocijama, a ne na stvarnim osjećajima, ali krenimo s usporedbom i možda će mnogi od vas bolje razumjeti razliku.

U prošlogodišnjim smo publikacijama uspoređivali najemotivnije trenutke (često prikazivane kao sretni završeci) s referentnom vrijednošću: jednominutni fragment programa „Smisao života: Besmrtnost“, gdje Igor Danilov (Rigden Djappo, prema našoj pretpostavci) daje svim gledateljima da dotaknu stvarne duboke unutarnje osjećaje, zahvaljujući programskom digitalnom snimanju koje je omogućilo prodiranje kroz vrijeme i daljinu, da tako kažemo. Vratimo se opet fragmentu (2:44:24 – 2:45:51), pokušajmo se opustiti, prilagoditi i isključiti mentalnu aktivnost.

Ovaj vrlo kratki fragment programa izazvao je široki odjek u rujnu prošle godine i uzburkao internet do te mjere da su se na YouTubeu pojavile stotine videozapisa koje su objavili ljudi iz različitih zemalja diljem planeta. Možete ih gledati u našem odjeljku Recenzije, a mi ćemo ih sigurno nastaviti objavljivati na našoj web stranici, čim se novi videozapisi pojave na YouTubeu. Usput, podsjetimo da je fenomenalna programska epizoda bila polazište cijele naše istraživačke aktivnosti na projektu analitičkog tima Point of View. U potrazi za potvrdama brojnih proročanstava i predviđanja, nastojali smo shvatiti koliko je vrijedan ovaj kratki videozapis. Vrlo vjerojatno, po prvi puta u povijesti digitalne televizije nismo se suočili ni s čim drugim već sa stvarnim, čistim očitovanjem Duha Svetoga! Ne strahujemo od toga hoće li takva zvučna izjava izazvati ogorčenje religioznih sljedbenika koji vjeruju da bolje znaju što je Duh Sveti, budući da je potonje dalje otvoreno, unatoč dostupnosti različitih definicija koje je izmislio ljudski um.

    Uspoređujući fragment programa s popularnim kinematografskim sretnim završecima, lako se može osjetiti razlika: slatki filmski fragmenti stvaraju potpuno drugačiji unutarnji osjećaj od onoga kojeg stvaraju riječi Igora Danilova. Ako vrlo pažljivo pratite svoje unutarnje senzacije, vrhunac kinematografskog emocionalnoga vala popraćen je slatkim, ali prilično sputavajućim, zbijenim osjećajem gustoće u području solarnog pleksusa s vektorom pritiska usmjerenim izvana prema unutra, dok se u epizodi (2:44:24 – 2:45:51) programa „Smisao života: Besmrtnost“ uočava potpuno suprotni učinak: opuštanje, rastapanje, ugodan osjećaj slobode i širenje iznutra prema van. Očito je razlog u samoj srži utjecaja: u prvom slučaju postoje EMOCIJE, dok u drugom slučaju postoje DUBOKI UNUTARNJI OSJEĆAJI. Pravo otkriće za nas bilo je shvatiti da su i najslađi kino-proizvodi uglavnom aktivni stimulansi životinjske prirode u ljudi. Bili smo izuzetno sretni otkrićem dvaju videozapisa sa starješinom Tadejem iz Srbije i pravoslavnim vladikom Longinom iz Ukrajine! Tijekom gledanja videozapisa mnogi od nas primijetili su čudesan učinak otvaranja srca iznutra, unutarnjeg širenja i najsuptilnijeg iskrenog odgovora. Može se zaključiti da među ljudima postoje aktivni nositelji božanske volje, ali ih se samo unutarnjom duhovnom spoznajom može vidjeti, raspoznati i osjetiti.

Odjeljak Recenzije pokazao se vrlo korisnim i za usporedbu. Svaki čitatelj može osjetiti različiti polaritet potencijala između pozitivnih recenzija videozapisa i negativnih kritika. Za mene osobno takav polaritet pokazao se toliko upečatljivim i očitim da je postao izvrsnim razlogom prilično dugotrajne prilagodbe suptilnoj percepciji svijeta koji nas okružuje. Bilo mi je vrlo zanimljivo i novo iskustvo percipirati svijet senzornom percepcijom, a upravo o tome govori Igor Danilov u sva tri intervjua.

ZAKLJUČAK

    Dakle, u ovom članku poduzeli smo nekoliko plahih koraka u razjašnjavanju percepcije kroz duboke osjećaje. U osnovi, tako smo pronašli najkraći i najizravniji put do Boga, do spasenja naših Duša. Zaključno, doista bih želio izbjeći bilo kakvo iskrivljavanje Iskonskoga Znanja i zato vas neprestano molim da se iznova i iznova vraćate knjizi AllatRa kao primarnome izvoru, a osobito svemu izrečenome o dubokim unutarnjim osjećajima, kao i da što prije počnete s duhovnom praksom Lotosova cvijeta. Ne postoji bolji način da se čvrsto uvjerite o Unutarnjem u sebi, nego da živite s ljubavlju u svom srcu. Ponavljanje molitvi, učenje spisa napamet, kao i poštivanje obreda i rituala u službi vjerskih organizacija ne mogu približiti čovjeka Stvoritelju, ako se u njemu ne manifestiraju duboki unutarnji osjećaji koji potječu iz Duše kao ljudskoga sanctum sanctorum. Ispunjenje Duhom Svetim, njegovanje Ljubavi, razvoj percepcije kroz duboke osjećaje je ono što vodi ka Spasenju ili do prosvjetljenja, duhovnoga oslobođenja, odlaska u raj, sedmu dimenziju ili Nirvanu, napuštanje Kotača Samsāre (kruga reinkarnacije), postizanja stanja Samadhi, Satori, Kenshō … što je najvažniji zadatak svakoga čovjeka koji živi na planeti Zemlji. Postoji li doista nešto važnije?

Pripremio: Dato Gomarteli (Ukrajina-Gruzija)

Prevela: Anamarija Helena Milardović