Cjelokupna struktura čovjeka je dizajnirana na takav način da je Duša bolje zaštićena od tijela. Tijelo je samo pokretna materijalna ljuska kreirana za određene uvjete postojanja u svemiru, u geometriji trodimenzionalnog vremena. Privremeno je i smrtno. Ono je vrsta biomašine kontrolirana od Osobnosti, drugim riječima, onoga koji konstantno čini izbore u odnosu na događaje u svom životu, kao i na općeniti duhovni razvoj. Promjena tijela za vrijeme reinkarnacija je poput obnavljanja dodatne vanjske ljuske. To je nešto poput obnavljanja kože u fizičkom tijelu ili promjene odjeće u svakodnevnom životu. Prirodno, interakcija se događa između energije i fizičkih dijelova ljudske konstrukcije, različiti procesi razmjene energije i informacija. Sve u svijetu je međusobno povezano. Svijet je multidimenzionalan i ima različite paralele. Čovjek u svijetu je informativno kompleksno orijentirani entitet koji postoji u 6 dimenzija simultano. Za modernog čovjeka je to teško shvatiti, ali ja se nadam da će razvoj nove fizike i biologije otkriti tu činjenicu. Dakle, čovjek simultano postoji u 6 dimenzija koje utječu jedna na drugu, ali čovjek ima priliku za vrijeme svog života ujediniti svoju Osobnost s Dušom, postići duhovnu zrelost i „pobjeći“ u sedmu dimenziju (nirvana, raj) tj. čovjek može dotaći duhovno oslobođenje i spoznati više dimenzije ako to želi. Na primjer, Bodhisattva je Duhovno biće koje postoji za vrijeme ljudske inkarnacije u ljudskoj strukturi tijela (on može ići u duhovni svijet u bilo koje vrijeme za razliku od ljudske Duše koja je vezana u ovoj konstrukciji). Za usporedbu, Bodhisattva je Duhovno biće koje postoji slobodno za vrijeme ljudske inkarnacije u ljudskoj strukturi tijela, čvrsto postoji u 72 dimenzije simultano. To je točan broj dimenzija u svemiru. Ukratko, Bodhisattva privremeno postoji u konstrukciji koja je locirana u 6 dimenzija materijalnog svijeta kao i svaki čovjek. Ali, umjesto ljudske Duše, Bodhisattva posjeduje savršeno Duhovno biće iz svijeta Boga koje čvrsto i simultano postoji u 72 dimenzije te on u njima može činiti promjene.
Anastasia: Da, to je jako dobar primjer. On pruža razumijevanje o tome koje to mogućnosti čovjek ima od duhovnog razvoja tokom svog života i zašto je svaki trenutak života vrijedan. Rekao si da svemir ima 72 dimenzije. Mislim da bi čitaocima bilo zanimljivo da znaju da je broj dimenzija u svemiru ograničen. Sjećam se kad si objašnjavao o ezoozmosu, paralelnim svjetovima, paralelnom paradoksu, razlici između koncepata paralelnih dimenzija i paralelnim svjetovima.
Rigden: Da, paralelni svjetovi i dimenzije nisu isto. Može postojati veliki broj paralelnih svjetova. Na ovaj ili onaj način one su isprepletene s različitim dimenzijama, ali sve to postoji u jednom globalnom svemiru. Što je paralelno? Objasnit ću to slikovitim primjerom iz života ljudi. Svaki čovjek živi u svojoj svakodnevnoj stvarnosti, u svom mikrokozmosu, koji se u nekim trenucima siječe s nekim drugim stvarnostima u životima drugih ljudi. Drugim riječima, njegova individualna svijest živi odvojeno u jednoj svojoj vlastitoj paraleli, ali u svijetu koji je zajednički za sve. Drugi ljudi sa svojim životima, mislima, unutarnjim svjetovima žive paralelno s njim, a on nije ni svjestan njihovog postojanja. Ista stvar je s paralelnim svjetovima. Njih ima mnogo, neki su u kontaktu, drugi postoje u paraleli ostajući individualni, ali svi su oni uključeni u sistem od 72 dimenzije globalnog svemira. Te dimenzije su predstavljene s finim i grubim energijama koje sačinjavaju energetska polja. Nema jasnih granica između njih. Iste energije mogu biti prisutne u jednoj dimenziji i u drugoj i u trećoj… Sve su dimenzije međusobno povezane i odvojene u isto vrijeme, razlika je u energetskoj arhitekturi svake dimenzije. U dimenzijama koje su pod višim energijama, čak i najmanja promjena može proizvesti globalne promjene u drugim dimenzijama koje su dominirane grubim energijama, a koje se sastoje od finih energija. 71. dimenzija je jedna od najkompleksnijih dimenzija, a 72. dimenzija je najsofisticiranija, najviša i najuniverzalnija dimenzija svemira. Iz nje se može imati utjecaj na bilo koju dimenziju ili paralelu i proizvesti bilo koju promjenu tamo tj. postoji direktan utjecaj na ezoozmos. To je najviša dimenzija koju individualni um može spoznati zahvaljujući svom razvoju u ovom svijetu koji se manifestira kroz Božanski zvuk. Iako je ona najkompleksnija, ona je u isto vrijeme jednostavna. Povezana je s prvom dimenzijom. Prva dimenzija je u stvari primarni poticaj, ezoozmos koji nosi sve promjene drugim dimenzijama i ima efekt na sve: vrijeme, prostor, gravitaciju, i tako dalje. Bez ezoozmosa ne bi bilo nikakvog kretanja i stoga ne bi bilo života. To je znanje postojalo od drevnih vremena. Na primjer, u drevnoj Indiji, Kini i Egiptu, znanje o geometriji prostora i os strukturi svemira je postojalo još od davnih vremena. Sveti simbol 72 dimenzije je bila zmija koja grize svoj vlastiti rep. Njeno tijelo je bilo opisano sa 72 koluta ili karike, koje simbolično ukazuju na dimenzije svemira. Zmijina je glava simbolizirala kompleksnu energetsku strukturu 71. dimenzije koja prelazi u 72. dimenziju. Ugriz zmije u vlastiti rep simbolizira predstavlja tranziciju od složenog u jednostavno i povezanost 72. dimenzije s prvom dimenzijom.
Interpretacija slike iz perspektive tajnog znanja:
Crtež je načinjen iz perspektive svijeta Slobodnih zidara sa zamjenom znakova i reorjentacijom za agresivni smjer svijeta i nadmoć Životinjskog uma. Zmijska je glava promijenjena, nacrtana je kobra s otvorenom čeljusti, a njena glava je u suprotnom smjeru kazaljki na satu, dakle, gleda na lijevo. Postoji crtež dvije dimenzije u središtu svijeta umjesto lotosovog cvijeta i simboličnog prikaza planine Meru. U trećoj dimenziji, ljudskoj, krnja piramida je postavljena sa šest stepenica i pratećim simbolom zemaljske moći, a to je vrh s trokutom koji ima 13 zraka, a to je slika Slobodnih masona koju oni koriste kao svoj znak.
Simbol zmije koja grize svoj rep je bio prilično uobičajen kod raznih naroda u drevnim vremenima. U mitovima je bio povezan sa slikom svemira, s činom kreacije svijeta ili održavanja Zemlje. Na primjer, u afričkoj mitologiji, posebno u Dahomejskoj mitologiji, postoji arhaični lik Aido Hwedo, a to je Dugina zmija. U tom mitu, ona se pojavila prva i postojala je prije svih drugih. Ta je zmija podržavala Zemlju, omotala se i grizla svoj vlastiti rep. Prema jednom drugom mitu, ta zmija Aido Hwedo prati panteon bogova Mawu-Lisa kao sluga. Ta zmija nosi spomenutog Boga u svojim ustima odnosno u čeljusti.
Anastasia: To znači da je vrhovni Bog Dahomeya napravio kreaciju svijeta iz čeljusti zmije.
Dakle, ovo je izravna referenca na Znanje koje Bog zapravo stvara iz 72. dimenzije; točnije, na raskrižju 72. i 1. dimenzije ?! Odlično je! Ispada da su ljudi Dahomeyja također posjedovali takvo znanje?
Rigden: Nažalost, ova zapadnoafrička nacija, kao i mnoge druge, više ne posjeduje takvo znanje, a samo je djelomično sačuvala neke informacije do današnjih dana u svojim legendama, koje su prenesene njihovim precima davno. Iako je, u davnim vremenima to znanje davano različitim narodima na različitim kontinentima, geografski odvojenim jedan od drugog.
Anastasia: Da, simbol zmije koja grize svoje rep može se naći, ne samo u mitologiji drevnih naroda Afrike (Dogoni, Egipćani), nego također Azije (Kinezi i Sumerani), Sjeverne Amerike (Azteci) i u mitovima drevnih kultura drugih kontinenata.
Rigden: S vremenom je u ljudskoj interpretaciji simbol zmije koja grize svoj rep dobio značenje sveobuhvatnog jedinstva, svega u jednom. Postao je simbol vječnosti i beskonačnosti, označio je početak i kraj (alfa i omega, stvaranje i uništenje), a također samo-obnavljanje prirodnih ciklusa, cikličnosti vremena, rođenja i smrti. Ovaj simbol svemira, ovjekovječen u drevnim egipatskim slikama, kasnije se pojavio kod Feničana i Grka, koji su smislili ime za njega – “ouroboros”, što na grčkom znači “proždirući (gutajući) svoj rep”. Tada je riječ postala uobičajena u upotrebi alkemičara, a značenje ovog simbola podvrgnuto je još većem izobličavanju. U današnjem svijetu je, na prijedlog kabalista, ovaj simbol došao pod tumačenje “psihologije dubine”. U ovoj verziji, iskrivljenoj ljudskim umom, smatra se “osnovnim arhetipom koji simbolizira pretpovijesno jedinstvo muškog i ženskog, služeći kao početak ljudske individualnosti kad je “ja” uronjeno u nesvjesno, od čega se svjesno iskustvo ipak ne razlikuje”. Općenito, što je dalje od izvornog znanja i što je veće uranjanje u bezdan materijalne ljudske logike, istina se više gubi. Iako to ne znači da je ta istina danas nepoznata. Uzmite sadašnje svećenike koji imaju pristup drevnom znanju: oni pokušavaju sakriti istinu od masa kako bi zadržali svoju moć nad tim masama. U početku je znanje bilo dano svim ljudima.
Anastasia: Da, na ovom je svijetu sve jednostavno kada imaš znanje. Glede spominjanja broja 72… Iznenađujuće je što je zapravo broj 72 kombinacija brojeva: 12 puta (ciklusi) po 6.
Rigden: Apsolutno. Ovaj je broj zanimljiv na mnogo načina. U starom Egiptu, naprimjer, postojalo je detaljno poznavanje geometrije prostora, točnih brojčanih vrijednosti za mjerenje kutova geometrijskih figura. Potonje je formiralo osnovu znanja o provedbi raznih projekata u građevinarstvu i arhitekturi, uključujući one jedinstvene, zbog kojih su stvoreni uvjeti za promjenu fizike prostora. Jasan primjer je skup “velikih piramida” u Gizi, sagrađenih u doba drevnog Egipta. Iako, prava svrha takvih složenih arhitektonskih objekata, čiji su kutovi točni unutar jednog stupnja, građenih određenim materijalima i specifičnom složenom arhitekturom, vjerojatno je jasna samo onima koji imaju znanje o međudjelovanju polja, o suptilnim energijama i načelima djelovanja drugih dimenzija, a također i o utjecaju kojeg znakovi imaju na svijet. Ali nije to poanta. Glavno je u ovom trenutku da je to znanje postojalo u drevnom Egiptu.
Anastasia: Jednom si govorio o drevnom egipatskom bogu Ozirisu, o njegovoj aktivnosti, govoreći našim jezikom, kao Bodhisattvi, te o činjenici da su stari Egipćani broj 72 povezivali sa svetim vjerskim simbolima.
Rigden: Točno. Ideje drevnih Egipćana o svetom broju 72 također su u vezi sa stupnjem poimanja Bodhisattve, kao Duhovnog bića povezanog izravno sa svijetom Boga, koji poznaje suštinu i koji je u stanju kontrolirati i koristiti cjelovitost 72 dimenzije. Taj isti Oziris portretiran je, ne samo kao čovjek, nego i kao cvijet lotosa (u početku sa 72 latice). Neke njegove slike sadržavale su šifrirano znanje o svemiru. Naprimjer, u nekim pričama je bijeli ogrtač, u kojem je Oziris predstavljen kao Svevišnji sudac ljudskih duša u zagrobnom životu, bio prekriven isprepletenim brojem čvorova, koji su bili pupoljci lotosa (izvorno 72). Kasnije, kad su te priče nebrojeno puta prepričavane i kopirane od ljudi koji su to činili ne znajući za sveto znanje predočeno tamo, ovaj se broj promijenio, a Ozirisova odjeća se prikazivala poput mumijine; drugim riječima, na način koji je bio razumljiviji za mentalitet prosječne osobe. Ali opet, ako posjedujete znanje, onda čak i u onim tekstovima koji su tisućljećima dolazili sadašnjim naraštajima, zahvaljujući slikama na hramovima i grobovima starih Egipćana, moguće je razumjeti o čemu se radi; kako kažu, „odvojiti žito od kukolja“.
Anastasia: Nije čudo što danas čitanje ovih tekstova, njihovo prevođenje i tumačenje uzrokuje velike poteškoće za profesionalce. Uostalom, da bismo razumjeli o čemu su pisali stari Egipćani, moramo se barem odmaknuti iz okvira potrošačkog načina razmišljanja, a u najboljem slučaju imati bitno drugačiji svjetonazor, kvalitativno drugačiju razinu znanja.
Rigden: Da, inače će se dogoditi ista zbrka kao kod srednjovjekovnih kabalista. Danas nije tajna da su židovski svećenici mnogo znanja posudili od drugih naroda, uključujući i Egipćane, protumačivši ga na svoj način, a zatim predstavivši ta znanja kao svoja religiozna učenja. Dakle, broj 72 bio je povezan s kabalističkom idejom o neizrecivom imenu Boga, koji može kontrolirati sve razine svemira. Za srednjovjekovne kabaliste ovo je tajno ime bilo glavni predmet proučavanja. U stvari, ovaj broj nema nikakve veze s Božjim imenom, nego s idejom da je on suština univerzuma i da sadrži sve prirodne sile. Njihova je pogreška bila isključivo ljudske prirode; naime, pogrešno su prevodili i tumačili podatke o drevnom egipatskom znanju i znakovima, a zatim ih modificirali te predstavili kao kabalističku ideju (oznaku) Božjeg imena. Vjerovali su da, onaj koji je u stanju pravilno izgovoriti ovo ime, smije od Boga tražiti bilo što. Zapravo, ovo je ograničeno razumijevanje, koje dolazi iz ljudskog uma. Takvo izopačeno znanje tipično je za ljude koji počnu interpretirati duhovno znanje iz logike svoje Životinjske prirode.
Rigden: Apsolutno. Sve u svemiru je međusobno povezano. Čovjek je, zahvaljujući svojoj jedinstvenoj energijskoj strukturi, povezan sa svih 72 dimenzije. Međutim, jedno je biti povezan bez da uopće shvatiš te nevidljive veze, a drugo je svjesno poznavati sve ove dimenzije, štoviše, u novoj duhovnoj kakvoći. Duhovno razvijena osoba može poznavati sve 72 dimenzije i dostići razinu Bodhisattve za života. Ali, kao što rekoh, osoba koja poznaje sedmu dimenziju prestaje biti čovjek i postaje poput novorođene jedinice duhovnog svijeta – besmrtno duhovno biće s individualnom sviješću i velikim duhovnim potencijalom. Drugim riječima, biće oslobođeno kruga reinkarnacije, koje može napustiti svoju privremenu ljusku – fizičko tijelo smješteno u trodimenzionalnom fizičkom svijetu i svjesno ući u duhovni svijet u bilo kojem trenutku. Zamislite koje će se promjene dogoditi u njemu tijekom spoznavanja svih dimenzija svemira u njegovu kvalitativno novom stanju. Ali opet, takav brz duhovni razvoj je moguć samo tijekom života. Nažalost, u praksi je bilo malo takvih ljudi u povijesti čovječanstva. Prilikom spoznavanja viših dimenzija osoba se, recimo, ne upoznaje samo s umjetno stvorenim svemirom na dubljoj razini i u većem razmjeru, nego i s idejom Boga, moći duhovnog svijeta i svom zajedništvu s Njim. Osoba, evoluirajući duhovno do razine Bodhisattve, prolazi 72 hipostaze u duhovnom razvoju, 72 “zrcala”. Naravno, ovaj način spoznaje svijeta kako ga je Bog zamislio, nije lagan, a za takav je duhovni put potreban pravi, precizan alat, baš kao i u znanosti; drugim riječima, poznavanje određenih meditativnih tehnika koje omogućavaju postupni duhovni razvoj. Jasno je da taj put nije za svakoga, ali ipak, osoba koja žudi za duhovnom istinom je u stanju razumjeti je. Legenda o Sethu i Ozirisu upravo upozorava da ne smijete koračati tim putem sve dok posjedujete ljudsku logiku iz Životinjske prirode i želju za neizmjernom snagom za zemaljskim, jer završit će kaznom za takve duhovno nezrele ljude.
Ali čak i veliko duhovno putovanje započinje malim, prvim koracima. Morate prakticirati duhovnu svijest, a ne razumijevanje koje proizlazi iz egoizma i uma ispunjenog snovima o zadovoljavanju zemaljskih želja. Ako se osoba koja se želi duhovno razvijati ograničava samo želje poput “želim”, “postat ću”, “hoću”, a u stvarnosti ne radi ništa i ne mijenja se u svom svakodnevnom životu, onda iz toga neće izaći ništa dobro. Ali ako se osoba stvarno bavi samoobrazovanjem i samo-razvojem, stalno se oplemenjujući disciplinom, samokontrolom i duhovnim praksama, tada napokon nauči kako kontrolirati svoje emocije, svoje ponašanje i svoje misli. Tek kada osoba ovlada izmijenjenim stanjem svijesti koje je za nju novo i uravnoteži pripitomljavanje svoje Životinjske prirode, tada će joj nevidljivi svijet početi otkrivati svoje tajne. Dalje se duhovno usavršavajući i učeći o procesima složenog svijeta univerzuma s gledišta Promatrača Duhovne prirode, osoba se otkriva poput cvijeta lotosa s mnogo latica, obogaćujući se mudrošću i znanjem. Kada shvati složenost ovog svijeta, ona istodobno shvaća njegovu jednostavnost u svjetlu razotkrivanja vječne Istine. Dok se duhovno razvija, čovjek se može kolebati u svome izboru, dok ne prijeđe šestu dimenziju u svom duhovnom razvoju. U sedmoj dimenziji gubi svaku sumnju, kao novo duhovno biće, a samo jedna istina ostaje – duhovni vektor daljnjeg razvoja.
U drevna su vremena na Istoku faze ljudskog učenja Bodhisattvinog puta figurativno uspoređivane s cvjetanjem cvijeta lotosa kad bi izrastao iz blata kroz vodu i otkrio zreli bijeli cvijet na njenoj površini. Početak čovjekovog duhovnog puta bio je uspoređen sa sjemenom lotosa koje je proklijalo na dnu močvare ili jezera, pod kojim se podrazumijeva trodimenzionalni materijalni svijet. Čovjekov duhovni rast, njegova borba protiv Životinjske prirode, uklanjanje sumnji i zemaljskih želja, rad na disciplini mišljenja i savladavanje duhovnih praksi uspoređivali su se s rastom stabljike, njezinim prolaskom kroz gustu blatnu vodu dok se probijala prema površini. Spajanje duše s osobnošću i duhovno oslobođenje pri postizanju sedme dimenzije, kada je začeto novo duhovno biće i kad je postalo vidljivo u duhovnom svijetu, uspoređivano je s izgledom pupoljka iznad vodene površine, drugim riječima, njegovom manifestacijom u potpuno drugačijem svijetu. Što je najvažnije, dostupnost pupoljka, neizobličenog blatnom vodom, izravnim sunčevim zrakama (snaga duhovnog svijeta), pod kojima je počeo otkrivati svoje snježno bijele latice. Svaka nova otvorena latica predstavljala je duhovno dostignuće sljedeće dimenzije pomoću osobnosti. I taj je proces trajao sve dok čovjek nije naučio sve 72 dimenzije; drugim riječima, sve dok se 72 latice nisu potpuno otvorile i dok se nije pojavio veličanstveni lotos, u svoj svojoj božanskoj ljepoti, pod sjajnim zrakama moćnog Svjetlonoše koji ga je stvorio. Tako je čovjek, koji je dostigao razinu Bodhisattve, sa svim svojim duhovnim bogatstvom stajao ispred Onoga koji je stvorio ovo božansko sjeme i dao mu vječni život.
Sve što moderna znanost naziva „materijalnim svemirom“ postoji samo u prvih 6 dimenzija, a posljednjih 66 zapravo kontrolira nadgradnje koje zadržavaju „materijalni svijet“ u određenom ograničavajućem okviru – šest dimenzija