Zahvaljujući meditacijama, duhovnim praksama, osoba samostalno uči o svijetu onkraj trodimenzionalnog, i to ne logikom uma, već savršenijim instrumentom svojim – intuitivnim osjećajem (šestim čulom). – Rigden Djappo (iz knjige “AllatRa”)
Tijekom godina koje su prošle, otkako su objavljene prve knjige, dogodili su se mnogi događaji koji su me još jednom uvjerili da iskrena želja pojedinca da pomogne ljudima, zajedno sa svojim stvarnim postupcima i samousavršavanjem, donosi iznenađujuće prekrasno voće. A čak iti ne o knjigama kao o čitanju materije, već o razumijevanju i provođenju Znanja datog u njima. Knjiga je sredstvo za prijenos znanja; Znanje ne u smislu “svojstva” ili “vlastitog zaključka”, već kao Mudrost odozgo koja prolazi kroz stoljeća. Mudrost poput Otvorenih vrata za ulazak u ono divno više stanje duhovnosti, kroz koje uvid dolazi od Onoga koji je sve stvorio. Mudrost koja je uvijek bila, jest i bit će je, čak i kad sjećanje na njezine ljudske vodiče nestane u prašini vjekova.
To je ona Mudrost, koja poput istinskog sjemena, daje dobru sadnicu u čovjeku, pomažući mu da oslobodi svoj um iz utočišta ljudskih strahova i uskih svodova tame zablude, da prevlada čvrstinu materijalnog razmišljanja i otkrije bezgranično područje spoznavanja Istine. Pomaže mu da se uzdigne iznad svojeg zemaljskog osobnog karaktera i da svijet vidi s visine duhovnog pogleda bez predrasuda i materijalnih zasljepljenja. Mudrost obdaruje čovjeka iskrenošću i osjećajem svrhe, obogaćuje ga razumijevanjem i podiže razinu njegove odgovornosti za duhovnu kvalitetu vlastitog života.
Ova vječna Mudrost za duhovnog čovjeka je poput živopisne vode za zalijevanje klasa dobroga zrna. Ona omogućava spoznaju korijena ljudskih nevolja i poboljšava atmosferu nečijeg duhovnog života. Daje glavne ključeve za razumijevanje složene stvarnosti ljudskog bića i svijeta i služi kao izvor stvaranja jedinstvenih uvjeta za oblikovanje Duhovnog društva u okrutnom svijetu materijalnog Životinjskog uma. Vječna Mudrost omogućuje čovjeku da se duhovno transformira i spozna skrivenu suštinu prošlih i budućih događaja. Upravo je ta Mudrost stvaralačko načelo stvoreno Njime, a koje se otvara svakome tko je prihvatio put u Njegovu Vječnost.
Autogeni trening
IM: Što vodi k Bogu? Naravno, put do Boga kroz duhovnu praksu. Ali opet, što se može nazvati duhovnom praksom? Pa, sve: autogeni trening može se nazvati duhovnom praksom, meditacija, molitva… Duhovna praksa je rad na sebi u spoznavanju Duhovnog svijeta.
Neki ljudi napreduju vrlo lako i brzo. To znači da su sposobni shvatiti samu suštinu ovog procesa i vrlo se brzo prebaciti na percepciju osjećajima. Ali ovo je … recimo, malo komplicirano. Od tisuću ljudi, takav bi bio jedan čovjek. A ostali, ako se trude, ako imaju jaku želju, morat će ići dužim putem koji je testiran tisućljećima – a to je autogeni trening, meditativna praksa. No, pristup bi trebao biti ozbiljan. I nakon toga slijedi duhovna praksa. Ovo nije tako težak put i ne treba previše vremena ako naporno radite i zaista težite k tome. No, mali je problem u činjenici da ljudi to ne žele raditi. Svijest ih ometa. Neće čak ni autogeni trening odraditi kako treba, ali će razgovarati o tome i željeti to.
…Autogeni trening sam po sebi je upravo svijest o sebi, prebacivanje vašeg “Ja” iz sekundarne svijesti u primarnu svijest i rad s primarnom sviješću na razini primarne svijesti. Zbog toga je važno sredstvo i postojalo je u svim duhovnim praksama. Sada to nazivamo autogenim treningom u nekom preinačenom, izmijenjenom obliku zahvaljujući Schultzu, kao što smo već rekli. Ali djeluje samo na razini primarne svijesti, zato se događaju različite promjene u tijelu.
Meditacije
Meditacija također djeluje putem primarne svijesti, ali tu se već uključuje promatranje sekundarne svijesti. Autogeni trening je jednostavniji jer nekako isključimo sekundarnu svijest, ne obraćamo pažnju na nju i radimo samo uz pomoć primarne svijesti s našim tijelom. Meditacija je teža praksa. Radimo je uz pomoć primarne svijesti sa sekundarnom sviješću, proučavamo sustav. Znači, mi praktički u sustavu idemo dublje, samo malo izlazimo iz njega, počinjemo ga proučavati, ali bez štete za sebe. Možemo spoznati složenije procese i možemo doseći razinu šeste dimenzije. O ovome smo razgovarali: magija i sve ostalo. Sva najviša magija ostaje na nivou šeste dimenzije. Sam sustav jednostavno ne može prijeći šestu dimenziju. A meditacija sama po sebi, kakva god bila, ostaje samo meditacija. Ovo je rad na razini primarne svijesti, to je jasno. Kao što je rečeno, ne možete meditacijom postići spasenje, ali možete postići mir.
Stanje mira … nakon smrti, kada osoba postane podosobnost, desi se neka vrsta spavanja, uspavana podosobnost, nema muka. Ali svejedno, to je još uvijek vrsta smrti, jer još uvijek postoji samoidentifikacija. Pa, to je poput neke vrste anabioze.
Duhovna praksa
Duhovna praksa je čisto duhovna praksa, svijest nema nikakve veze s tim, nema njenog upliva, radi se o percepciji osjećajima. Događa se prijelaz u izmijenjena stanja svijesti. Što su izmijenjena stanja svijesti? To su oblici svijesti. To je ista svijest, ali s promijenjenom percepcijom.
Duhovna praksa nije razdvajanje od svijesti. Ako isključite svijest, prestajete doživljavati trodimenzionalni svijet. Bez svijesti ga ne možete opažati. Svijest je posrednik između Osobnosti i ovog svijeta. Zahvaljujući svijesti vi komunicirate, vidite, osjećate, uzrujavate se ili uživate u ovom svijetu – živite u njemu, postojite u njemu, recimo to tako, a svatko odabire za sebe različite načine postojanja. Svijest je neophodan instrument za komunikaciju u trodimenzionalnosti. Zato duhovna praksa nije deaktivacija svijesti, ona je izlazak Osobnosti izvan granica unutar kojih svijest može funkcionirati. Duhovna praksa se izvodi pomoću najdubljih osjećaja, a ne uz pomoć svijesti. Skeptici i entuzijasti koji traže potvrdu, tj. oni koji ne žele spoznati sebe već samo traže potvrdu kažu: “Koja poznata osoba je to rekla?” Takvi građani mogu slobodno pogledati povijest duhovnih starješina, ljude koji su to postigli, i vidjet će kako su ti stari opisali svoje iskustvo spoznaje o duhovnom svijetu. Što je potrebno tijekom izvođenja molitve ili meditacije? Odbaciti svaku pomisao, svaku emociju: bila ona dobra ili loša. Znači, sve što dolazi iz uma treba odbaciti jer se Duhovni svijet spoznaje samo osjećajima. Bez obzira na to što netko kaže – to je jedini način zbog toga što svijest ne može percipirati Duhovni svijet. Oni su poput vatre i vode, nespojivi su.