Nekada davno živjela je žena – Majstorica po imenu Vidya (u prijevodu sa Sanskrita ovo ime znači “znanje”). Imala je učenika koje se zvalo Amrit (‘besmrtni’). Kad je učenik odrastao, Majstorica Vidya mu reče: „Odrastao si, sada možeš kontrolirati svoje misli i emocije i podnijeti vlastiti bijes. Idi sada i pogledaj svijet. Spreman si pronaći i znati samo sjeme Istine.”
Amrit upita:” Majstorice Vidya, zahvalan sam na tvojim mudrim riječima i dobrim djelima. Puno si me naučila. Ali daj mi barem nagovještaj gdje da potražim jedinstveno sjeme Istine.
Majstorica Vidya samo se nasmiješila i odgovorila: “Slušaj svoju Dušu, odvest će te u pravom smjeru.”

Nedugo po dolasku u u veliki grad Amrit je čuo vijest da je Car zemlje održao veliko Vijeće mudraca kako bi se raspravljalo o smislu ljudskog života. Pobjedniku će biti dodijeljena velika nagrada – sto krava s rogovima ukrašenih zlatom. Amrit je stigao na Vijeće, nadajući se da će dobiti odgovor na pitanje gdje pronaći jedinstveno sjeme Istine. Ali dogodilo se nešto neočekivano.

Kada su mudraci upitani: “Što je smisao života?”, svaki ponaosob je odgovorio na svoj način. Jedna je žena među mudracima rekla: “Ovaj svijet, za ljude, nije ništa drugo do privremeno boravište. Čovjek se rađa stisnutih šaka, pokušavajući ga osvojiti. Umire otvorenih dlanova, ne uzimajući ni jednu mrlju prašine od svijeta. Smisao života je u rađanju čovjekovih želja koje oblikuju njegovu sudbinu u zagrobnom životu.”
Jedan od mudraca nastavio je raspravu: „Čovjekove su želje nebrojene poput zrnja morskog pijeska. Ali njegova su djela rijetka poput granita. Čovjekova djela čine njegov život. Njegova zla ili dobra djela postaju njegova zla ili dobra sreća. Smisao ljudskog života sazdan je od onoga što čini svaki put “ovdje i sada”.
Druga žena među mudracima odgovori mu: “Djela su samo posljedica čovjekovih misli. Ako se djeluje zlim mislima, patnja ga slijedi kao što kotač kola slijedi volove noge. Ako osoba djeluje dobrim mislima, radost ga slijedi poput sjene vedra sunca. Smisao života leži u njegovim mislima. “

Tako se rasprava nastavila do podneva. Napokon, jedan od dobro znanih gurua, čuven na dvoru zbog svog učenja, reče: “Misli izbijaju iz emocija poput vatre koja je buknula iz munje. Jučerašnji se čovjek razlikuje od sutrašnjeg. Znati učiti od života znači dvaput živjeti. Smisao života je u mijenama koje proizlaze iz rintanja i briga.”
Tišina je slijedila ove riječi. Kad nitko od ostalih mudraca nije odgovorio, Amrit, koji je stajao među običnim ljudima, odlučio je sudjelovati u raspravi i reče: “Ljudski život prolazi kao san. Da bismo shvatili njegovo značenje, potrebno je probuditi se. Promjene izvana čine dobro samo ako dolaze iz unutarnjeg svijeta. Sve što postoji i što ne postoji na ovom svijetu je ovdje – u ljudskoj Duši. Znati ovu Istinu smisao je života.“
Obični ljudi radovali su se nakon tih riječi, a mudraci su odobravali kimanjem, slažući se s mudrošću koja dolazi od ovog nepoznatog mladića. Carevu nagradu je dobio Amrit i tako je u samo jednom danu odjednom postao bogat i poznat.
Nakon vijeća, Amritu je prišao poznati guru koji je do tog trenutka bio bolji od svih svojih protivnika u raspravi i kojem je ovaj mladić tako neočekivano odnio pobjedu. Pitao je Amrita zašto je došao u ovu zemlju. Saznavši za Amritovu potragu za jedinim sjemenom Istine, obradovao se: “O, mladiću! Imaš neizrecivu sreću! Danas si stekao ne samo bogatstvo i slavu, nego i istinskog prijatelja i mudrog učitelja – mene. Ja sam dobro poznat u ovoj zemlji. Podučavam različite znanosti u kojima su sakrivena mnoga sjemenja Istine. “Nakon ovog razgovora s poznatim guruom, Amrit je odlučio postati njegov student i potrošio je sav svoj novac za učenje svjetskih znanja od njega. Ubrzo je postao jedan od njegovih najboljih učenika, te je svladavši mnoge jezike i naučio sva znanja tog vremena.

Ponosan zbog postignuća, Amrit se vratio u kuću Mudrosti. Majstorica Vidya boravila je u vrtu. Oduševljen što ju je vidio, Amrit joj je počeo pričati o svojim putovanjima: “Kad sam napustio kuću Mudrosti, dogodilo se nešto neočekivano. Tog dana Car zemlje održao je veliko Vijeće mudraca. Otišao sam tamo u nadi da ću dobiti odgovor na svoje pitanje. Na Vijeću se raspravljalo o značenju ljudskog života. Izrazio sam svoje mišljenje i iznenada dobio Carevu nagradu. U samo jednom danu postao sam bogat i poznat. Kako bih upoznao jedinstveno sjeme Istine, odlučio sam potrošiti sav novac na lekcije poznatog gurua. Sada sam stekao veliko znanje iz mnogih područja i mogu vam reći o mnogim sjemenjima Istine u svakoj od znanosti koje sam naučio … ” Amrit je počeo prepričavati što je naučio.
Međutim, Majstorica Vidya, slušajući Amritinu priču o njegovim postignućima i znanjima, samo se nasmiješila i rekla:
„Pokazao si svoje učenje, ali sve što si u svijetu naučio znanje je iz uma. To ne znači da si pronašao i spoznao jedinstveno sjeme Istine. Mnoštvo se rađa iz Cjeline. Da bi pronikao suštinu Svetoga, potrebna ti je sposobnost osjećanja, kao i svjesnost i razumijevanje.” Majstorica Vidya je s tla uzela voće koje je palo s obližnjeg stabla i pokazala ga Amritu: ” Proučio si iz čega je sazdan materijalni svijet, ali propustio si spoznati od čega je stvoren i razlog zašto sve to postoji. ” Majstorica Vidya podijelila je voće na pola. Izvadivši sjeme, i njega je podijelila na pola, pokazujući Amritu pulpu unutar sjemena.
“Svojim umom spoznao si vidljivu jezgru sjemena iz koje izrasta veliko stablo. Ali samo kroz osjećaj možeš spoznati nevidljivo, onu životvornu prazninu iz koje izrasta veliko stablo. Sjeme je samo posuda za tu prazninu. Ona je stvorena iz jedinog sjemena Istine iz kojeg je sve rođeno i u kojem će se sve ponovo otopiti.

Kad si krenuo na Put, već si posjedovao to znanje. Zahvaljujući njemu stekao si bogatstvo i slavu. Ali koristio si bogatstvo za um dok je bogatstvo dano kako bi shvatio odgovornost. Bogatstva ovog svijeta pripadaju ovom svijetu, u kojem je sve prolazno i podložno smrti. Da si koristio bogatstvo za dobrobit ljudi, pronašao bi i spoznao jedino sjeme Istine, čiji dio postoji i u tebi.”
” Ali što bih sada trebao učiniti? ” Amrit je promrmljao nervozno. “Nemam više bogatstva da ispravim svoju pogrešku.”
Na to je Majstorica Vidya odgovorila: “Nastavi dalje s mjesta na kojem si stao. Nastavi svoj put, nadograđujući iskustvo koje već imaš. Stekao si svjetovna znanja koja ljudi cijene i na taj način percipiraju vidljivi svijet. Idi i nauči ljude tom znanju i pokaži im ne samo iz čega je vidljivi svijet satkan, već im pokaži od čega se sastoji i zašto sve to postoji. “
Amrit je bio iznenađen: „Kako ću ljudima pokazati ono što ni sam ne znam?“
Majstorica Vidya se nasmiješila: „Postani onaj kojeg ne poznaješ. Postani ti koji jesi, jer ti si dio jedinstvenog sjemena Istine. Čovjek je samo lađa za Dušu, a Duša je izvor njegove suštine. Pronađi to Jedno i uoči Ga. To je najvažnije. Jednom kada opaziš jedinstveno sjeme Istine, spoznat ćeš sebe.”
Amrit upita: “Ali kako da to napravim?”
Majstorica Vidya odgovori: “Koristi svoj um za dobrobit ljudi i dosegni iskustvo. Kada tvoja djela proizašla iz osjećaja Istine nadvladaju riječi rečene u ime Ega, a koje dolaze iz tvog uma, tada ćeš opaziti jedinstveno sjeme Istine.”

Iz knjge “AllatRa”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *