IM: Kada su ljudi otvoreni jedni prema drugima i kada percepcija kroz osjećaje dominira u njima, tada se oni stvarno lako razumiju, lako shvate jedni druge. Međutim, čim ih svijest preplavi, javljaju se sumnje: „Kako se međusobno razumijemo? Ja uopće ne govorim tvoj jezik…”- to je to, prestaju se razumjeti … Zašto? Ne zato što ih je svjesnost odvratila, nego zato što je percepcija kroz osjećaje ugašena. Jer osoba je tamo gdje ulaže snagu svoje pažnje. Ako pažnju uložite u svijest, u materiju, tada se percepcija kroz osjećaje isključuje.

T: Postoji takvo mišljenje da kada osoba počne osjećati više/bolje, tada i sustav počinje više reagirati na nju. Igore Mihajloviču, molim vas, komentirajte ovo?

IM: Zaista je tako, jer sustav uvijek reagira i čini sve kako bi, recimo to tako, čovjeku oduzeo percepciju Duhovnog svijeta. Postavlja mu prepreke na putu. Jer kada se u čovjekovu životu nešto dogodi, tada on počinje obraćati pažnju na ono što se događa, ali tada biva ometen. Sustav ga, kroz svijest, pokušava odvratiti od duhovnog puta kako bi što manje osjećao stvari. Ali to se događa tek kada osoba počne osjećati.

T: Kada osoba postaje nevidljiva za sustav?

IM: Kad osoba živi Duhovni svijet, onda ga sustav jednostavno ne primjećuje. Primjećuje ga samo kad živi materijalni svijet, kad je ovdje, kao što mi ovdje sjedimo, razgovaramo i tako dalje – sada smo vidljivi.

T: Dakle, prvi korak na duhovnom putu je spoznaja sebe.

IM: Da. U stvarnosti, ovaj put o kojem govorimo je jednostavan, elementaran; on daje priliku da se shvati sva suština, dubina. I opet, da naučimo kako funkcionira svijest, da shvatimo da naša svijest nije naša bez obzira koliko paradoksalno to bilo, jer najsmješnije je … to niste vi. To smo već objavili u emisiji, hvala Bogu sada to možemo izraziti. Zašto? Jer to su već potvrdili mnogi neurofiziolozi i drugi ljudi koji istražuju, oni koji promatraju sebe. Sami se suočavaju s činjenicom da svijest stavlja više klipova u točkove nego što pomaže u procesu spoznavanja …

T: Što je razlog za to?

IM: Razlog je taj što je svijest svake osobe dio cjeline. To je poput micelija. Sustav doista postoji. I to, o čemu se govori u religijama, u Bibliji, postoji … đavo postoji… Naravno, on postoji i nitko o tome ne raspravlja. Čovjek ga može nazvati drugačije: može se zvati Univerzalni um, može se nazvati Apsolut, može se zvati Informacijsko polje, može se zvati bilo kako. Ali pogodnije je to nazvati sustav.

Iz perspektive Duhovnog svijeta svi su ljudi sjedinjeni, čak su i bliži od bliskih srodnika. Ali iz perspektive svijesti, svi su ljudi podijeljeni, neprijateljski su raspoloženi jedni prema drugima čak i bliski rođaci. Sve dok se čovjek ne oslobodi diktature svijesti, neće pronaći pomirenje i slobodu u sebi. Jer tko dijeli, sluga je vraga, a vrag je jedini neprijatelj čovječanstva.

Ovaj će program promijeniti budućnost. Jer Istinu traže svi ljudi: oni koji gaze Smrt u korist Života, oni koji otkrivaju Laž radi Istine, oni koji žude za spasenjem u Duhu, oni koji zbog bezgranične Ljubavi traže Boga i neizmjerno Ga vole. Duhovno će promijeniti sve, bez obzira na planove sustava. Onaj koji je u Duhu, taj je s Duhom! Onaj koji je s Duhom, s Bogom je!

Knjiga „AllatRa“ rodila je snažan impuls. Započeo je pokret. Mnogi ljudi širom svijeta otkrili su za sebe znanje skriveno vjekovima. Mnogi ljudi su, zahvaljujući “AllatRi”, stekli Duh potajno proučavajući put koji vodi do Boga. Ali strah i neslaganje još uvijek prevladavaju u njihovim glavama. Strah i neslaganje koji dolaze iz uma, iz laži sustava.

Veliko hvala Igoru Mihajloviču za priliku da se u praksi dođe u kontakt s Duhovnim svijetom, da razotkrijemo u sebi mrtvo, a da pronađemo i razvijemo vječni Život. Jer Znanje koje je dano sada u ovom živom razgovoru promijenit će svijet. A to je neizbježno. To će znanje osloboditi veliki broj ljudi od okova sustava. Maske, okovi i lanci svijesti će pasti s ljudi. I mnogi će ljudi razotkriti lice sustava u svojim glavama. A Sotona se neće imati gdje sakriti u umovima ljudi, jer mu je skinuta maska ​​i on je izložen.

Svatko tko spozna sebe može vidjeti svoje misli i djela u svojoj glavi. Čovjek može razlikovati privremeno od Vječnog, smrtno od Živog, može pronaći pravo ja i steći vječnu sreću. Jer Znanje koje je dano danas odvojilo je crno od bijelog i više neće biti sivih zona.

Mnogi će spoznati suštinu. Istina će im se otkriti i oni će nositi ovu riječ. Jer duh slobode u beskonačnoj Božjoj ljubavi bit će u njima mnogo jači od uslužnosti pred svijestima Sotoninih slugu. Iako će se sustav oduprijeti Istini preko svojih robova, to će biti besmisleno jer će čovjek znati da je onaj tko huli Istinu rob Sotone.

Svakoga dana ljudi će rasti u razumijevanju. Mnogi će se ljudi slaviti u Duhu Istine i produbit će se u spoznaji, mnogi će se tijekom svog života ponovno ujediniti s Duhovnim svijetom. A to će promijeniti budućnost i planovi sustava će propasti. Uostalom, bez obzira na planove koje sustav napravi, ljudi će svojim izborom promijeniti sve. Oni koji su slobodni u Duhu, slobodni su i u riječi, jer je njihov život u Bogu, a ne u Sotoninom ropstvu.

Ono što je rečeno obilazit će svijet i to će ga promijeniti. Milijunima tražitelja pridružit će se milijuni onih koji su spoznali suštinu, a kada spoznaju suštinu, ljudi će razotkriti sustav. Shvatit će da pravi neprijatelj nije druga osoba, pravi neprijatelj je sustav. Jer Sotona dijeli, a Duh ujedinjuje. To će promijeniti razumijevanje ljudi u cijelom svijetu. Time će se svijet ljudi otvoriti. Ovo će ujediniti narode u jednu veliku obitelj i među njima će zavladati sloboda Duha. Ovo je kraj vražje vladavine nad ljudima i početak duhovne budućnosti čovječanstva. Ovo je kraj tame svijesti.

Ljudi će se ujediniti u ime duhovne slobode, Ljubavi i Istine. To će zaista dovesti do svjetskog mira, bez obzira koliko se sustav opirao. Mrak će se raspršiti, a znak će zasjati na vrhuncu svijeta. Znak koji je ljudima vratio Istinu, znak koji odagnava tamu svijesti, znak koji predstavlja sjedinjenje ljudskog bića s Bogom.

I tada će ljudi znati da je ljudski neprijatelj poražen. Duh jedinstva Duhovnog svijeta kraljevat će u svima koji ga steknu, a ljudi će postići mir u sebi, mir u Bogu. Svi će postati svjedoci novog razumijevanja. I to će promijeniti sve.

Čovječanstvo još uvijek mora proći kroz puno toga, ali to više nije važno. Kad živiš u Božjoj Ljubavi, iluzija sustava nema moć nad tobom jer Bog živi u tebi.

Potpuno ste pravilno primijetili da svijest stvara iluziju i pokušava vezati Osobnost za tu istu iluziju. Ali obratite pažnju, ne na praksu, ne na prethodno iskustvo već na privid koji je stvorila svijest na pozadini prethodnog iskustva. To znači da osoba, izvodeći duhovnu praksu (bez obzira radi li se o molitvi, meditaciji i slično) prima iskustvo osjećaja, stvarno iskustvo, iskustvo opažanja Duhovnog svijeta. U njemu se manifestira nešto što se ne može riječima opisati. I ovdje, Primarna svijest, budući da ima dovoljnu povezanost s Osobnošću, prima odjeke, bljeskove. Ne prima informacije koje je Osobnost opazila.

Primarna svijest prima samo odjeke. Ne cijeli plamen vatre, već daleke mrlje svjetlosti i laganu toplinu. Ali na temelju toga stvara svoju iluziju. I nakon što osoba završi duhovnu praksu ili molitvu, nakon određenog vremena prisili ga na analizu: “Što si osjećao? Što si opazio?” I već nameće nešto svoje … u interpretaciji sustava. To apsolutno nije pravo iskustvo … Osobnost prima istinsko iskustvo, a svijest stvara iluziju zasnovanu na ovom iskustvu. A u budućnosti počinje govoriti Osobnosti: “Moraš osjetiti to i to…” i na taj je način odvodi u materijalni svijet. Zbog nje osjeća fizičke manifestacije koje je osjećala tijekom prakse.

Ali opet, što se dogodilo tijekom prakse? Kad je Osobnost došla u kontakt s onim nepoznatim dok je sticala duhovno iskustvo, prirodno je da su se odvijali i drugi procesi, jače manifestacije drugih vrsta energija. To je uobičajena fizika. U fizičkom tijelu postoje i odjeci tih manifestacija. A svijest, naglašavam opet, Primarna svijest ih opaža. Kasnije, ona vara Osobnost govoreći: “Nećeš uspjeti. Došao si tamo slučajno. Ali sada, da bi se tamo utvrdio, prvo moraš stvoriti u sebi te senzacije u fizičkom tijelu. Moraš biti u izmijenjenom stanju svijesti …” I počinje govoriti što je percipirala, ali uvijek nadopunjujući nešto. Osoba, pokušavajući nešto učiniti, čini to uz pomoć svijesti, a to ne funkcionira.

Kasnije joj svijest počinje govoriti: “Je li to bilo iskustvo ili je to bila samo iluzija? Ili neka vrsta auto-sugestije, samo-hipnoze? Možda je bila halucinacija, možda su se stvari jednostavno uskladile s tim da si to osjećao. U stvari, kao što vidiš, to ne postoji. A što drugi ljudi kažu o tome? Oni, također, padaju u zabludu, u iluziju. To je neka vrsta fanatizma koji iz njih govori, neka vrsta mentalnih poremećaja zbog kojih vide nešto što ne postoji. Ako to budeš prakticirao i činio i ti ćeš naići na iste probleme. Stoga, bolje da to ne radiš. Zašto? Pokušao si, nisi uspio. Dakle, to ne postoji.”

Ovako, često i glupo, svijest jednostavno odvodi ljude s pravog puta zamjenjujući ga nekakvim elementarnim, recimo to tako, trodimenzionalnim kazališnim predstavama, tjerajući čovjeka da fizički nešto napravi, izvodi neke vrste prakse, pravilno sjedi, pravilno stoji… Ali kakve veze ima u kojem se položaju nalazi vaše tijelo?! Kakve veze ima ono što radite u trodimenzionalnosti?! Bilo da udarate bubanj, gomilate kamenje ili izvodite neki drugi ritual – to je samo ritual i to je upravo ono što vam sustav nameće.

Bog … On je blizu. Bliži je od vaše karotidne arterije. Vrlo je blizu i vrlo je lako doći do Njega. Ali nešto puno veće od planine vam stoji na putu. Svijest vam je na putu, a svijest je dio sustava. Odnosno, mrtvi stoje na putu prema Životu. I to se mora zapamtiti!

Ni pod kojim se uslovima ne treba fokusirati na ono što vam govori svijest. Potreban je duhovni impuls, duhovno iskustvo. Moramo naučiti … samo živjeti. Život je lijep. I bez obzira na to što svijest kaže i ma koliko vas uvjeravala da “nećete uspjeti i da ništa ne možete učiniti”- to se vas ne tiče. To ona govori samo o sebi jer svijest to zaista ne može. I stvarno ona ne zna ništa o Duhovnom svijetu. Samo odjeke o kojima komuniciraju ljudi koji su nešto shvatili, a ona iz toga pravi iluzorne slike. Stoga je glavna stvar nastaviti dalje i ne odustajati. Nemojte slušati vodiče koji vas ne vode na pravo mjesto … Mislio sam na svijest. Jer vaša svijest nije vaša, ona je dio sustava i to se ne smije zaboraviti. Tada će sve biti u redu, tada ćete uspjeti.

IM: Sustav je protiv toga da osoba proučava sustav. Znači, ljudi koji su pokušali znanstveno proučavati svijest putem vlastite svijesti uvijek su se našli u zamci. A oni koji su se približili, jednostavno su izgubili zdravlje, mnogi zauvijek – oni koji su bili previše uporni, a neki samo za vrijeme dok su provodili tu studiju. Puno je znanstvenika prošlo kroz ovo.

Tek što su se približili nečem zanimljivom, cijela se grupa razboljela, a čim su eksperimenti prestali oporavili su se. I što su bili uporniji teže bi bolesti nastajale. To su činjenice koje su zabilježene, a usput, bilo je mnogo takvih skupina.

Puno onih koji su se susreli s takvim manifestacijama, jednostavno su odustali od istraživanja. Zašto? Jer započinje metafizika, neobjašnjivo. Puno modernih neurofiziologa, znanstvenika s drugih područja, koji stvarno proučavaju svijest, kako ona djeluje, kako funkcionira – oni dobro razumiju da se suočavaju s nekakvim paranormalnim, metafizičkim manifestacijama i boje se o tome čak i razgovarati. Ali tko se to u njima boji? Opet ta ista svijest:“Što će ljudi misliti o meni? Izgubit ću status znanstvenika ako o tome govorim.”

T: To jest, svijest im sugerira da ulože svoju pažnju u programe straha i sumnji.

IM: Da. Puno je ljudi izgubilo zdravlje, a mnogi su izgubili i život kada su pokušali proučiti svijest uz pomoć svoje svijesti. Pa, to je isto kao i pobuna na brodu: brod je ogroman i nekoliko je mornara odlučilo stvarati probleme, recimo to na ovaj način. Pa, naravno, bili su, ili ugušeni, ili bačeni preko broda prema tadašnjim zakonima.

T: Dakle, sustav neće dozvoliti da ga netko prouči?

IM: Sustav, naravno, neće dopustiti da ga se prouči ukoliko u nekoj osobi dominira svijest, a ne Osobnost. Sustav se može proučavati i treba ga proučavati samo iz položaja Osobnosti kao duhovnog promatrača, što znači, iz dominacije Duhovne prirode u osobi, a ne sekundarne svijesti materijalne prirode koja potječe iz sustava ili iz one koja se u religijama naziva vragom. Jednostavno pitanje: može li vrag pokazati put u raj? Naravno da ne može. On može pokazati put u svoj kotao, ali ne u raj.

Sustav je u stvarnosti lako proučiti onome tko postane dio Duhovnog svijeta. Ne treba ga čak ni stvarno proučavati. Sve je jasno vidljivo, ne morate se naprezati previše. Međutim, onaj tko pokušava proučavati sustav dok ga sam sustav kontrolira kroz svoju svijest kao dijela sustava, u biti … neće ga dovesti do ničega dobrog, to je sigurno. To je nemoguće.

O ovome su, na ovaj ili onaj način u različitim vremenima govorili mudri ljudi, oni koji su bili nazvani Mudracima čovječanstva, koji su stvarno spoznali Duhovni svijet i naporno radili na proučavanju svoje svijesti kao dijela sustava. Prije ili kasnije, shvatili su da oni nisu dio sustava već dio Duhovnog svijeta. I tada su im otkrivene sve tajne ovog malog i bezvrijednog trodimenzionalnog svijeta, svijeta u kojem, zapravo, nema tajni.

Najveća tajna ovoga svijeta je u tome što Sotona postoji i on sam je  nerazdvojni dio svake osobe. A u stvarnosti se sve krije samo u izboru kojemu služite. Osoba nije u mogućnosti ne služiti. Čak i kad uopće ne radi ništa, pokušava ne razmišljati ni o čemu i ne micati se – ona služi vragu. Neaktivnost, posebno u duhovnom aspektu, služi vragu. A služiti Bogu znači služiti Bogu. Ono razvija u osobi percepciju kroz osjećaje. To je ono što vas ispunjava Istinskom Ljubavlju i čini vas besmrtnima. Znači, to je Život. Ne postoji nikakav drugi način.

T: Da, pa … ispada da je stvar samo u onome što živite u sebi svakog dana, ono čime se ispunjavate. Ili Duhom, zahvalnošću, Božjom ljubavlju, ili živite s ponosom, nastojeći imati vlast nad nekim, bilo kakvu moć da biste se smatrali bitnim … Ali opet, u sustavu.

IM: Sustav vlada u trodimenzionalnosti. Ali svijest svake osobe duplicira dio sustava. Sustav, ili vrag, uvijek nastoji postati Bogom ili barem biti smatran takvim. Sustav razumije, svjestan je činjenice da je ništa, da ne može biti jednak i da ne može posjedovati one sposobnosti koje ima Duhovni svijet. Ali pokušava nametnuti takav dojam Osobnostima koje ga slušaju. Opet, kroz što? Kroz svoj dio – kroz svijest. Ali čak i ovaj dio cjeline (svijest) ima individualnost i uvijek se nastoji suprotstaviti svemu. To je taj paradoks koji postoji zbog višestrukih fragmentacija, podjela. Svijest dijeli čak i jednu cjelinu. A ipak, sve ostaje pod kontrolom jedne svijesti ili onoga što nazivamo sustavom. Ovdje nema ništa zbunjujuće. Ovdje je sve točno; sve je uvijek na svom mjestu. Sustav nikada neće dopustiti da bilo koji od njegovih dijelova ima moć nad samim sustavom.

T: Dakle, osoba koja slijedi duhovni put  zapravo bi trebala shvatiti da …

IM: Osoba koja teži, koja ima nešto unutarnje, istinito, nepromijenjeno … Reći ću to na ovaj način, osoba prije svega mora riješiti stvari sa sobom: treba li slijediti duhovni put? Ako se želi igrati – neka se igra. Ako želi razmišljati na ovaj način – dobro, neka razmisli, neka se zabavi. Ali ako osoba to uistinu želi, ako je to doista njen izbor onda treba razumjeti da nema ništa jednostavnije od duhovnog puta. Ne postoji ništa bliže od Duhovnog svijeta. Uvijek je s vama, zato jednostavno morate racionalno upotrijebiti svoju pažnju. To je sve. Vrlo je jednostavno.

„Iz razgovora “Svijest i Osobnost. Od neizbježno mrtvog do vječno Živog “