Čovjekov otisak zauzima malo prostora u beskrajnoj pustinji. Ali, unatoč tome, može koračati tamo gdje nitko prije nije prošao. Koračajući tamo gdje nitko nije prošao, Čovjek može ići daleko i dobiti više. Njegov um može malo spoznati, ali čovjek, uzdajući se u Nepoznato, može doći do Onoga koji ga je stvorio. “
“Ne možete se sakriti ni od Istine ni od Mudrosti. Ne postoji ništa tajno na Zemlji što jednog dana neće postati poznato. Ljudski život i smrt tok su jednog procesa. Razumjeti prošlost znači naučiti prevladati opasnosti sadašnjosti. Iz nje se može isplivati samo ako postanemo Čovjek! “
Zanimljiv nastavak knjige “Sensei” koja opisuje kako mladi iz grupe borilačkih vještina idu sa Senseiem na more. Jednostavna svakodnevna frka nestaje kad je u blizini Osobnost Senseija, jedinstvena u znanju i neumorna u humoru. Tipičan dan odmora postaje bogat događajima s informacijama i događajima: pustolovine momaka, zadivljujući Senseijev svjetonazor i njegova neobična demonstracija fenomenalnih sposobnosti. Dva jedinstvena naglaska ove knjige su duboka mudrost u prispodobi o Bodhisattvi, koja zahvaljujući svom impliciranom značenju otkriva vječnu potragu ljudske duše i priču o Svecu iz Kijevske Rusije – Agapitu Pečerskom, neiscjeliteljskom iscjelitelju , čije se čudotvorne relikvije i danas čuvaju u Kijevo-Pečerskoj lavri.
“Ne postoji skrivanje sebe od Istine, nema ničega što se može sakriti od Mudrosti. Nema tajne na Zemlji koja se jednog dana ne bi otkrila. Ljudski život i smrt su tok jednog procesa. Razumjeti prošlost znači naučiti prevladati opasnosti sadašnjosti. Izaći iz nje moguće je samo postavši Čovjek!
Ova je knjiga napisana na temelju osobnog dnevnika bivše maturantice koja odražava događaje iz godine 1990.-1991.
Prolog
‘Ali nije sve tako loše. Štoviše, ako ste odlučili ostati, dajte im još jednu priliku i pustite me…’
U ovom trenutku lagani povjetarac jurnuo je nad morem osvjetljavajući stazu obasjanu mjesečinom. Potonja je šarmantno blistala, svojom srebrnastom igrom privlačeći tajanstvena prostranstva. Priroda kao da namjerno zadirkuje Stvorenje, s jedne strane okružujući ga svojom vječnošću, a s druge strane svojom prirodnom zemaljskom ljepotom. Očito je taj lagani dašak vjetra sakrio neku dubinu poznatu samo po svojoj tajanstvenosti. ‘Ako tako snažno želiš, samo naprijed, probaj. Dok smo još ovdje, imamo malo vremena…’ ‘Ali polje je davno dozrijelo. A grmlje korova raste prebrzo i opterećuje Zemlju… Usjevi su preslabi, iako su pažljivo uzgojeni: sekunde iluzije zasjenile su za njih stvarnost vječnosti.’ ‘Međutim, nadam se da ću saznati…’
Novi dašak vjetra odveo je riječi na svoja beskrajna prostranstva. Dva dijela Stvorenja opet su se ujedinila u svojoj suštini. Zavladala je kratka tišina. Samo je vatra tiho pucketala svojim gorućim granama. Fine tanke grančice brzo su se pretvarale u pougljenjeni bezoblični pepeo. Bilo je tako čudno jer je prošao samo jedan trenutak, ali činilo se da ova neobična tvar nikad nije postojala, kao da se nikad nije dogodila.”
* * *
Kamen pade na pijesak – zašušte pješčana zrnca.
Val dopre do obale – zašušte pješčana zrnca.
Bezglavo trčiš,
Noga u pijesku – zašušte pješčana zrnca.
Život je samo korak,
A godine su mu šuštava pješčana zrnca.
Rigden Jappo
“Izvornik ove knjige, kao i drugih knjiga Anastasije Novykh, napisan je ruskom jeziku. Mora se shvatiti da sve što je podložno prijevodu ovih knjiga na druge jezike više nije izvornik kao takav. To su zapravo prijevodi značenja i razumijevanja ljudi koji čine te prijevode u pokušaju da te informacije prenesu drugima. Istinski spoznavatelji čitaju ove knjige samo u izvorniku, kako bi se razumjelo ne samo njihovo iskonsko značenje, već također impresivna snaga i duh istine ovih knjiga.
Na hrvatski jezik prevedeno sa engleskog.”