Želio bih podijeliti svoje iskustvo učenja takozvane “magične tradicije”. Ovo bi trebalo biti posebno zanimljivo onima koji su upoznati s pojmovima kao što su „mjesto spajanja“, centar svjesnosti, lucidni snovi, karmički čvorovi, drvo sefirota, arkana, ponašanje energija, varne, čakre, vatrene kugle, vrebanje, osobna povijest, mjesta moći i tako dalje. Da bih čitateljima dao barem općenit pogled na ovu “tradiciju”, morat ću opisati neke glavne točke i finese.
Od ranog djetinjstva, koliko se sjećam sebe, privlačilo me sve mistično, ezoterično i neobjašnjivo. Osjećao sam da nešto nije u redu s ovim svijetom i uglavnom sam ga vidio u tamnim bojama. Svijet se činio nepravednim i činilo mi se da bi sve trebalo biti drugačije. Jedino mjesto na kojem sam se od takvog nereda mogao skrivati bile su dječje iluzije: izmislio sam vlastite svjetove iluzije i u njima „živio“. Što kada bi ti svjetovi i maštarije mogli postati stvarnost? Što se krije iza ruba ljudskog razumijevanja? Danas tradicija magije i magija kao takva privlače mnoge ljude. Uzrok tome ljudska je žudnja za znanjem, tj. izvorni poziv naše duše koji nam pokazuje put poput svjetionika, ali svijest vješto pretvara ovaj unutarnji poriv u želju za tajnom moći. Neke ljude usamljenost uvuče u magiju. Ali ipak, zašto?
Tijekom srednje škole zainteresirao sam se za astralne manifestacije i lucidne snove. Tada sam, nakon brojnih ustrajnih pokušaja i zadovoljstva rezultatima, počeo željeti više pa sam se zainteresirao za tada popularno nastajuće područje ekstrasenzorne percepcije, vizije energija i razvoja drugih latentnih ljudskih sposobnosti. Pročitao sam puno knjiga, prakticirao određene tehnike, ali nisam bio zadovoljan rezultatima. Nedostajala mi je korak-po-korak shema razvoja i osoba koja bi bila upućena u sve takve stvari. Na kraju sam u svojoj potrazi naišao na školu magije u kojoj su opisi onoga što su učili bili odgovori na moju znatiželju.
Zapravo, većina današnjih velikih škola ili redova u tradiciji magije evoluirala je od nekoliko osoba, a ako dublje zađemo u to, vjerojatno se radi o samo jednoj osobi. Općenito govoreći, sve te škole predstavljaju sustav svjetonazora koji sadrži zrnca brojnih učenja, ezoteričnih trendova i praksi namijenjenih razvoju i jačanju svijesti, kao i postizanju određenih financijskih ciljeva. Oni koji su studirali u nekoj od tih škola obično otvaraju vlastite podružnice ili škole ugrađujući u njih svoje osobno iskustvo i shvaćanje. Često postoji strogi hijerarhijski sustav, korak-po-korak program obuke i niz inicijacija i sakramenata magije u astralnom prostoru (uživo ili na mreži). Sustav u osnovi nudi sve što priželjkujete: ekstrasenzornu percepciju, iscjeljenje, brzo ispunjavanje želja i razne načine utjecaja na svijet pa sve do postajanja „bogočovjekom“ – čarobnjakom 4. razine koji je svoju svijest podigao na 7. Sahasrara čakru (ako povučemo analogiju, to je kao da smo kročili u 7. dimenziju). Pri tome je glavni smisao razvoj svijesti, inače je sve navedeno neostvarivo. Štoviše, postoji razlika u školama i magičarima između tamnih i svijetlih: prvi se razvijaju isključivo radi vlastitog ega i utjecaja na svijet, jednostavno parazitirajući na drugima, dok potonji nastoje pomagati drugima da evoluiraju (na koji način i u koju svrhu je drugo pitanje). Postoji određena shema, linija razina razvoja svijesti po čakrama (npr. Rang 1 – psihička, Anahata čakra, rang 2 – iscjelitelj, Vishuddha čakra, rang 3 – borbeni magičar, rang 4 – kako je gore opisano). Sve ovo zasigurno jako privlači ljude zbog misterioznosti, mogućnosti razvoja svijesti, “nadmoći” i tajne moći. Usput, ne prima se svakoga, a učitelji / instruktori obično paze da osoba ne napusti prizemnost zbog osjećaja vlastite važnosti, jer to zna biti prilično ozbiljno, a više puta sam svejdočio takvim situacijama.
U nekim školama odmah se kreće na podučavanje izvansenzorne percepcije, u drugima daju proširenu bazu svjetonazora, prakse osjećanja i akumuliranja energije, koncentracije pažnje, što sve dovodi do ulaska u promijenjeno stanje svijesti. U mom slučaju dobio sam određene moralne temelje, jer se škola pridržavala načela „ne nanosi štetu“. Učio sam s grupom ljudi iz godine u godinu, razinu po razinu i baš kao i u svakoj školi pristupali smo procjenama napretka i sudjelovali u obuci mlađih učenika. Atmosfera u našoj školi bila je bliža obiteljskoj, što se ljudima obično čini prilično atraktivnim. Što se tiče rituala, oni su bili ograničeni na energetsko čišćenje prostora sredstvima kao što su svijeće, molitve i tamjan.
Vrijeme je prolazno pa se svatko mora požuriti u činjenju dobra i ostati čvrst u nakani da si spasi dušu. (AllatRa, A. Novykh)
Budući da me zanimalo sve vezano za magiju, nastojao sam se ne ograničiti na jednu jedinu školu, već sam pohađao i druge škole, čitala mnoge knjige o različitim trendovima, pokretima, religijama, kanaliziranju itd., tj. Bavio se svime što je odgovaralo na moju unutarnju potrebu za samorazvojem. Razgovarao sam s takozvanim magičarima od kojih su mnogi vodili dnevnike, tako me je dočekao već postavljen dobar temelj za učenje; bili su mi dostupni stvarni slučajevi i primjeri kako su ljudi razvijali svoju svijest, strukture različitih škola i karakter njihovih vođa. Sve to pomoglo mi je da rastjeram iluzije, uključujući one povezane s autoritetima. Stoga sam, zrno po zrno, sastavio cjelovit svjetonazor i pronašao zajedničke korijene u raznim informacijama koje su ponekad bile previše proturječne. U tom razdoblju gotovo cijelo moje vrijeme bilo je posvećeno unosu informacija i savladavanju praksi, bez obzira gdje se nalazio. Činilo se da je sve u redu: naučio sam dijagnosticirati pomoću fotografija, razvio sam izvansenzornu percepciju itd. Svijest je to prepoznavala u dobrom svjetlu, s privlačnim potencijalima tajne moći. Ipak, kad sam postigao određene opipljive rezultate, izgubio sam interes za sve te stvari i osjećao se razočarano. Baš kao i svaka ovozemaljska želja, činilo se da je sve to u početku bilo pravi nokaut, ali se na kraju pretvorilo u praznu čašu koja ne utažuje žeđ. Želio sam više. „Više“ je značilo razinu liječenja, iscjeljivanja, a svijest je šaptala: „Ne želiš li pomoći ljudima? Do sada si davao samo savjete, sada ćeš moći liječiti. ” Međutim, što sam dalje išao, sve više mi se nametalo pitanje: Čemu sve ovo kad ne osjećam istinsku sreću? Koja je svrha svega ako su sve te sposobnosti isprazne kao što su i sve druge materijalne želje? I odakle uopće potječe želja za posjedovanjem supermoći?
Dopustite mi da opišem sličnu uobičajenu predodžbu bilježenu u dnevnicima pojedinih “magičara” i mojim vlastitim zapisima. Oslanjalo se „na vjetrenjače“. “Otkrio sam karmički čvor ili vezanost (zbog …, zbog …) i eliminirao sam ga.” “Činilo se da postoji energetska blokada i odblokirao sam je.” Itd. “Čovjek me pogledao poprijeko. Mogao je na mene baciti zlu kletvu.” Bilo je puno spekulacija poput: „Netko je napadnut u astralnom prostoru, a ja sam osjetio trnce zbog tih napada”; „Ako nisam uspio u nekoj vezi, bilo je krivo nešto ili netko izvanjski“; „Ako bi osoba sjela nasuprot mene u javnom prijevozu to bi značilo “uputio sam joj pravu energiju i utjecao na nju”. “Vidio sam nečiju auru ili energetsku nit.” “Sanjao sam san koji mi je vjerojatno nešto predvidio.” “Osjetio sam nečiju nevidljivu prisutnost i blokirao ga.” “Eliminirao sam još jednu vezanost i počeo brzo napredovati u karijeri”. Itd itd… Dijagnosticirao sam brojne fotografije, izveo mnoge vježbe i “usavršio se” do paranoje. Na ovaj način ljudsko biće zarobljeno je u igri svijesti u kojoj će sustav uma životinja privući sve što mu se sviđa, uključujući “nadmoći”, tako da bi osoba uložila daljnju pažnju u materijalne ili suptilne materijalne stvari, u svoj ponos i ono smrtno. Stoga pažnja predstavlja vitalnu energiju danu čovječanstvu radi spajanja Osobnosti s Dušom.
Svrha i cilj životinjske prirode jesu odvratiti osobu različitim sredstvima od glavne stvari – duhovnog razvoja te navući njezinu pažnju na njezine “slabe točke”. Načini napada životinjske prirode različiti su, ali postoje zajednički elementi. Takve zamke uvijek se temelje na sebičnosti neke vrste, mazohizmu kao mentalnom samoprijekoru, samosažaljenju ili samodivljenju. To su dvije glavne krajnosti životinjske prirode. (AllatRa, A. Novykh)
Tako su se tijekom mojih iskustava i praksi pojavila sljedeća logička pitanja:
- Kako možete pomoći drugima kad sami sebi ne možete pomoći? Kako osoba koja tone u močvari iluzija može pomoći drugima?
- Što znači samopomoć? To znači postati istinski sretan u vječnom smislu, riješiti se iluzija, dok postati sretan znači osloboditi se želja, nižeg Sebstva i egoizma, tj. postići spominjano u svim učenjima, čak i u tradiciji magije. Ipak, zašto se to predočuje kao nešto teško ostvarivo?
- Zašto i napredni magičari koji tragaju za razvojem ne traže tako očit i razumljiv cilj kao što je Oslobođenje? Napokon, čovjek može potrošiti čitav život na razvoj neke latentne sposobnosti, nakupljanje energije ili širenje svijesti. Ali koji je smisao svega toga?
- Kažu da ćete postići oslobođenje u sljedećem životu ili da ga je toliko teško postići da vam za to treba više života. No, tko jamči da ćete imati drugi život? Recimo, u hinduizmu kao jednom od učenja koja opisuju fenomen reinkarnacije ne daje se jamstvo da će u sljedećem životu osoba ponovno biti ljudsko biće; netko se može utjeloviti kao crv, i što tada?
- Zašto se ne možemo sjetiti i iskusiti svoj prethodni život baš kao što smo svjesni i doživljavamo svoj sadašnji život? Hoće li pojedina osoba u sljedećem životu imati znanje potrebno za postizanje Oslobođenja, Raja ili Nirvane?
- Napokon, glavno je pitanje tko sprječava ljudsko biće da postigne oslobođenje? Tko kaže da nećete uspjeti ili da to nije ono što želite? Tko kaže da to nije ni važan ni glavni ljudski cilj? I zašto ljudi nastoje izbjeći ovo pitanje, čak i oni koji su naizgled zaokupljeni samorazvojem?
Ispada da svijest, ego ili životinjska priroda udaljavaju čovjeka od glavnog smisla. Ponos sprječava čovjeka da situaciju sagleda iz šire perspektive. Svevideći magičari trebali bi vidjeti istinu, ali zapravo vide samo ono što im sustav životinjskog uma dopušta da vide.
Čini se da je sve u redu. Čovjek razvija svijest, poboljšava se, koristi se tehnikama regeneracije, uklanja osjećaj vlastite važnosti, izbjegava slušanje demonskih programa, zaustavlja unutarnje dijaloge, uklanja loše navike, bavi se jogom, održava snagu volje i pažnje, izvodi energetske prakse. Zatim, mnogi također požele prijeći na prehranu pranom kako bi trošili manje energije na probavu hrane i vjeruju kako bi o rezultatima trebali izvijestiti druge. Općenito govoreći, ljudi čine sve kako bi akumulirali više energije, postali “energetski divovi”, a to bi trebalo podići njihovu svijest na najvišu razinu. Nadalje, dok se razvijaju na ovaj način, poželjno je držati predavanja i naplatiti ih, putovati po raznim zemljama i mjestima moći, ostati u stanju sreće i biti “drugačiji od svih”. Tako svijest odvraća čovječanstvo od pravog puta svojim suptilnim trikovima i nadomjescima.
Ipak, gdje je Ljubav, gdje je Bog?
Ako je osoba iskrena prema sebi, ako uistinu traži, uvijek će pronaći jedno zrnce istine, čak i pod hrpom korova koji stvara um.
Dopustite mi da ovaj članak dovršim izvatkom iz programa SVIJEST I OSOBNOST: OD NEIZBJEŽNOG MRTVOG DO VJEČNOG ŽIVOG…
I uz poznati citat:
“Kad bih jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što zveči ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznaje i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. Jer djelomično je naše spoznanje i djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.“
Priredio: Vaga (Sankt Peterburg, Rusija)