Točan prijevod riječi ‘Bodisatva’ sa sanskrta znači: ‘Onaj čija je bit znanje’. Buda je ljudima ovaj koncept predstavio uzimajući u obzir razinu duhovnog razvoja u to vrijeme. Čak i u njegovu dekodiranju te riječi, njezino je značenje zvučalo otprilike: ‘Bodisatva je biće iz Šambale koje je doseglo najvišu razinu savršenstva i koje je izašlo iz Nirvane, koje ima volju opet uroniti u nju, ali odbija zbog svoje Ljubavi i suosjećanja prema živim bićima i želje da im pomogne postići savršenstvo’. Dakle, što su to lažni ‘bodisatve’ radili? Iz Budine definicije su izvadili samo nekoliko riječi: ‘iz Šambale’, ‘izašao iz Nirvane’, ‘ima volju’ i također ‘pomogne postići savršenstvo’ i promijenili to u svoje vlastito tumačenje. Izmijenili su cjelokupno značenje riječi na način koji im je bio koristan. Nadali su se da svijet ionako nikad neće saznati. Ali ova činjenica ukazuje na njihovu neizmjernu glupost u odnosu na istinsko znanje. Istinsko duhovno znanje, bez obzira koliko je iskrivljavano, bez obzira koliko je skrivano, koliko god uništavano, i dalje će biti od Šambale davano ljudima u pravo vrijeme u svomu čistom obliku, jer ovo je jedini kristalni izvor duhovnog znanja na Zemlji, iz kojeg crpe sva učenja svijeta.
Nemoguće je da osoba postane Bodisatva. Iako, u povijesti čovječanstva bilo je nekoliko jedinstvenih pojedinaca koji su mogli narasti svojom dušom do razine Bodisatve. Ali ove jedinstvene osobe mogu se nabrojati na prste jedne ruke u cijeloj povijesti postojanja čovječanstva, ne samo u malom rasponu vremena koje vam je poznato, koje smatrate poviješću. Dakle, najviša razina koju ljudi mogu postići u duhovnoj praksi radeći na sebi, opet ističem, radeći na sebi, je razviti svoju dušu pomoću Ljubavi, do te mjere da smrt neće moći vladati nad njima. Drugim riječima, mogu se osloboditi lanca reinkarnacija i sjediniti se s božanskom Ljubavlju, s Nirvanom, nazovite to kako vam drago. Za vas je sad teško razumjeti čak i značenje riječi ‘Nirvana’. Ali niti jedan zemaljski užitak ne može se usporediti s tisućitim dijelom ovoga najvišeg stanja.”
“Dakle, Bodisatve su stvarno bića iz Šambale?”, upita Andrej.
“Da. Stvorili su svoj mali svijet, ljudima poznat kao Prebivalište. Odatle se svijetu daje znanje, znanstveno i duhovno, tako da ljudi mogu duhovno rasti i razvijati svoje duše.”
“Jesu li i mesije Bodisatve?”, upita Stas.
“Ponekad su Bodisatve, dok su davali svoje osnovno učenje, morali postati Mesije. Ali vrlo rijetko. Češće su, u pravilu, Mesije njihovi učenici odgojeni od običnih ljudi.”
“U kojem smislu?“
“Pa, jednog dana pričat ću vam o tome. Previše smo odstupili od teme… Dakle, Bodisatva nikome neće dokazivati tko je On, štoviše, On neće stvoriti religiju. Bodisatva može davati Učenje o duhovnoj biti čovjeka i kako je razvijati. Ali nikako religiju… U stvari, svaka je religija samo šoubiznis rođen od megalomanije vladajuće klase i stvoren da izvlači novac iz gomile glupih magaraca.”
“Ali zašto glupih?”, pitao je Ruslan ogorčeno.
“Jer ti ljudi postaju vrlo ograničeni u svom znanju. Neprestano im se tupi da bi trebali slušati samo govore svojih vjerskih vođa, trebali bi čitati samo svoju literaturu i držati se samo svog stada, jer su sve ostale religije u krivu. Na primjer, nemojmo ići daleko, već se vratimo na temu našeg razgovora; što su ti ‘šoumeni’ učinili s Budinim učenjem? Prvo, zbog praktičnosti i kako bi imali manje pitanja iz gomile, stvorili su od Bude boga. Drugo, uveli su složene vjerske obrede, bogoslužja, molitve, ukazali masama na ‘širok i jednostavan put do spasenja’, zahvaljujući šou-kultu ‘majstora bodisatvi’. Običan laik ne samo da mora izvoditi rituale, čarolije, zavjete i sve višeslojne gluposti koje su oni izmislili, već ih mora i darivati za njihove budalaštine, najjednostavnije rečeno, i pritom im se bezuvjetno pokoravati. Zapravo, ovi lažni ‘bodisatve’, koji su zapravo samo lukavi i pametni ljudi, jednostavno su stvorili još jednu hranilicu – religiju.
Stas, koji je prije toga šutio, zamišljeno je upitao: “Što se tiče reinkarnacije, potpadaju li pod nju i ljudi iz Šambale ili oni postoje vječno?” “Ako misliš na život Bodisatvi unutar Šambale, oni postoje po potpuno drugačijim zakonima. I nemaju takvu tjelesnu, grubu materiju kao ljudi. U Šambali je potpuno druga strana stvarnosti. Da biste bolje razumjeli, njihova tijela su suptilna materija, koja postoji prema vlastitim zakonima u vremenu i prostoru. Ako u ljudskom svijetu um služi tijelu, kod kuće… mislim, u Šambali”, Učitelj se brzo ispravio, “tijelo služi umu. Zašto se Šambala ne može pronaći? Zato što postoji na potpuno različitoj frekvencijskoj razini percepcije.”
“Po čemu se Bodisatve razlikuju od običnih ljudi?”, pitao je Kostja sa zanimanjem.
“Ni po čemu. Svjesno se rode u ‘materiji’ ljudskog kako bi iskusili sve surovosti, poteškoće i iskušenja svijeta. Tijekom svoga ljudskog života daju potreban doprinos. Ponekad ‘dođu’ na Zemlju s određenim ciljem, da provedu odluku donesenu u Šambali, ali najčešće kao promatrači. Bodisatve žive kao obični ljudi, tiho i skromno izvršavajući svoju zadaću, iako je iznutra ovaj Čovjek sasvim svjestan da je Bodisatva. Ali on nikada neće urlati o tome niti se udarati po prsima. U pravilu nitko iz okoline ne zna za to. To bi mogao biti bilo tko: vaš bliski prijatelj, vaš poznanik, rođak itd.”
“Zašto dolaze kao promatrači?”, upita Viktor.
‘Da zašto?’, pomislih, ‘Naš će se svijet vjerojatno činiti prljavim i egoističnim mjestom za ova viša bića.’
“Imaju takvo pravilo ili, točnije, odgovornost. Svaki od Bodisatvi iz Šambale barem jednom u tisuću godina mora doći na ovaj svijet pomoću inkarnacije. Zašto? Da bi živio ljudskim životom, vidio kako i o čemu čovječanstvo razmišlja, na kojoj razini ljudi trebaju dobiti znanje. Drugim riječima, znati ljudsku prirodu, jer u Šambali nema životinjske prirode u pojedincima. U Šambali je potpuno druga stvarnost. Dakle, što se tiče Bodisatve koji tamo živi, da bi razumio što se ovdje događa, ubačen je u ovaj svijet da ne zaboravi, da tako kažem, previše se ne opusti. Ni Rigden Djappo ne može izbjeći ovo pravilo, ovu sudbinu. Međutim, on u pravilu dolazi na ovaj svijet prije početka globalne promjene u toku ljudske civilizacije, otprilike jednom svakih deset ili dvanaest tisuća godina, ne kao Mesija, već kao Sudac. Provjerava rad svog osoblja koje mu je prethodilo, procjenjujući razinu ljudske percepcije, stupanj njihove duhovnosti ili zaokupljenost materijalnim. Ovisno o tome, Šambala donosi presudu, biti ili ne biti za ovo čovječanstvo.”
“Kako mislite?”
“Pa, ako čovječanstvo u cjelini bude ocijenjeno kao duhovno napredujuće društvo, onda će biti sačuvano. Dok, ako je više zvjersko, drugim riječima, ako u njemu prevladava materijalna priroda, ponovit će se ista priča o ‘globalnim kataklizmama’, koje su pogodile neke od prethodnih civilizacija. Manje od jedne desetine ukupne populacije ostavlja se za ‘uzgoj’ materije za duše sljedeće civilizacije… Čovječanstvo bira put za sebe, dok su postupci Šambale samo posljedice tog izbora.”
“Koliko sam razumio”, Viktor se pridružio razgovoru, “njihova glavna misija je duhovni razvoj čovječanstva.”
“Skoro si u pravu”, odgovorio je Sensei. “Njihova glavna misija odozgo, drugim riječima, od Kozmičke hijerarhije ili Boga, nazovite to kako želite, je usavršavanje ljudske duše tijekom svih ciklusa njezine reinkarnacije. Oni je aktivno pomažu razvijati tek kad se duhovna priroda probudi u čovjeku.”
“Kladim se da se ovaj egoistični svijet s njihove duhovne točke gledišta čini užasnim”, glasno sam izgovorila svoje misli.
Sensei se nacerio i nastavio: “Pa, za to nije potrebna nadarenost. Ova reinkarnacija je slična onoj kad bi se leptir stisnuo u gusjenicu – neugodno za leptira i nezgodno za gusjenicu. Ali takva su pravila. Svaki Bodisatva trebao bi ovdje odslužiti svoje vrijeme, proživjeti čitav život. Bilo koji Bodisatva može slobodno otići u Nirvanu svakog trenutka; to je za njih veliko iskušenje.”
“Jednom ste rekli da je Bodisatva čovjek koji je iz Nirvane otišao radi čovječanstva.”
“Sigurno. Zato je ovo za njega dvostruko iskušenje, jer osjetio je stanje vrhunca nezemaljske sreće… Jednostavno ne možete zamislite kakav je to… podvig napustiti Nirvanu i doći ovamo. Metaforički govoreći, Bodisatve se mogu usporediti s onima koji su najbolji od najboljih volontera koji su poslani obaviti najvažniji posao. Bodisatve ostaju ovdje radi ljudi, radi poboljšavanja ljudskih duša, kako bi se te duše mogle razviti i postati Slobodne, uistinu Slobodne. Jer naša unutarnja suština, naša duša teži tome svakog trenutka života.”