T: Da, ljudima bi bila značajna pomoć da shvate što je zapravo svijest i što je čovjek kao Osobnost.
IM: Da, naravno. Postoje dvije vrste svijesti. Prva svijest, nazovimo je primarna svijest, glavna je i rađa se s fizičkim tijelom i to je svijest primata, životinje. Sljedeći sloj svijesti, koji se očituje kao opozicija Osobnosti u ljudskom tijelu je sekundarna svijest. Sekundarna svijest je nešto poput moderne svijesti ili nove svijesti i naziva se još i ljudskom sviješću. Ovdje je važno razumjeti da je sekundarna svijest ona koja nam je omogućila da prestignemo majmune u našem intelektualnom razvoju.
T: Ovo je vrlo važna stvar. To je upravo odgovor koji neurofiziolozi traže već mnogo, mnogo godina. Ali još uvijek su zaglavili na istom mjestu … Pa, barem su bili do ovog povijesnog trenutka.
IM: Da, tako je. Ta nova svijest je vrlo agresivna i aktivna. Iako su takve i jedna i druga svijest – one nisu ništa drugo nego dio cijelog sustava i jasno je da je to strukturirano polje. To nikako nisu neuroni mozga i slične stvari. Neuroni mozga (o tome smo već pričali u jednom od emisija) su one strukture koje preoblikuju informacije koje dolaze iz strukturiranog polja svijesti i pretvaraju ih u fizičke, zatim u kemijske reakcije, a zatim natrag u fizičke i tako dalje. Ali to nipošto nije mjesto odakle nastaje ili potječe misao niti je to mjesto gdje ona djeluje. Do danas, hvala Bogu, naši znanstvenici savršeno razumiju da promatraju samo reakcije misli, iako pokušavaju uhvatiti misao. Oni vide i promatraju samo reakcije misli!
T: Dakle, oni vide posljedicu, a ne uzrok.
IM: Da. Dakle, vratit ću se malo unazad. Na samom početku života čovjeka, dok je još u maternici, zajedno s razvojem njegovog mozga razvija se takozvana primarna svijest. Zašto je ona primarna? Jer se razvija u maternici. Nakon rođenja ljudskog bića primarna svijest izravno je povezana s cijelim sustavom ljudskog tijela. Precizno kontrolira cjelokupnu ljudsku kemiju i sve ostalo. Ali ima, rekao bih, loše definiran intelekt, odnosno, ta je svijest ograničena.
I tu se nalazi zanimljiva stvar: ljudska Duša ulazi u osobu točno osmog dana nakon rođenja. Do osmog dana čovjek se ne razlikuje od životinje. Čimpanza također ima primarnu svijest i to prilično dobro razvijenu. Djeca majmuna i djeca ljudi negdje do dobi od tri ili pet godina razvijaju se gotovo na isti način. Ali tada se čovjek počinje naglo odvajati. Zašto se ovo događa? Upravo zato što se osmi dan nakon rođenja osoba, poput posude, ispunjava ljudskom Dušom. A Duša stvara Osobnost. Osobnost – to je ono što čovjek stvarno jeste. To ste vi.
T: Duša i Osobnost su duhovne komponente. I upravo zato što u njemu postoji dio Duhovnog svijeta kažemo da je čovjek stvoren na sliku i lik Boga.
IM: Ovdje se opet događa jedan zanimljiv trenutak, ne želim ga propustiti. Mnogi ljudi povezuju Dušu s nečim inteligentnim i sveznajućim. Ali Duša su vrata, recimo to slikovito, vrata Akademije znanosti. Na Akademiji znanosti postoje pametni ljudi koji sve znaju. Ali recite mi, znaju li vrata išta? Pametni ljudi hodaju kroz vrata, ali sama po sebi to su samo vrata. Dakle, Duša je portal; ona su otvorena vrata u Božji svijet, a Osobnost je student ili mlađi istraživački asistent koji je došao raditi na akademiju i može sve spoznati. Duša nije ništa drugo nego prolaz do Znanja. Jasno je da su sve to riječi, jasno je da su sve to alegorije. Ali ovo je pokušaj da se objasni na ovoj trenutnoj razini.
T: Igore Mihajloviču, a praksa “Tko sam ja?” koja se spominje u knjizi “AllatRa”, a o tome ste govorili i u prethodnim emisijama? To podrazumijeva da treba dublje shvatiti da sam “Ja” – ustvari ja kao Osobnost?
IM: Da, “Ja” je Osobnost. A Osobnost je upravo ono što je izravno povezano s primarnom sviješću. Sama praksa “Tko sam ja?” također podrazumijeva da osoba mora pronaći ono što je “Ja”, odnosno, Osobnost.
T: Znači “ja” kao Osobnost koja je povezana i s Dušom i s primarnom sviješću (točnije, svijest primata o čemu ste ranije govorili)?
IM: To je potpuno ispravno, dakle, povezana je sa sviješću primata. Ta svijest u svom razvoju ostaje na razini djeteta, to jest na razini djeteta od 5-6 godina u najboljem slučaju, ali češće, još i mlađe.
T: Ova primarna svijest (svijest primata) povezuje Osobnost s trodimenzionalnošću?
IM: Da. Primarna svijest je sama po sebi izravno povezana s trodimenzionalnim svijetom. Povezana je s vidom, sluhom i sa svim našim osjetilima. Povezana je sa svime što nam omogućuje percepciju trodimenzionalnog svijeta. Primarna svijest je ono što našoj Osobnosti daje informacije o trodimenzionalnom svijetu.
T: Ovo je vrlo važna točka za razumijevanje, jer nam od djetinjstva sustav govori da informacije dobivene od osjetila oblikuju čovjekovo opažanje svijeta i sebe. Ali u stvarnosti, Osobnost ima potpuno drugačiju percepciju, različitu od percepcije materije kao takve. Percepcija Osobnosti se razlikuje od percepcije tog istog tijela u trodimenzionalnosti kojeg preko mozga kontrolira primarna svijest. Ovo je općenito postavljanje iz sustava, zamjena koncepta tko si ti zapravo.
Odnosno, kako su nas učili od djetinjstva? Da ste vi taj koji svijet opaža uz pomoć pet osnovnih osjetila: vida, sluha, okusa, mirisa i dodira. Da upravo vi osjećate bol, razliku u temperaturi, tlaku, osjećaju ravnoteže, položaju u trodimenzionalnom prostoru, ubrzanje u njemu, osjećaj težine, neke druge kinestetičke senzacije. Drugim riječima, znanstveno gledano, rekli su nam da da smo mi svi ti osjeti ozljeda, topline, ravnoteže i propriocepcije tijela?!
A u stvari, to su problemi tijela koji se odražavaju u primarnoj svijesti, a sustav je postavio znak jednakosti između vas i tijela iako je cijela ta tjelesna percepcija trodimenzionalnosti samo proizvod primarne svijesti, ništa više. Sve ove informacije o trodimenzionalnosti, o svim događajima, o svim situacijama, svim iskustvima – sve je to proizvod primarne svijesti. To nisi ti.
Gdje leži zamjena tj. prevara? Ona leži u činjenici da nije svjesnost ta koja opaža, već navodno, ti si taj koji opaža. Sistem je opet zamijenio ključeve idejama. Kao u tradiciji zoroastrizma … u početku je čovjek znao da je “Ahura Mazda stvorio vodu, zemlju, biljke, životinje …” i tako dalje. A onda mu je svijest rekla da je “Ahriman stvorio vodu, biljke, životinje …” i tako dalje. Znači, laž i zamjena su načini na koji sustav funkcionira, a primarna i sekundarna svijest su dijelovi sustava koji sudjeluju u tome. I to se odnosi na sve: na život osobe, smisao njegovog postojanja i pitanje tko je on zapravo.
Zh: Da, Osobnost i svijest … Dualnost ljudskog bića. A svijest kao dio umjetne inteligencije, kao dio sustava, čini sve da se razvije samo jedna strana, da ona dominira. Čak i unutar religija … Što vidimo? Što razvijaju molitve, mantre koje se izgovaraju naglas ili se mentalno ponavljaju puno puta? Primarnu ili sekundarnu svijest… Ali što je s Duhom?
IM: Da …
T: Dakle, ljudi bez razumijevanja čine apsolutno sve kako bi svijest dominirala ljudskom suštinom. Dok je anđeoska suština, ono što oni stvarno jesu, porobljena. Ljudi sebe doživljavaju kao svijest (s puno misli u glavi, s emocionalnim izljevima). A duhovno u njima je izgubljeno. Duh se, nažalost, ne razvija. Čini se da ljudi žive poput inteligentne životinje. Odatle potječu pohlepa, mržnja, zavist … i smrt.
Zh: Da, dok se sve što je istinito, čisto, božansko … ne razvija. A ono bi se prvo trebalo razvijati. Samo se treba odreči onoga što vas čini mrtvima i preusmjeriti snagu svoje pozornosti… živjeti iznutra prema onome što vas čini živima. I dok to nisam shvatila u praksi, bilo je vrlo teško živjeti – živjeti po svijesti. Jer svijest je gomila sumnji, sve vrste njenih alternativa, algoritama.
A život Osobnosti u razvoju je nešto posve drugo. Osobnost svaku situaciju percipira holistički, višedimenzionalno. Osobnost zna, ona ne sumnja. Razlika između percepcija je ogromna. Osobnost holistički i višedimenzionalno opaža uzročno-posljedične veze, čak i ono što je predstavljeno sviješću. To je potpuno drugačiji život. Vrlo se razlikuje od biološkog života. Svijest je ta koja stvara uzrok i žanje posljedicu. Ona uvijek dijeli i puna je kaosa. Ali to je samo tok obrađenih, unaprijed pripremljenih informacija koje se Osobnosti prikazuju.
Da biste razumjeli sebe kao Duha najbolji je način razvijati ga u sebi i ne čekati da se sve dogodi samo od sebe. Jer … ništa se neće dogoditi ako se ne potrudite.
T: To je apsolutno točno. Također bih željela reći da svijest toliko zbunjuje osobu (najviše odnosima i veže njenu pažnju na svakodnevnu rutinu) da joj jednostavno ne dozvoljava da se približi svojim osjetilima. I što se to krije od Osobnosti? Činjenica da je čovjek u stvari Duh. Skriva se činjenica da je Osobnost samo izvor hrane za svijest. I da je sva ova buka jednostavno beskorisna, ako vas na kraju očekuje smrt.
IM: To je potpuno ispravno. Dakle, u ovoj praksi „Tko sam Ja?“ svjesno razvijamo samo ono čemu primarna svijest govori (znači ono što vidimo, čujemo, dodirujemo, općenito, svu našu percepciju trodimenzionalnosti). Sekundarna svijest je ona svijest koja se i dalje razvija. Ako primarna svijest zaglavi u svom razvoju, ako se zaustavi njen razvoj na razini od otprilike 5-6 godina (češće, čak i mlađe), što znači da svijest ostaje slična svijesti primata, tada sekundarna svijest nastavlja svoj daljnji razvoj. Uz pomoć sekundarne svijesti mi analiziramo, mislimo …
T: Da, mi analiziramo sa sekundarnom sviješću. To je paradoks! I mislimo da je to ono što mi jesmo.
IM: Pa… da. Opet, vratimo se natrag, mi smo Osobnost. Osobnost nema nikakve veze s trodimenzionalnim svijetom. Recimo da je mnogo viša u svojoj dimenzionalnoj hijerarhiji. Ona je izravno povezana s primarnom sviješću, ali nije povezana sa sekundarnom sviješću. Sekundarna svijest je ono za što obično smatramo da jesmo … Tako nastaju misli, slike, naši računski procesi, sama logika i puno više od toga. Dakle, sve ove slike, sve informacije koje nam dolaze, prolaze kroz sekundarnu u primarnu svijest, a onda je primarna svijest predstavlja Osobnosti. Ovo govorim da bi razumijeli što, zašto i zbog čega se nešto događa.