T: Također bih htjela spomenuti da u pravoslavlju postoji plakanje, plakanje vjernika. Kažu da je velika dobrobit od tog plakanja. A postoji čak…
IM: Ovako ću reći. (Zh: Upute) Postoji nešto unutar nekih obitelji, kad žena upotrijebi ovaj alat i sa svojim mužem se oko nečega pogađa u svoju korist. Malo plače vamo, malo tamo… Pa, bez obzira koliko se trudili, kažu, muž je zasigurno glava, ali žena je vrat: kako se okrene, tako se okrene i glava. Dakle, glava je alat koji se okreće. Zašto onda isto ne bismo činili s Bogom, je li? To govori svijest.
(T: Jer On je tješitelj.)
IM: Ako plačem i patim, to znači da pletem, toliko se trudim, toliko se loše osjećam. Ali ako se loše osjećaš… Reći ću jednostavnije. Evo jednostavnoga, banalnog primjera: volite li biti u blizini cmizdravca?
T: Ja bih pobjegla.
IM: Eto odgovora. Ali za Duhovni svijet, ti egoisti, koji samo dižu frku i plaču nad sobom… A to su zbilja egoisti. Misle da na taj način plaču za cijeli svijet, da ga spašavaju, plaču zbog sebe, zbog svojih grijeha – a upravo to je grijeh! Umjesto da vole, žive, zaista žive, ispune se tom Ljubavlju, oni, oprostite, sve to puštaju niz vodu. Rone u suzama i žalosti, prave predstavu pred drugima da bi privukli pažnju na sebe. I kažu da je to duhovnost. U redu, ako tako misle, to je njihov izbor, nitko nikome ništa ne brani. Ako im se plače, neka plaču. Bože…
T: U stvari, taj čin cmizdrenja je čin hranjenja sustava. Općenito, što je samosažalijevanje?
IM: Sebičnost… Jednostavno. Jednostavnije rečeno, to su dalekovidni ljudi koji unaprijed plaču za sobom. To je jedino predviđanje koje postoji.
T: Zašto u ljudima postoji takva ovisnost, kao o narkoticima, da stalno plaču, kukaju?
IM: To se endorfini probijaju. A onda opet… Ovo je obična fizika, sve se temelji na emocijama. Ove ljude u potpunosti kontrolira njihova svijest, a tijelo se pokorava. Zapravo, kada osoba plače, dolazi do olakšanja, osjete svojevrsnu euforiju. Jednostavno rečeno, za osobu je dovoljno, dobro, ako ima zdravu kralježnicu, duže vrijeme skakati – i doći će do euforije. Plivati, vježbati ili puno trčati – slijedi ista euforija. Umjesto što plaču, bolje da trče, recimo, ako zdravlje dozvoljava, naravno. Zašto? Zato što tada dolazi do traumatizacije, tijelo to doživljava kao…, trčanje znači stalan udarac u zglobove, uključujući kičmene, oni su bolje oživčeni. Pa, tijelo svjesno blokira i stvara endorfine. Također proizvodi endorfine radi stvaranja kiselina… Ok, udaljio sam se. Ali što je bitno? Nije važno, reakcija na tijelo ili na kukanje… Kad je u pitanju srceparajuće kukanje i slično, kao kompenzaciju tijelo proizvodi endogene opijate, to jest iste endorfine, izljev. A osoba osjeti euforiju i uzlet. I to doživljava kao Božji dar. To jest, osoba ne može dobiti Božju ljubav i steći istinsku sreću, ne može čak ni doći u doticaj s njom, ali pristaje na trikove svijesti i doslovno na zamjenu, razumijete? Evo, dat ću vam primjer: pojesti domaću piletinu hranjenu čistim žitom, ili, oprostite, genetski modificairano tko zna što, u čemu živi vrsta meduze, račića ili nečega drugog. Osim toga, hranjeno je antibioticima i tim stvarima, dakle… Gdje je korist? Slične je veličine, sličnog okusa, ali onda se razviju alergije i mnoge bolesti. A prvo je dobro za zdravlje. Točno? Vidite razliku? Pa, to je uglavnom za primitivne ljude, recimo s ograničenim razmišljanjem.
T: Hvala, Igore Mihajloviču. Mislim da će to iz korijena izmijeniti stav drugih ljudi (IM: nadam se, nadam se.), kad se susretnu s jadikovanjem i žaljenjem samog sebe u svijesti…
IM: Neće se promijeniti. Znate zašto? Zato što me ne čuju. Da bi čuli, moraju osjećati. A kako će me čuti kad su zaokupljeni, ti egoisti, samo sobom i svojim plakanjem. Oni su poput ovisnika o drogama. Nisu u stanju čuti ikoga, pogotovo mene, vjerujte. Vjerojatnije je da će slušati nekog drugog u svojoj glavi, jer kleče i traže zemaljske stvari u drugom hramu.