Dragi prijatelji, prije nekoliko dana postavili smo članak u kojem se objašnjava zašto su alkohol i droge (narkotici, opijati) ubojice duhovnosti. Reakcija iz okoline na ovakvo viđenje „svete“ biljke bile je oštra i osuđujuća u smislu da ne znamo što govorimo i da je (u ovom smislu kanabis) pravi put prema duhovnosti jer je probudio mnoge ljude za bolje shvaćanje stvarnosti. Međutim bez ikakve osude, smatram da je u pitanju samo nerazumjevanje ili nespremnost svijesti da ispusti igračku iz svojih ruku, ili nedovoljna iskrenost opijatima opijenog da vidi da se u povijesti nitko opijatima nije spasio okova materijalnog svijeta, štoviše ogroman broj njih sada leži u raki sa epitafom iznad.
Ova priča se može proširiti i na ljude koji u svojem religioznom zanosu vide „svete“ ljude u obliku Isusa, Bude, Muhameda kako im pričaju razne priče ili pjevaju pjesme, a takvi smatraju da su dosegli duhovni svijet jer ako je Isus tu onda mora da je to taj duhovni svijet.
Možda najlakši nači za shvatiti razliku leži u riječi ovisnost ili uvjetovanost. Materijalni svijet je drugorazredan i sve je u njemu ovisno o duhovnom svijetu. U materijanom svijetu sve ovisi o nečemu, i stoga se taj svijet i naziva dualnim jer postoji odnos između prije i poslije, gore i dolje, između viđenja i vidioca, uzrokovano zakonom akcije i reakcije. Ako nešto želiš u tom svijetu je potrebna akcija ili uvjet.
U duhovnom svijetu takvi odnosi nepostoje, obzirom da za njegovo postojanje nije potreban uvjet, tj. nema ništa iznad njega što garantira njegovo postojanje.
Davno sam na još zvonu istine napisao članak u nekoliko dijelova o „Kemijskom prosvjetljenju“. To je priča u kojoj se materijalnim supstancama (kemijom) postiže duhovno probuđenje, u kojoj je uvjetovano spajanje s duhom, što je naravno – glupost. Nikada nijedna materijalna supstanca ne može dovesti do duhovnog, već isključivo želja, strast, žeđ individualca za samospoznajom.
Pala mi je napamet asocijacija po kojoj lik iz knjige koristi knjigu i papir te riječi tamo napisane da bi otkrio materijalni svijet i pisca tog romana. Može li on izići iz knjige i otkriti svojeg tvorca?
… … … … … … … …
Tatjana: Sada bismo se željeli ukratko dotaknuti teme izmijenjenih stanja svijesti … Do danas se u svijetu nakupilo mnogo kliničkog i iskustvenog materijala vezanog za izmijenjena stanja svijesti. I već je jasno da čovjek svakodnevno doživljava i boravi u raznim stanjima svijesti.
Pa, na primjer, takva izmijenjena stanja svijesti koja su povoljna za svijest su: stanje budnosti, stanje sna, reakcije gnjeva, stanje panike, stanje sanjarenja, histerična stanja, stanja uzrokovana konzumiranjem alkohola i narkotika, hipnotička stanja. To jest, to su ona stanja svijesti s kojima se ljudi najčešće susreću u trodimenzionalnosti.
No, postoje i izmijenjena stanja svijesti koja prate Duhovno otvaranje, a to su: meditacije, molitvena stanja, duhovne prakse. Općenito govoreći, postoje izmijenjena stanja svijesti koja su korisna čovjeku kada je u pitanju razvoj njegove Osobnosti, no postoje i stanja koja su povoljna za svijest, ona koja čovjeku mogu čak i naštetiti. Pa, što se događa u stanjima koja su povoljna za svijest? Postoji aktivni utjecaj na Osobnost kada je svijest lišava šanse za samoidentifikaciju. Na primjer, ako je čovjek u stanju gnjeva, on tada nije u stanju identificirati se kao Osobnost i jednostavno se nalazi pod nadzorom svijesti.
Zhanna: Da, i ovdje su razlike očite. Ona izmijenjena stanja svijesti koja su povoljna za svijest, osjećaju se kao diskretna. Ona su odvojena jedna od druge, a za svako takvo stanje mogu se identificirati susjedni. Na što se ovdje misli? Ono s čim počinju, njihove karakteristike i ono u što se na kraju pretvaraju. Tako planira sustav, u njemu je sve stereotipno i u skladu sa shemom koja vodi do prethodno zadanih rezultata.
Dok je u duhovnoj praksi … tamo je sve drugačije. Prijelaz iz duboko izmijenjenog stanja svijesti u percepciju kroz osjećaje događa se glatko, pravocrtno, kao da blijedi, rasipa se, sve dok se ne dogodi potpuna izolacija Osobnosti od svijesti i njezin prijelaz i uranjanje u percepciju kroz osjećaje i tu više nema ikakvog utjecaja svijesti. Percepcija kroz osjećaje radikalno se razlikuje od dubokog izmijenjenog stanja svijesti.
Dok gledamo kroz najdublje osjećaje odvija se kontinuirani jednovektorski život ovdje i sada. Događaju se uzastopna stanja i ona su nepredvidiva, živa, stabilna i istovremeno nova. Ona su poput različitih stanja višestruke beskonačne Božje ljubavi koja izazivaju užitak i blaženstvo, no ne na razini svijesti, već na razini najdubljih osjećaja. Ali to je samo jedna od karakteristika percepcije Duhovnog svijeta kroz najdublje osjećaje.
… … … … … … … …
Tatjana: Na primjer, u percepciji kroz osjećaje nema slika, tamo se odvijaju procesi izvan funkcije svijesti. Zato sama svijest ograničava čak i razumijevanje ovog pitanja kao takvog: percepciju kroz osjećaje „naziva“ proširenim stanjem svijesti, stanjem mira i ugode, a to je lažna percepcija kroz halucinacije svijesti (što znači, njezina zamjena percepcije kroz osjećaje), kad ljudi u religioznom transu, primjerice, opažaju predstavnike Duhovnog svijeta u trodimenzionalnoj slici, pa čak i razgovaraju s njima. Ali na kraju, to je iluzija iz svijesti kojom ona zamjenjuje stvarnu percepciju Duhovnog svijeta Osobnosti kroz osjećaje. To se događa zato što upravo sama svijest stvara te trodimenzionalne slike i zamjenjuje komunikaciju s njom sa stvarnošću Duhovnog svijeta.
Igor Mihajlovič: Emitiranje iz svijesti, to je apsolutno točno. Već smo razgovarali u drugim programima da se ljudima koji se počnu igrati magijom, vizijama … obrate razni sveci, navodno predstavnici Duhovnog svijeta. Ali opet, dolaze u slikama. Što to znači u slikama? Baš kao što mi ljude vidimo svojim zemaljskim očima ili sami sebe u zrcalnom odrazu, na isti način oni vide te predstavnike. To je, najjednostavnije rečeno, iluzija i još jedna prevara, obmana.
Tatjana: Da, duhovna praksa je oslobađanje lažne percepcije svijesti, izlazak Osobnosti izvan granica funkcioniranja svijesti. Ali ljudi se često zaustavljaju u fazi ugode, u fazi mistike, u fazi prijelaza iz promijenjenog stanja svijesti u percepciju kroz osjećaje.
Igor Mihajlovič: Ovdje se događa zanimljiva stvar. U stanju spoznaje toga, sama percepcija kroz osjećaje ljudima zaista otkriva ono što svjesnost sanja. No već prve indikacije počinju se otkrivati upravo kad čovjek dosegne duboka stanja izmijenjenog stanja svijesti. Znači, započinje onim što se danas naziva ekstrasenzornom percepcijom ili, recimo, metafizikom, magijom i tako dalje. Zašto se kaže da se ni pod kojim uvjetima ne smijete zakačiti za to? Jer ostat ćete točno na toj razini.
Tatjana: Da, magija svijesti na kraju krajeva, slična je hipnozi, utjecaju izvana. Kao što kažu, u psihologiji postoji takav termin kao “hipnoza autoputa” ili “vožnja u režimu bez pažnje” kada je čovjek za volanom duže vrijeme, vozi automobil autocestom i osjeća manjak osjetljivosti svojih osjetilnih organa i manjak pokreta. Pa, na Duhovnom putu, mogli bismo tako reći, događa se nešto slično kada čovjek izgubi budnost, kad njegova pažnja oslabi, kada je očaran iluzijom sustava, događa se upravo taj nedostatak napredovanja, osobnog rada na sebi. Zato je vrlo važno znati ove trikove svijesti dok se nalazite u ovim izmijenjenim stanjima svijesti: onima koji imaju koristi za svijest u kojima dolazi do zamjene Istine, i onima grubima, koja uzrokuju specifičnu štetu, poput samog alkoholizma ili ovisnosti o narkoticima.
… … … … … … … …
IM: Od koga dolaze alkoholizam, konzumiranje narkotika i svega ostalog … od sustava. Štoviše, nametanje alkoholizma i ovisnosti o narkoticima potječe, ma koliko paradoksalno bilo, od primarne svijesti. Ona pokušava izbrisati utjecaj sekundarne svijesti, pokušava pobjeći od njene moći. Ovo je borba sa sustavom unutar sustava. I tu primarna svjesnost doživljava … kada se pod utjecajem alkohola ili narkotika aktivnost sekundarne svijesti malo zaustavi, tada se primarna svijest počinje osjećati kao heroj.
No ovo je samo svijest primata. Osjeća se kao da je na vrhu svijeta. I upravo ta svijest, upravo to stanje, prisiljava čovjeka da ponovo i ponovo konzumira alkohol ili narkotike da bi se oslobodila sekundarne svijesti. Sloboda svijesti od svijesti. Paradoks. No čovjek postaje još više ovisan o sustavu.
Čovjek koja barem malo osjeća Duhovni svijet i ima barem malo kontakta s Njim, te nešto malo zna, naglašavam – ne radi se o tome da vjeruje, već ima iskustvo, neće ikada konzumirati alkohol ili narkotke, jer to jača primarnu svijest koja počinje potiskivati i utjecati na Osobnost još aktivnije.
Zašto bi čovjek stvarao sebi prepreke? To je kao da želite pretrčati stotinjak metara, ali prije toga po tlu pobacate razne predmete, a onda trčite, posrćete, padate, bolno vam je i neugodno. Ako želite trčati – trčite po ravnom terenu. Zašto biste bacali smeće po vlastitoj stazi?
Izvor: video program: „Svijest i Osobnost: OD NEIZBJEŽNO MRTVOG DO VJEČNO ŽIVOG”
ili knjiga istoimenog naslova, a koju možete preuzeti ovdje: http://allatra-hrvatska.org/svijest-i-osobnost/
Komentar:
Još neke iz obilja uputa da se na Duhovni Put, naglašavam, ide „gol i bos”. Stoga slijedi i apel: nemojte miješati u ovo mišljenja vezana za benifite spominjanih supstanci, benifite koji se odnose na ono što je povezano sa sviješću i svijetom svijesti. A već hoćete nešto reći, onda je topla preporuka, da vlastito iskustveno, ono što je van domašaja svijesti, sagledate shodno rečenome u videu (i naravno ostalim uputama koje se nalaze u knjigama koje možete pronaći ovdje: http://allatra-hrvatska.org/knjige/) … jer u protivnom ćete dozvoliti sebi da se opet, iznova i iznova, saplićete o prepreke koje vam je podmetnula vlastita svijest pod titulom „moje mišljenje” ili „moje iskustvo”. Zašto? Pa jednostavno, onaj tko je stavio prst u vodu nema mišljenje o tome da je svojstvo vode vlažnost … ima iskustvo, a ono je to koje je validno. Jer, Istinsko Sazrijevanje počinje kad se ima iskustvo, a ne kad se ima mišljenje (tako je barem Mudrac rekao)… ili bilo koja druga senzacija koja dolazi od svijesti. No, jednako tako slobodan izbor je svakoga hoće li prednost dati iskustvu ili misaono-slikovno-emotivom konceptu.
Još bih htio iskoristiti nekoliko komentara koji su se pojavili uz prvu objavu vezano na ovu temu:
Komentar 1.) „…Ima nas koji ne samo da dugi niz godina koristimo, ali baš koristimo biljke koje mogu uzrokovati buđenje i onda ti stručnjak soliš pamet Kaj ti to treba?”
Odgovor: Uzrokovati buđenje čega? Ako je u pitanju buđenje senzacija potaknutih sviješću, a opisanih u ovoj objavi onda ok, ne može itko ikome zabraniti „plovidbu tim morima”, niti je to intencija, no nužno je shvatiti da to nije, niti će ikad biti Duhovno Buđenje. Duhovno Buđenje je moguće JEDINO Putem DUBOKIH OSJEĆAJA, a to su: Osjećaji BEZUVJETNE Ljubavi, Sreće, Radosti, Zahvalnosti i Dobra (Dobrote). Naglašavam, Osjećaji, ne emocije, ljudi dragi, to dvoje je nužno znati razlikovati, emocije su bio-kemijska manifestacija organizma posljedicom poistovjećivanja, preciznije rečeno, energiziranja određene misli silom pažnje. Dakle, za bilo koji emotivni izboj, potreban je razlog, bez obzira radi li se o pozitivnim ili negativnim emocijama (a što li je onaj e-motikon u komentaru, ako nije emotivno stanje). Osjećaji, oni nemaju razlog, već su naše prirodno stanje, stanje koje prirodno emaniraju mala djeca, oni time zrače, oni se s tim bude jutrima. Dijete ne treba razlog da bi bilo sretno, djetetu se nameću razlozi da bude nesretno; za razliku od „odraslih”, koji se bude nesretni i troše život tražeći izgubljeno blago, nažalost tražeći ga u izvanjskom. A sve što treba jest sjetiti se, recimo tako, ponovo to razbuditi sobom, te nastaviti njegovati … eto to je Put, Duhovni Put.
Komentar 2.) „ …Imaš li ti Endokanabinoidni sustav? Jesi čuo za Endokanabinoidni sustav?”
Odgovor: „Interakcija receptora u endokanabinoidnom sustavu i kanabinoida iz kanabisa dovodi do psiholoških i fizioloških učinaka. Ti učinci tiču se tjelesnih funkcija poput: motoričke kontrole, donošenja odluka, učenja i pamćenja, tjeskobe, stresa, straha, boli, tjelesne temperature, emocija i sl.”
Izvor: https://vutropedija.com/endokanabinoidni-sustav-kako-marihuana-djeluje-na-mozak/
Molim da se obrati pažnja da se radi isključivo o tjelesnim, dakle materijalnim funkcijama.
Shodno tome, kojem čovjekovom aspektu pripada endokanabinoidni sustav, materijalnom ili Duhovnom? Kada bi rečeni sustav pripadao Duhovnom čovjekovom aspektu, bi li to značilo da bi svakom djetetu, od trenutka kad prestane koristiti sisu majkinu, bilo logično i nužno u usta gurati ulje, kolačić ili joint, s ciljem da ne zapostavi svoj Duhovni aspekt? Hmmm …
Komentar 3.) „ …priroda je dio duhovnosti. Dakle itekako ima veze.”
Odgovor: Sve materijalno jest produhovljeno, istina, no jedino čovjek jest „produševljen”, tj. ima Dušu, Portal u Duhovni svijet, te u tom smislu je jedino produhovljeno biće kojem je data mogućnost prolaska kroz ta Vrata, tj. dosezanje Raja, Nirvane, Zena ili kako već to tko voli zvati. Tu mogućnost nemaju minerali, biljke, životinje, a koji su također produhovljeni, no ne i „produševljeni”. Istina jest da se konzumacijom određenih biljaka, gljiva i slično čovjek može dovesti u određena izmijenjena stanja svijesti, „downloadati” određene informacije, „komunicirati s biljkom”, to da, no to su tek stanja svijesti, ništa više od toga. U Duhovnom svijetu svijesti nema mjesta, to je Zakon od Iskona, svidjelo se to kome (čijoj svijesti) ili ne.
Eto …