Koliko je naše znanje malo i ograničeno možemo spoznati na primjeru križa. Jednostavnog simbola koji u raznim varijacijama ima različita značenja. U originalnom smislu jednakokračni križ simbol je čovjeka i figurativni prikaz njegovog energetskog bića sa četiri suštine kojima koordinira ili upravlja duša. Svaki krak križa označava jednu ljudksu suštinu koja ima svoj karakter i energetsku svrhu. To znanje je skriveno, a razni magičari i egomanijaci iskrivili su ovo znanje uz dodatnu obradu ovog simbola i pretvorili ga u znak za akcivaciju životinjeske prirode u čovjeku.
Rigden: Točno. Ali vratimo se drevnom simbolu ljudskog bića – jednakostraničnom križu s krugom u središtu. Crte križa uvjetno označavaju četiri čovjekove Suštine: bočne Suštine (vodoravne crte koje dolaze od središta), stražnja Suština (okomita crta koja ide od centra), i prednja Suština (okomita crta koja ide od centra prema gore). Kao što sam već rekao, u asocijativnim usporedbama karakteristike ovih Suština bile su dodijeljene izvjesnim silama u svemiru, a to su: četiri elementa, četiri sezonska vjetra, pa i četiri strane svijeta. Pri tome su tri sile obično bile međusobno usko povezane ili su imale negativne karakteristike stražnje i bočnih Suština. Četvrti je bio vodeći, vrlo poseban po svojim svojstvima, i imao je pozitivne karakteristike prednje Suštine. Sve su te snage bile također označene križem, koji je sveti simbol ljudskog bića, kao onaj čija struktura kombinira duh i materiju. Okomita crta križa bila je povezana sa solsticijem, kretanjem prema duhovnom svijetu, čovjekovoj težnji da u njemu prevlada duhovna priroda. Zato je na glavama svetih bogova u religioznim tradicijama drevnih naroda svijeta solarni disk često prikazivan kao simbol nadmoći duhovne prirode i znanja koja su donesena iz duhovnog svijeta. Vodoravna linija koja označava bočne Suštine alegorijski je nazvana „os ekvinocija“, asocirajući kretanje Sunca (kad Sunce prijeđe preko nebeskog ekvatora kod proljetnih i jesenskih ravnodnevnica).
Anastasia: Da, to se može pratiti i sada u spomenicima antičke kulture. Na primjer, vrlo zanimljiv bas-reljef koji je sačuvan u drevnom perzijskom gradu Persepolisu (postoji i njegovo drevnije ime koje, prevedeno s perzijskog jezika, znači “Džamšidovo prijestolje”). Reljef prikazuje simbol slike zoroastrijskog novogodišnjeg praznika (Navruz), kojeg perzijski (iranski) i turski narodi slave u skladu sa solarnim kalendarom. Dakle, najzanimljivije je da je ovo simbol bika (desna Suština) i lava (lijeva Suština), “koji se vječno bore jedan s drugim”. U drevnim se vremenima vjerovalo da u određene dane u godini njihove moći postaju jednake.
Rigden: Tako je. Upravo je to razlog zašto su ljudi počeli kasnije povezivati ove simbole s danima solarnih ravnodnevnica u prirodi. Iako sve to ima različitu poruku… tajna značenja znanja o četiri čovjekove Suštine također su ušla u pojmove koji su bili ekvivalent križu.
Anastasia: Većina suvremenih ljudi križ povezuje samo s jednom svjetskom religijom, odnosno, kršćanstvom. Zauzvrat, svećenici ove religije čine sve što mogu kako bi spriječili ljude da saznaju nešto više o tome. Napokon, križ je vrlo drevni simbol i pojavio se puno prije pojave ove religije. Slike križeva i njihove izmjene poznate su još od razdoblja paleolita. Na primjer, simbol križa je pronađen na spomenicima još iz doba primitivnog društva. Uzmimo za primjer slike iz špilje Chauvet (Francuska), koje su stare dvadeset tisuća godina i vrlo su dobro očuvane, zahvaljujući mikroklimi špilje.
Rigden: Trebalo bi spomenuti da su te stvari otkrivene relativno nedavno. A koliko je još takvih mjesta koja su još uvijek nepoznata čovječanstvu! Međutim, takvi su predmeti vrijedni samo kad ljudi razumiju iskonsko značenje simbola, a ne samo kad se dive „nevjerojatnoj umjetnosti drevnih ljudi“ povezujući ove oznake s ljudskim pojmovima uma koje su nametnute suvremenim religijama.
Simbolično naznačene različite varijante križa dodatno su kazivale o njegovom glavnom značenju. Na primjer, ako su vrhovi križa imali tri sfere, to je označavalo trodimenzionalnost svijeta u kojem je čovjek prebivao, ili je predstavljalo brojčane karakteristike za pojave označene u obliku dodatnog znaka na križu. Ako je donji dio križa, koji odgovara stražnjoj Suštini, izdužen (tzv. dugačak ili latinski križ), to je značilo usmjerenu pažnju, koncentraciju na stražnju Suštinu (kontinuirana patnja, podsjetnik na prošlost koja je opterećivala dušu, stimulacija osjećaja krivnje i ogorčenosti). Kao što već znate, ako je osoba u stanju životinjske prirode, takva aktivacija stražnje Suštine zapravo je stalna stimulacija depresije, straha i samookrivljavanja.
Slika 22: dugački ili latinski križ
Anastasia: Tako se kršćanskim vjernicima nameće nošenje ovakvog oblika križa, navodno kao simbola Kristovih stradanja. Znači li to da su ljudi, umjesto ljubavi prema Bogu, neizravno navedeni na misli o vlastitoj patnji, prošlosti i smrti? Drugim riječima, ovim simbolom se podsvjesno u ljudima aktivira negativnost, koja se odnosi na njihovu vlastitu prošlost? Dakle, ovo zapravo nije ništa drugo nego podsticanje aktivacije stražnje Suštine.
Rigden: To je upravo jedan od elemenata o kojima smo već raspravljali; dakle, manipulacija s natpisima na hramovima. A u ovom slučaju nije naglašena samo stražnja Suština. U pravilu, naličje takva križa ima sljedeći natpis latiničnim pismom: INRI (Iēsus Nazarēnus, Rēx Iūdaeōrum), što znači „Isus iz Nazareta, judejski kralj.”
Anastasia: Shvaćam, oni u podsvijest vjernika ugrađuju nadmoć određenog naroda nad njima… Zašto ovdje nema simbola duše ili ljubavi prema Bogu?
Rigden (uz osmijeh): Pa, kao što vidiš, kad osoba ima znanje, počinje postavljati pitanja koja su “nezgodna” za svećenike. Kako mogu staviti takav simbol ako su ciljevi, u skladu s njihovim velikim knjigama, potpuno različiti? Govori o spasenju duše, ali samo u teoriji, bili su upućeni masama, ali u stvarnosti i u praksi stvari stoje sasvim drugačije.
Anastasia: Da, nažalost, u praksi, za razliku od teorije, nitko nije ukinuo ropstvo – jednostavno su ga usavršili i dobro zamaskirali kao demokratsku slobodu, stvorivši tako puku iluziju slobode i jednakosti.
Rigden: Reći ću još nešto. Kao što sam već spomenuo, latinski križ, kao simbol kršćanstva, bio je uveden u četvrtom stoljeću, kad je Isusovo učenje pretvoreno u religiju koja je stekla nacionalni status. Usput, u genealogiji, latinski križ obično označava kraj osobe, datum smrti. Dakle, u kršćanstvu, osim ovog dugog četverokrakog križa namijenjenog nošenju vjernika, postoje i šesterokraki i osmokraki, tzv. “patrijarhalni križevi”, s dva ili tri dodatna kraka, koji se u pravilu križaju ispred prednje Suštine. Nose ih nadbiskupi i kardinali. Generalni koncept ove religije tumači prisutnost gornjeg kraka kao podloge za spomenuti Isusov „naslov“ u latiničkoj kratici (INRI). A ako je na znaku također bio niži kosi krak, vjerniku je ponuđeno jednostavno objašnjenje u materijalnom kontekstu religioznog tumačenja: to su navodno bila Isusova stopala.
Slika 23: patrijarhalni križevi:
1) Patrijarhalni križ – šesterokraki križ s dva vodoravna kraka;
2) pravoslavni križ – osmerostrani križ s gornjim krakom i donjim kosim dijagonalnim križem (odricanje od ljudske prošlosti);
3) papinski križ – tri vodoravna kraka simboliziraju materijalnu moć u trodimenzionalnom svijetu. U svim slučajevima gornji krak, koji prelazi prednju Suštinu, čini jednakostraničan križ; to jest, iznad duge vodoravne crte nalazi se jednakostranični križ – simbol ljudskog bića (s ljudskom moći).
Razmotrimo sada prikrivanje tumačenja simbolike križa od masa, koje je postojalo mnogo prije pojave kršćanske religije. Na primjer, u starom Egiptu takvi su križevi trenutno poznati kao popularni križ tau i križ ankh. U tajnom znanju, upotrebom modernog jezika, tau križ je značio ljudski život u materijalnom svijetu, manifestacija osjećaja i misli iniciranih stražnjom i bočnom Suštinom. Križ ankh je kombinirao dva različita elementa: dominantni krug i križ tau koji visi s njega. Križ ankh simbolizirao je savršenog čovjeka; s prevladavajućom duhovnom prirodom, prevagom prednje nad ostale tri Suštine i dominacijom duhovnog nad materijalnim. To je razlog zašto je križ ankh dan u ruke vrhovnih drevnih egipatskih bogova kao duhovni simbol, znak besmrtnosti, vječnog života. Križ ankh također je poznat kao “ključ života”, “ključ energije”, “ključ za preporod”, duhovnu preobrazbu. Takva su značenja bila povezana sa simbolikom određenog stupnja duhovnih praksi kada je osoba otkrivala samu sebe, kvalitativno se preobražavala iz čovjeka u potpuno različito duhovno biće. Štoviše, znanje o ovom križu i njegovoj simbolici postojali su, ne samo u drevnom Egiptu (Afrika), već također i u drevnoj Europi, Aziji i Americi.
Slika 24: križ tau i križ ankh:
- primjeri križa tau;
- primjeri križa ankh.
Dakle, kad je na križ tau postavljen jednakostranični križ, to je značilo moć čovjeka nad Suštinama u trodimenzionalnom svijetu, dok su ljudske kvalitete (životinjska priroda) dominirale u njemu. U davnim vremenima takav se simbol obično koristio u magiji, vračanju, proricanju sudbine, iscjeljivanju i tako dalje. Ako je jednakostranični križ zatvoren unutar kruga i postavljen iznad tau križa, to je značilo smrt osobe kojom dominira materijalna (životinjska) priroda za vrijeme njezina života; jednostavno rečeno, ovaj simbol značio je “reinkarnaciju“. Ali i druga su značenja postojala…
Anastasia: Znači da je patrijarhalni križ u stvari jednakostranični križ iznad križa tau, simbol moći nad materijalnim svijetom pomoću magije. Ovo je također prelazeća prednja Suština; što znači odbacivanje duhovnog u korist materijalnog.
Rigden: Točno tako. I krak u donjem dijelu križa znači odbijanje ljudske prošlosti i predavanje sebe na službu. Ali ostalo je pitanje: „Službu kome?” Odgovor na to treba potražiti u značenju dominirajućeg znaka u ovom simbolu. Što se tiče dugog križa, s tri kraka kao stepenicama koje vode prema gore, kojeg danas zovemo “papinskim križem”, znak je koji je još od davnina korišten za označavanje onoga koji je tražio vlast nad trodimenzionalnim svijetom, pri čemu je bila uključena simbolika pojedine osobe. Međutim, takvi “delikatni” detalji se vjernicima nikada ne otkrivaju. To se događa dijelom zato što ih hijerarhijska vrhuška prikriva, ali i dijelom zato što obični religijski svećenici, koji se drže tradicionalnog tumačenja ove religije, nisu ni svjesni tih podataka. I ono potonje je izumljeno tijekom stvaranja glavnog koncepta dane religije, da bi se nekako masama objasnio ovaj drevni simbol.
Možda bih mogao dati jednostavan primjer za bolje razumijevanje. Ako pitamo vjernika koji križ nosi na površini svoje kože, što osjeti kad se sjeti toga, kad vidi njegov odraz u zrcalu ili ga dodirne? Tada bismo mogli čuti odgovor sasvim uobičajen kod takvih slučajeva. Osoba će reći da se u ovom trenutku prisjeća patnje Isusa Krista tijekom raspeća te da osjeća krivnju i vlastitu grešnost. Takav odgovor je tipičan za gotovo sve vjernike ove religije. Imajte na umu da se u ovom trenutku ne sjećaju Kristova učenja, njegovih propovijedi i uputa, ne razmišljaju o spasenje vlastite duše, o ljubavi prema Bogu, nego umjesto toga osjećaju krivnju i patnju te doživljavaju strah. Zašto? Jer stražnja i desna Suština postaju aktivne u njihovim energetskim strukturama. Ovo je dobar primjer kako rade znakovi i simboli (utjecaj na podsvjesnoj razini) i kako ih svećenici koriste u svojim sustavima za kontrolu masa. Nije čudo što skrivaju iskonsko znanje od ljudi jer kada bi ono ljudima bilo poznato, počeli bi postavljati „neugodna“ pitanja vjerskim vođama. Na primjer, zašto oni (vjernici) nose simbol koji u njima budi osjećaj krivnje, vodi ih u depresiju na podsvjesnoj razini, potiče patnju i negativna sjećanja o njihovoj prošlosti, dok vjerski dužnosnici nose simbol moći nad materijalnim svijetom? Uostalom, po definiciji, obojica bi u svojoj vjeri trebali težiti ljubavi prema Bogu, spasenju duše i k duhovnom svijetu.
Anastasia: Da, kad počnemo shvaćati vrste znakova i simbola koji nas okružuju sa svih strana, postaje jasno zašto materijalni um dominira društvom, čak i na mjestima gdje ljudi pokušavaju pronaći duhovni odušak za sebe.