Kako sada živimo i što možemo promijeniti?

Kako prijeći iz potrošačkog oblika postojanja u kreativni?

Čemu teže svi ljudi?

Tekstualna verzija emisije “Kreativno društvo”.

Živjeti u prošlosti ili napraviti korak naprijed ka idealnom društvu?

Tatiana: Pozdrav, dragi prijatelji! Danas ćemo u studiju ALLATRA TV razgovarati s cijenjenim Igorom Mihajlovičem Danilovim.

Igor Mihajlovič: Pozdrav!

Tatiana: Igore Mihajloviču, primamo puno pitanja od ljudi koje zanima kako su ljudi živjeli prije šest ili više tisuća godina, prije vremena Sumerana. Ovo je također vrijeme Hiperboreje, odmah nakon Atlantide, mislim, kako su se ljudi oporavili i kakvo je bilo ovo društvo. Jer danas postoje mnogi primjeri da je društvo živjelo bez ratova, bez oružanih sukoba, bez iskorištavanja jednih ljudi od strane drugih, bez siromaštva. Mislim, ljudi su zaista živjeli vrlo mirno i sretno.

Igor Mihajlovič: Da, u početku je to bilo gotovo idealno društvo, a onda je bilo ono što danas nazivamo Kreativnim društvom. Naravno, zanimljivo je, ali imam pitanje za naše prijatelje jer ih to zanima: jednostavan primjer, prijatelji, što će vam dati znanje o tome kako je netko živio? Kako će vam pomoći i kako će utjecati na živote vaše djece, vaših unuka, praunuka i tako dalje? Nikako. Zašto bismo trebali živjeti za prošlost? Hajdemo izgraditi budućnost. Što je zapravo važnije, stvarno, što je važnije: hoćemo li gubiti vrijeme, razgovarati o tome kako je netko živio u jednom trenutku ili ćemo danas raditi ono što će nam sutra dati život? Zašto bismo, recimo, razgovarali o tome kako su nekoć živjeli u Kreativnom društvu, ako ga sada možemo izgraditi? Što je bolje? Pa, po mom mišljenju… Zapravo, kako želite. Ako želite, razgovarat ćemo, nema problema. Ali kakva će biti korist od našeg razgovora? Hoćemo li zadovoljiti znatiželju ljudi? Zaboravit će na to za jedan dan. To im ni na koji način neće promijeniti život. Pa, istina je. Kako će vam to promijeniti život, prijatelji? Nikako.

Povijest civilizacije – od idealnog društva do postojanja potrošača

Kako sada živimo i što možemo promijeniti?

Igor Mihajlovič: Ali mi možemo promijeniti život i svijet možemo učiniti boljim. Zar ne? Vratimo se videu “Istina i kukolj” jer smo tamo otkrili osnovne zakone: stvaranje slike, naša pažnja, moć naše pažnje i njezina ulaganja – ono u što je ulažemo je ono što provodimo. Da, sada smo podijeljeni. Eto, tako funkcionira sustav u kojem bismo svi trebali živjeti, kako kažu, prema svojim idejama, prema svojim slikama i bez jedinstva. Zbog toga smo, kao što ste primijetili, već živjeli poput životinja tijekom 6000 godina, od vremena Sumerana do danas. Ali možemo sve promijeniti, a možemo čak i izgraditi idealno društvo, a o kreativnom da i ne govorimo. Je li to točno? Razgovarajmo samo o ovome. Zato što je to korisnije.

Tatiana: Dobro, Igore Mihajloviču. Iskreno govoreći, u stvari sam se pripremala za emisiju u povijesnom kontekstu, o tome kako je bilo i kako su ljudi tada živjeli, ali… Ali, ono što govorite je stvarno istina. Sad razumijem da se vektor našeg razgovora već mijenja u malo drugačijem smjeru, prema budućnosti, jer se slažem s vama (Igor Mihajlovič: Što je vrjednije?) da doista nema koristi od te prošlosti (Igor Mihajlovič : Nema nikakve koristi).

Igor Mihajlovič: Prošlost je već nestala, a sada ćemo razgovarati o nečemu što ne postoji. Ili ćemo razgovarati o onome što bi moglo biti? O nama ovisi hoće li se to dogoditi ili ne. Što je bolje?

Tatiana: U redu. Pa, onda o 8 osnova Kreativnog društva.

Igor Mihajlovič: Eto.

Što je kreativno društvo i za koliko ga godina možemo izgraditi?

Tatiana: Igore Mihajloviču, prije nego što prijeđemo na 8 osnova, željela bih saznati sljedeće: Što je zapravo Kreativno društvo? Kako ga zamišljate? Mislim, na koga je usmjereno ovo društvo?

Igor Mihajlovič: Na osobu. Kreativno društvo, po mom mišljenju… Naravno, mišljenja ima onoliko koliko ima ljudi, ali opet, Kreativno društvo je jednostavno, vrlo je ugodno i prikladno za osobu. Zašto? Budući da je usredotočeno na čovjekove dobrobiti i slobode. I to je čitavo značenje Kreativnog društva… U njemu nema laži, nema prijevare i, što je najvažnije, nema vlasti, jer čovjek ima svu moć. Nema nadgradnje nad njim – u tome je poanta. Pogledajte samo broj ratova, revolucija, svih vrsta ljudskih pobuna koje imamo. Je li tako? I uvijek tražimo što? Zašto zauzimamo strane jedni protiv drugih?

Tatiana: U potrazi za srećom, u potrazi za idealnim društvom i slobodom.

Igor Mihajlovič: Slobodom i svime ostalim. Ipak, što gradimo? Isto. Kažu: ne možeš ubiti zmaja (Tatiana: Istim metodama). Kad pobijediš zmaja, sam postaješ zmajem. Zašto? Jednostavno pitanje. Zato što konzumeristički format sam diktira ovaj scenarij. Je li tako? Primjerice, ljudi podignu revoluciju, teže najboljem i narod ustane. Na vlast dolaze isti tirani koji opet manipuliraju nama na isti način, a mi ne dobivamo ništa. Zašto? Jer to je zakon potrošačkog poretka. Ostat će točno onakav kakav je postavljen, jer ostajemo podijeljeni, imamo vlastite interese i što je najvažnije – živimo po zakonu životinje. Točno? Mislim, ponašamo se jedni prema drugima kao prema životinjama. Iako imamo utvrđene zakone, UN i druge organizacije ih stvaraju i govore kako bismo trebali živjeti, ali sve te deklaracije ne funkcioniraju. Zašto? Budući da konzumeristički format dominira, drugim riječima, nehumani format odnosa jedne osobe prema drugoj.

Može li se to promijeniti? Lako, prijatelji. Sve ovisi o nama. I opet, čemu se vraćamo? Na cjelovitost naše pažnje, u što je svi zajedno ulažemo. Ako želimo živjeti dobro, ako želimo živjeti dostojno čovjeka, tada bismo trebali uložiti svoju pažnju upravo u to, tj. svoje vrijeme i napore trebali bismo uložiti u izgradnju budućnosti za sebe i, recimo, za našu djecu i potomke.

Ako ovome pristupamo iz perspektive današnjice, tada je zapravo vrlo lako izgraditi Kreativno društvo. Reći ću ovako: ako to stvarno želimo i svi koji su razumjeli cjelokupno značenje i suštinu Kreativnog društva o kojem ćemo sada razgovarati, onda je realno izgraditi ga u roku od deset godina. Deset godina (Tatiana: Sjajno) – i živjet ćemo u ovom Kreativnom društvu. Ali opet, to ovisi o ljudima, o njihovim željama i težnjama. Ako ništa ne poduzmemo i nadamo se nekome drugom, da će taj netko to učiniti – neće se izgraditi, jer je Kreativno društvo upravo zadatak svih ljudi. To nije samo zadatak, na primjer, nekih kolega vođenih idejama koji bi trebali učiniti nešto za nekoga, već je to zadatak svakog od nas, to je naša zadaća. Je li tako?

Tatiana: Da.

Igor Mihajlovič: Točno, u tome je poanta. Tada ćemo uspjeti svi zajedno.

Onaj koji je protiv sretnih ljudi je protiv čitavog čovječanstva

Igor Mihajlovič: I dalje će postojati sociopati, mislim, neprijatelji čovječanstva, koji će stati na put Kreativnom društvu. Zašto? Prije svega, to će biti kolaps njihovih planova za izgradnju vlastitog carstva, za njihovu vladavinu i ljude koji im služe kao robovi. Dakle, ima takvih bolesnika. Oni su čak i neljudi, ne možete ih zvati ljudima. Ako se osoba suprotstavi čovječanstvu kako bi udovoljila svojim osobnim ambicijama i željama, gubi status čovjeka. On više nije Čovjek, on je životinja. Već je opasan kao, pardon, bolesna životinja.

Na primjer, bijesan pas: je li koristan ili opasan za čovječanstvo? Može li se pustiti tamo gdje ima ljudi? (Tatiana: Naravno da ne) Na primjer, ljudi se opuštaju u parku, a mi bolesnu nezdravu životinju, poput dobermana ili bull terijera zaraženog bjesnoćom, u agresivnoj fazi, a mi ga puštamo. Je li to dobro ili loše djelo?

Tatiana: Loše, naravno.

Igor Mihajlovič: Što treba učiniti?

Tatiana: Naravno, trebalo bi ga izolirati.

Igor Mihajlovič: Da ne bi naudio ljudima. Je li točno? Jest. Dakle, bilo tko da se protivi Kreativnom društvu, to jest izravno se protivi čovjeku, je li on drugačiji od ove bolesne životinje? Samo budite iskreni. O tome vrijedi razmisliti. Je li tako? Napokon, niti jedna normalna zdrava osoba ne bi se nikada suprotstavila Kreativnom društvu. Zašto? Objasnimo.

Što je Kreativno društvo? Kao što ste rekli, postojalo je prije 6000 godina. Pa, recimo, prestalo je postojati prije 6000 godina. Nećemo mu se vraćati, već smo o tome razgovarali: kako je bilo, što se dogodilo i zašto se idealno društvo preobrazilo u kreativno. Dogodila se takva degradacija. A onda se Kreativno društvo pretvorilo u konzumeristički format u kojem je čovjek čovjeku vuk. Već smo vam pričali o tome.

Što svi ljudi žele?

Igor Mihajlovič: Razgovarajmo o tome što je Kreativno društvo zapravo danas. To je ono što svi ljudi žele. Već nekoliko godina provodimo mnoštvo anketa po cijelom svijetu. I svi ljudi otvoreno govore isto: da žele živjeti u miru, žele živjeti u ljubavi, uzajamnom poštovanju i slobodi. Ne žele nikakve nadgradnje koje ih kontroliraju. Što podrazumijevamo pod tim nadgradnjama? To je kad mala skupina ljudi, recimo, uzurpira sva prava i beneficije čitavog čovječanstva ili onih ljudi koji su ih izabrali. Dakle, ta nespremnost za život u konzumerističkom formatu očituje se u njihovoj želji da žive u slobodi kao jedna obitelj.

Što se ovdje podrazumijeva, što znači sloboda? Jer sloboda je… Recimo, pogledajmo povijest do danas: svi se bore za slobodu, za neka prava i slobode. Za koja se prava i slobode ljudi zapravo bore? Upravo za Kreativno društvo: tamo gdje su svi jednaki i slobodni, gdje nema zločina.

U NAŠOJ MOĆI JE IZGRADNJA SIGURNOG SVIJETA

Izgradnja sigurnog svijeta je realna! Kako ukloniti uzroke kriminala i riješiti se ove pojave? Što čovjeku treba biti osigurano pravom rođenja? Kolika bi trebala biti dužina radnog tjedna i plaća u Kreativnom društvu?

Koji je glavni uzrok kriminala i kako ga eliminirati?

Igor Mihajlovič: Opet, što znači da nema kriminala? Dobro pitanje. Je li tako? Nema kriminala tamo gdje nema uvjeta za njegovo postojanje. A prvi uvjet za sam kriminal je, oprostite, ljudska potreba. Gura čovjeka na pogrešan put. Točno? Dok čovjek živi ugodno, dok ima sve, dok mu je zajamčena socijalna sigurnost, tada je pred izborom: počiniti zločin ili ga ne počiniti? Ima sve, dobro mu je. Zašto bi činio zločin? Da izgubi one beneficije koje ima? A jedna od Osnova, recimo tako, ili ono što Kreativno društvo pruža, je upravo zadovoljenje svih ljudskih potreba. Točno? Mislim, to je stanovanje, oprostite, to je socijalno osiguranje za osobu, to je visokokvalitetna medicina, to je obrazovanje, pravo na rad i sve na svijetu, ako to želi.

Ali ovdje ima jedan detalj i sada smo se dotakli prava na rad. Što ako osoba ne želi raditi? Svejedno mora biti osigurana u Kreativnom društvu… recimo, trebala bi imati stan. Mora se osigurati da bude nahranjena, da ima cipele i odjeću. Lijek joj mora biti zajamčen i sve na svijetu. Ne bi trebao postojati dug prema ikome, jer to će joj, oprostite, iskopčati struju zbog neplaćanja ili će stvoriti uvjete u kojima će morati počiniti kazneno djelo da bi preživjela.

Radni tjedan je samo 16 sati

Igor Mihajlovič: Mnogi će reći: ljudi će prestati raditi. Točno? Ne, prijatelji moji, neće. Sama izgradnja Kreativnog društva oduzima nepotrebno. Zašto se tamo kaže: četiri sata dnevno, četiri dana u tjednu dovoljno je da osoba ostane na poslu kako bi mogla živjeti lijep život. Mislim, živjet će normalan život na kojeg ima pravo rođenjem. Društvo joj već mora osigurati sve, recimo. Ali ako želi živjeti puno bolje i živjeti prekrasan život, trebala bi ići raditi.

Opet, jasno je da za neki posao ljudi dobivaju više, a za drugi manje. Dakle, to je pravo osobe, ona sama bira. Nitko ne eliminira ni privatni posao. Točno? U umjerenim, razumnim granicama, recimo to tako. Pretpostavljam da ćemo i o ovome razgovarati. Ali samo radi razumijevanja, ako osoba želi živjeti bolji život, može doslovno učiniti tako da, recimo, provodi četiri sata dnevno, četiri puta tjedno odlazeći na posao, stvarajući nešto, prodajući, recimo, nešto gradeći – više je nego dovoljno da osoba živi predivan život. Mislim, plaća bi trebala biti visoka.

Kako osigurati visoke plaće za sve ljude?

Igor Mihajlovič: Upitat će, ali odakle će pitanje doći? Prijatelji, samo ne plaćajte one koji ništa ne rade. Ne možete ni zamisliti koliko se ljudi trenutno šlepa. Znate, postoji izraz: jedna osoba kopa dok sedam ljudi sjedi na njenoj lopati i promatra je. Pa, stvarno je tako (Tatiana: Jao). I što god mi poduzeli, počevši od obrazovanja, od znanosti, gotovo bilo koje profesije – dakle, svugdje i svuda uokolo ima puno ljudi koji samo dobivaju plaću, a da ne pružaju ništa korisno. To je istina. I opet, raspodjela sredstava ili plaća – dakle, to je danas apsolutno nepravedno.

Uzmimo jednostavan primjer. Postoji poduzeće, a postoji i vlasnik poduzeća. Očito je da ga je on uspostavio i slično, ljudima daje plaću, priliku da zarade novac. Ali u postocima, koliko vlasnik dobiva i koliko se plaća osobi? Dakle, ovo su jednostavni primjeri. Istina?

Tatiana: Da.

Igor Mihajlovič: Uz to, nabavna cijena i mnoge druge stvari… pa, ekonomisti će shvatiti, nemojmo sada ulaziti u ekonomiju. Ali ako je sve zapravo posloženo pošteno i na pravi način, oslobađa se ogromna količina novca. Čini se da osoba ne treba raditi osam ili čak više sati da bi zaradila puno više nego što zarađuje sada. To je istina. Sve je izračunato, opet, nije se to izvuklo niotkuda. Pa, slično društvo je postojalo…

Tatiana: Da. Bilo je to i sigurno društvo.

Igor Mihajlovič: Naravno.

Siguran svijet – ljudsko biće ga zaslužuje

Igor Mihajlovič: Opet, sad ste spomenuli sigurnost. Recite mi, nije li prekrasno kad se odvezeš do trgovine, izađeš iz automobila, ostaviš ključeve u autu i tvoja torbica s novcem ostane u autu, uzeo si tek toliko da uđeš i kupiš lepinju, uđeš, kupiš lepinju, vratiš se i sve stoji i nalazi se na svom mjestu, jer nitko neće ni pomisliti uzeti nešto što mu ne pripada? Nije li divno, recimo, spavati s otključanim vratima? Recimo, ni stan ni kuća nisu zaključani, ne trebaju ti silni alarmi, nitko ti neće doći i ništa ti ukrasti ili naštetiti. Je li loše imati takav slobodan i siguran svijet? Ili je ljudsko biće nedostojno takve vrste svijeta? Mislim da je vrijedan (Tatiana: Vrijedan je). Zar to nismo u stanju? Jesmo, u stanju smo.

Objedinjena globalna sigurnosna služba

Igor Mihajlovič: I opet, mnogi će ljudi reći: “Što je s kriminalcima? Ipak postoje bolesni ljudi.” Jasno je da bi trebala postojati služba koja nadgleda, recimo, čistoću morala i sigurnosti, ali to bi trebala biti jedna služba koja je u potpunosti odgovorna za ljudsku sigurnost. Baš kao što danas imamo Ministarstvo za izvanredne situacije. Točno? Jedna bi se služba trebala baviti svim vrstama prijetnji i opasnosti, ali to bi trebala biti jedna služba u cijelom svijetu. Suvremena tehnička sredstva, između ostalog, omogućuju nam da svijet učinimo apsolutno sigurnim, jer zločin neće ostati nekažnjen. Oprostite, ako unaprijed znate da ćete, ako počinite zločin, biti kažnjeni, nekako ga više ne želite počiniti, pogotovo ako dobro živite i niste u potrebi. Je li tako? Mislim, sve je vrlo jednostavno.

Jednostavno je ukloniti uzroke kriminala i Izgraditi siguran svijet

Igor Mihajlovič: Osim toga, neće biti onih koji su zainteresirani za podržavanje i činjenje zločina. Ovdje imamo nešto vrlo zanimljivo. Malo je ljudi razmišljalo o tome, ali, recimo, sam sustav je izgrađen na takav način da… Jednostavno rečeno: ako postoji policija, mora postojati i kriminal. Policija je stvorena za borbu protiv kriminala. Recimo, ako postoji pčelinji vrt i postoji pčelar, onda pčele moraju stvarati med. Točno? Slično tome, sam kriminal rađa čitav sustav borbe protiv njega i nadzora nad njim; milijuni i milijuni ljudi širom svijeta uključeni su u ovaj sustav, no kriminal je postojao i nastavit će postojati. Zašto? Jer se stvaraju uvjeti da on postoji. Ako uklonimo kriminal, što će biti s tim milijunima ljudi? Pa to svi savršeno razumiju. Ali možemo li prevladati kriminal? Lako.

Tatiana: Možemo.

Igor Mihajlovič: Lako je. Napokon, svi smo ljudi. A ako uzmemo u obzir baš te kriminalce, oni su u stvari… Ne govorim o ljudima koji su zaista bolesni i koji se zapravo ne mogu nazvati ljudima – oni su zvijeri. Nego o onima koji čine zločin uglavnom zato što su prisiljeni počiniti ga, međutim, ti ljudi riskiraju. Je li tako? Oni riskiraju svoje živote i svoje zdravlje. Da, oni se protive ljudskom biću, recimo, i čine ilegalna djela, ali istodobno su predispozicionirani, tako reći, za potragu za uzbuđenjem.

Tatiana: Tako je, tragači za uzbuđenjem.

Igor Mihajlovič: Upravo tako. Dakle, neće li takvi ljudi u Kreativnom društvu pronaći posao povezan s rizikom, gdje se mogu pokazati i zaraditi puno više nego što ukradu? I živjet će mnogo bolji i sigurniji život nego sada dok kradu i čine zločine. Ali što je najvažnije, ako danas kriminalac živi, na njega pljuju i to je, eto… zločinac je zločinac. Istina? Ali s druge strane, ako ta osoba radi za dobrobit čovječanstva u Kreativnom društvu, onda, oprostite, svi će joj se zahvaljivati i hvaliti je. Nije li to lijepo?

Tatiana: Da, prema njemu će se postupati s velikim poštovanjem.

Igor Mihajlovič: Jednostavno, samo mi recite, prijatelji moji, što vam je ugodnije: kad vas pljuju ili kad vam daju cvijeće? Evo jednostavnog prijedloga. Nije li tako? A istovremeno zarađujete više i pošteno zarađujete, dobro spavate, a rođaci i prijatelji gledaju vas s ponosom. Je li tako? (Tatiana: Sjajno) Dakle, nije li bolje? Sve je moguće. Sve se može učiniti i sve se može promijeniti, a sve je u rukama ljudi ako postoji volja.

Tatiana: To je izvrsna alternativa.

Igor Mihajlovič: Prirodno.