Danas je glavna tema rasprave između fizičara (kao i antičkih filozofa) „hipoteza“ o postojanju jedinstvenog polja, koje je osnova svih pojava i osnovnih interakcija materijalnog svijeta. Ali za razliku od antičkih znanstvenika koji su koristili drevnija znanja o ovom objedinjenom polju, mnogi današnji znanstvenici, budući da su pod nadzorom sustava, lutaju u tami “materijalizma”. Možda bi se progresivni svjetski znanstvenici trebali postaviti u položaj Promatrača iznad postojećeg problema i razmisliti o tome zašto je toliko ljudske energije, pažnje, živaca i resursa usmjereno u ovaj restriktivni okvir. Odakle izvorno takav misaoni program, takva gorljiva težnja da se materiji na svaki način dodijeli središnja uloga u bilo kojoj “Teoriji velikog ujedinjenja” i time ojača nova “potvrda” materijalizma u svijesti sadašnjih i budućih generacija? Tko ima koristi od vođenja čovječanstva u tom smjeru razmišljanja i usmjeravanja toliko pozornosti na prioritet materijalne prirode, prije svega jačanja ovog programa u ljudskoj svijesti? Zašto je u vrlo davnim vremenima znanje o Jedinstvenom  polju kao jedinstvenom kolektivnom materijalnom umu, svjetskom umu, jedinstvenom polju svijesti, „osnovi kozmičke misli“, „princu ovoga svijeta“ i tako dalje predstavljano kao antipod duhovnog svijeta? Zašto je, u svakom slučaju, spomenuto da ljudska svijest (njegovo vlastito septonsko polje u kojem nastaju misli) pripada životinjskoj prirodi i da je dio jedinstvenog Životinjskog uma svemira? Zašto su najdublji osjećaji bili smatrani jedinstvenom ljudskom percepcijom (proces bez sudjelovanja septonskog polja svijesti!), koja je povezala Osobnost s Dušom (duhovnom prirodom), s duhovnim svijetom ekskluzivne kreativne sile, nudeći Osobnosti apsolutnu slobodu od moći Životinjske prirode?

U današnje vrijeme mnogi fizičari provode svoje životno vrijeme, ulažući kolosalne napore u stvaranju novih materijalističkih teorija, boreći se oko nerješive dileme stvaranja “Teorije svega”, oko potrage za jednadžbom Ujedinjenog polja, koja bi objedinila samo četiri trenutno poznate temeljne interakcije: gravitacijsku elektromagnetsku, slabu i jaku. Ali što se nalazi u osnovi tih polja i zašto je drevno pravilo “promijeni uvjete i sve će se promijeniti” također primjenjivo na njih? Spomenuta polja sila koja su danas poznata nisu ograničenje postojećih interakcija u prirodi. Dovoljno je baciti pogled na popis neriješenih problema suvremene znanosti o svakom od njezinih temeljnih pravaca da bismo razumjeli koliko malo ljudi zna o sebi, o svijetu i njegovoj strukturi. Nema potrebe čak ni duboko ulaziti u složenost kozmičkih procesa, već samo pokušajte odgovoriti na jednostavna pitanja, što je ljudska misao? Kako nastaje i od čega se sastoji? Što leži u osnovi pojava povezanih s tim? Od čega se sastoje svjesno i podsvjesno polje? Koja se snaga krije u ljudskoj pažnji i zašto je pokretač akcije? Kako se zapravo odvija proces prijenosa informacija u svijetu nevidljivom za ljudsko oko?

Napokon, osnova svih tih procesa je čista fizika. PRIMORDIJALNA ALLATRA FIZIKA ne samo da odgovara na ova pitanja, već također daje apsolutno razumijevanje tko je čovjek i u čemu se sastoji iskonski smisao ljudskog postojanja.

Septonsko polje (Životinjski um) najviše je u organizaciji samosvjesne inteligentne strukture materije, koja sebe doživljava kao “život u stvarnom svijetu”. Spominjalo se od najstarijih vremena kao sveprožimajuća sila koja potječe iz materijalnog svijeta, kao njena Viša inteligencija, kao neka vrsta prožimajućeg, dominirajućeg u ovom principu materijalnog svijeta (Životinjski um) koji je po funkcijama suprotan duhovnom svijetu. A ljudska svijest spominjala se kao materijalni dio ove inteligentne strukture, koja se suprotstavljala nematerijalnom dijelu čovjeka – duhovnoj prirodi (Duši).

Od davnina je u ljudskom društvu postojalo znanje o postojanju moći (demonske suštine) koja je bila inteligentna i u velikoj je mjeri premašila ljudske sposobnosti u materijalnom svijetu, ali bila je beznačajna u usporedbi sa silama duhovnog svijeta. U dalekoj su antici ljudi znali da priroda nije mrtav objekt. Uz koncepte glavnog osjećaja ljudskog postojanja – duhovnog života, Duše, njezine neovisnosti o tijelu, ponovnog rađanja duše, ljudi su znali i za život i za materijalni svjetski poredak, znali su da se stvara svaki prirodni fenomen silom koja je svojstvena cijeloj materiji (Napomena: septonskim poljem). Neke od njegovih manifestacija nazivali su “duhovima” (nevidljive sile svijeta) i imali su razumijevanje da svi okolni predmeti prirode imaju natprirodne dvojnike (Napomena: svaki objekt u materijalnom svijetu ima svoje septonsko polje).

Primjerice, ljudi Melanezije i Polinezije znali su za sveprožimajući duh “manu” – natprirodnu silu (latentnu ili potencijalnu) koja se ne percipira senzualno, donosi čovjeku uglavnom zlo i samo na prvi pogled izgleda dobro. Mana kao sila može biti individualno svojstvena nekim duhovima, mrtvima, ali i ljudima (općenito čarobnjacima, svećenicima, vođama), životinjama i predmetima. Za Melanezijce mana je tajanstvena i aktivna sila, kvalitativno različita od fizičkih sila, i djeluje slučajno. Na primjer, vjerovali su da: glava klana ima manu; magični rituali bijelih ljudi (misionara) koji su došli u njihove zemlje posjeduju jaču manu od mane lokalnih rituala; Britanci su pokorili narod Maora jer im je mana bila jača; čak i zahodi imaju manu kao “prijemnika sile” koju posjeduju ljudska tijela i njihove izlučevine.

Do sada se u modernom svijetu koristi komponenta složenih riječi “-man” koja upućuje na opsjednutost bilo kojom radnjom, pojavom itd. Na grčkom postoji riječ «manía» – «ludilo, uzvišenost, strast». U slavenskim jezicima riječ “mana” znači “iskušenje, obmana, mamac, nešto zavaravajuće, čarobnjaštvo”. Povezan je s ruskim riječima “maâtʹ”, “maû”, “namaâtʹ” (s ruskim riječima “propadati”) (koja imaju takva značenja kao: “mučenje; dati do znanja znakom; obmanuti; fatamorgana, kružni tok) kao i drevna hinduistička riječ “māuā́” – “preobrazba, magična moć, obmana, privid” (“dur-māyú ṣ” – “primjena zlih čarolija”). Slaveni su od davnina također sačuvali mitološki karakter Mara – zlonamjerni duh koji nanosi štetu ljudima. Na sanskrtu «mâra» doslovno znači – “ubijanje”, “uništavanje”. U budističkoj mitologiji Mara je duh koji personificira zlo i sve što dovodi do smrti živih bića. Njemu je podređen ogroman broj zlih duhova koji predstavljaju negativne emocije čovjeka (želja, mržnja, sumnja i tako dalje) čijom se glavnom funkcijom smatra stvaranje prepreka ljudima koji slijede duhovni put, tražeći prosvjetljenje, njihovo odvraćanje od unutarnjeg duhovnog života vanjskom zemaljskom iluzornom privlačnošću, nudeći laž za Istinu, negativno za pozitivno. Njegova misija – dovesti njihov duhovni život u propast.. U mitologiji budizma Mara – je demon-kušač, koji je pokušao zavesti Gautama-Buddhu različitim zemaljskim vizijama i željama. U kineskoj mitologiji postoji lik Man – čudovišna zmija (zmaj), koja je smatrana najvećom zmijom, kraljem zmija.

Različiti drevni narodi imali su razumijevanje da su sve stvari na svijetu obdarene silom koja tim stvarima ne pripada. Za takve prirodne pojave kao što su, na primjer, vjetar, kiša ili predmeti – rijeke, drveće, kamenje i tako dalje, govorilo se da imaju “svoj vlastiti duh”. Smatralo se da je sveprožimajuća sila prisutna svugdje u Kozmosu, ali se pojavljuje samo u izvanrednim pojavama, na primjer, u aktivnosti Sunca i Mjeseca, u vrijeme jakih potresa, uragana, grmljavine, itd. U stvorenjima, a također i kod ljudi koji su bili opsjednuti ovom silom (čarobnjaci itd.). Potonji su manipulirali manom da bi dobili materijalnu korist (imajte na umu, različitu od duhovne!), trenutne želje, na primjer, poput oporavka od bolesti, lijepog vremena, uspjeha u borbi, postizanja bogatstva i moći. Ta je sila činila osnovu čarobnih radnji. Smatralo se da takav čovjek (čarobnjak) može komunicirati s duhovima prirode i mrtvim ljudima (duhovima) u procesu proricanja, magije, čaranja. Međutim, postojalo je i razumijevanje da nitko sam ne posjeduje tu moć: sve što je radio, koristeći tu silu, činio je pomoću duhova koji pripadaju toj sili koji su ga na kraju počeli kontrolirati kao roba. Takav je čovjek, podlegnuvši tim privremenim, iluzornim iskušenjima Životinjskog uma, nesrazmjerno više platio svoje iluzije i igre – svojom stvarnom vitalnom snagom i istinskom slobodom. To se smatralo se putem osuđenog na smrt. (Napomena: vidjeti više u knjizi “AllatRa”).

Rigden:  To je, naravno, prilično ozbiljno pitanje. Al, ako ljudi danas već počinju razmišljati o tome, možda je vrijedno priopćiti njegovu globalnu suštinu. U materijalnom svijetu postoji jedan životinjski um, kojeg sam spomenuo više puta. Danas čak i suvremena znanost bilježi neke od njegovih manifestacija, koje su uglavnom vidljive u ponašanju unutar zajednice živih bića. Naprimjer, počevši od reprodukcije i napada zbora bakterija na stanice, do skupnih migracija, agresije, samouništavanja životinja i tako dalje. Kada govorimo o tome, latinska riječ “quorum” znači „kojih ima dovoljno“, odnosno dovoljan broj iz zajednice. U znanosti se ovaj fenomen naziva kolektivnom inteligencijom. Osjećaj za kvorum (posebno onaj koji je usmjeren na dominaciju, kontrolu i hvatanje materije, kao i proždiranje iste) kontrolira mnoge procese, kako u mikro, tako i u makrosvijetu. U medicini je, naprimjer, zamijećeno da stanice raka djeluju skupa, kao inteligentna zajednica. Čak i kad su izložene lijekovima, prenose signale jedne drugima i neko vrijeme miruju; odnosno, one “zajedno” blokiraju učinak lijeka. Svaka stanica, dok od kvoruma prima određene signale, mijenja model svog ponašanja prema općem ponašanju (kolektivna inteligencija). Drugim riječima, ovo je zapravo inteligentni organizam unutar inteligentnog organizma. Danas je nagomilano mnogo istraživanja na području biologije o životu zajednica pčela, mrava, miševa, štakora, dupina i velikih sisavaca, gdje se jasno vidi dominacija kolektivne inteligencije.

Manifestacije dominacije jedne materije nad drugom postoje svugdje, pa i u svemiru. Ovo su također promatrali astronomi u ponašanju planeta i sazviježđa. Naprimjer, nedaleko od nas, u sazviježđu Mliječne staze, postoje divovske zvijezde koje su u suštini vampiri. Ovo su binarne zvijezde, gdje jedna od zvijezda jednostavno privlači materiju na sebe, u obliku plina iz svog “partnera”, kojem je smještena vrlo blizu. Onda to potpuno apsorbira ovu zvijezdu, posljedično produžujući vlastiti život i postajući supervelika zvijezda na neko vrijeme. To je sve isto, prema istim zakonima dominacije materije. Da ne spominjemo kolektivni utjecaj zajednice planeta i galaksija na procese koji se odvijaju u vanjskom svemiru, odnosno onog što čovječanstvo još uvijek ne može proučiti, s obzirom na nedovoljnu razinu tehnoloških mogućnosti. Ali ti fenomeni postoje, pa se i danas može pronaći mnogo neizravnih dokaza za njih.

Dakle, pokornost ujedinjenom životinjskom umu je tipična u bilo kojoj stvari, uključujući i ljudsku zajednicu, koja se sastoji od bića koja dijelom imaju materijalnu prirodu. Jedinstveni životinjski um ima zajedničko porijeklo (sebe) i svoje vlastite jedinice u obliku kolektivnih i individualnih umova. Figurativno rečeno, to je poput neovisnog organizma sa svojom strukturom i organizacijom na više razina. Slučajno, riječ “organizam” potječe od grčke riječi “organon”, što znači “alat, instrument”. Da bi se lakše razumjelo svu njegovu složenost i koherentnost u upravljanju, dat ću primjer ljudskog tijela, koje funkcionira kao jedinstvena cjelina. Tijelo ima različite razine organizacije (molekularna, stanična, tkiva i tako dalje). Ima zajednički um (mozak), koji koordinira rad svih njegovih bioloških sustava i na taj način održava život tijela. Također, postoje sustavi kojima su organi podređeni. Postoje organi čije stanice rade u određenom općem ritmu. Postoji stanica, kao najniža razina organske individualnosti, koja ima svoju vlastitu strukturu i sposobnost repliciranja, postojanja i tako dalje. Ali, ta ista stanica je dio organa, dio sustava, dio cijelog organizma. Isto je i sa strukturom ujedinjenog životinjskog uma materije. Tamo su mnoge jedinice kolektivnog i individualnog uma koje usko međusobno djeluju, stvarajući tako čitave sustave u mikro i makrosvijetu, a podređene su jednom životinjskom umu.

Anastasia: Budući da govorimo o kontroliranoj materiji, onda bi Ahriman trebao biti uključen u to?

Rigden:  Upravo tako. Ahriman je taj koji ima moć preko životinjskog uma i koristi je u svrhu razdvajanja, da tako kažem, “čiste duše” za Božji svijet kroz materijalne filtere.

Anastasia: Mislim da će to biti zanimljivo svakoj osobi koja ostaje na putu samousavršavanja, da bi otkrila kako životinjski um djeluje na čovjeka.

Rigden:  On očituje svoju volju na različite načine: kroz životinjsku prirodu (kroz aktivnost stražnje i bočne Suštine kad djeluju na svoj način), materijalno tijelo…

Anastasia: Da, s obzirom na to da se većina ljudi identificira sa svojim odrazom u ogledalu, misleći da je tijelo, kako ljudi kažu, “za stvarno”.