Anastasia: Eksperimenti su pokazali da čovjek, zahvaljujući svojim sposobnostima, može promijeniti polarizaciju svjetlosnih zraka, elektromagnetskog polja i osobine vode kao i odraziti lasersku zraku, pročitati informacije s drugih objekata i tako dalje. Ako pogledamo u ljudske sposobnosti koje znanost danas može dokazati shvaćamo da nije dovoljno proučavati samo vidljivo nego ono što je još važnije, nevidljivu ljudsku strukturu.
Rigden: Bilo koji materijalno objekt se sastoji od seta kemijskih elemenata. Ljudsko tijelo sadrži cijeli periodni sustav, ali i mnogo drugih neotkrivenih kemijskih elemenata. Ako se udubimo u mikrokozmos čovjeka, pronaći ćemo da će se broj kemijskih elemenata smanjiti, a da će njihova interakcija postati kompleksnija. Na primjer, ako dođemo do veličine molekule, vidjet ćemo da je broj kemijskih elemenata smanjen na samo njih nekoliko. S daljnjim ulaskom u mikrokozmos atoma, kemija nestaje i preostaje samo kvantna fizika na nivou čestica. Elementarne čestice pokazuju osobine ograničenog stanja: jedna te ista čestica može biti materija pod određenim okolnostima, ali može biti i energija (val). Osim tih, otkrivaju se i druge iznenađujuće osobine. Na primjer, interakcija čestica bez obzira na udaljenost i transfer energije. Mi možemo reći da je i kvantna fizika također limitirana: ona stoji na pragu dva svijeta gdje se materija (čestica) transformira u energiju (val). S daljnjim poniranjem, kvantna fizika nestaje, a počinje potpuno novi, nepoznati svijet, multidimenzionalni svijet energija. Ako idemo još dalje, dolazimo do svijeta informacija koji se sastoji od temeljnih građevnih blokova informacija spomenutih ranije. Još dalje počinje svijet informacija koji formira materiju, oblik i sam život. Tu se nalazi paradoks, ja bih to tako nazvao. Paradoks čovjeka. Na primjer, uzmimo jednu sredovječnu osobu koja teži 70 kg i visoka je metar i 70 cm. Ako zajedno stavimo sve elementarne čestice koje čine tu osobu, oni neće ispuniti niti mali naprstak, a njihova težina će biti manja od jednog grama. Ali, ako preraspodijelimo elementarne čestice u skladu s informacijskom strukturom tog čovjeka u datom trenutku vremena i u danom prostoru, dobit ćemo sredovječnog čovjeka teškog 70 kg i visokog metar i 70 cm.
Anastasia: To je iznenađujuće…
Rigden: Pitanje je što se događa s njegovom masom i njegovim volumenom?
Anastasia: Možda ista stvar koja se događa s rupom u krafni kad se krafna pojede… Znači Ii to da je težina čovjeka također iluzija? Ili, što kreira iluziju težine tog čovjeka, odnosno, što nam sugerira da je nešto teško?
Rigden: Na to pitanje postoji odgovor, ali on je van shvaćanja moderne fizike. Odgovor je baziran na znanju o informacijskim građevnim blokovima svemira o kojima sam govorio ranije. Idemo to reći ovako: različiti građevni blokovi informacija su kreirani u skladu s određenim planom. Kao rezultat toga, iz istih kemijskih elemenata su formirani različiti oblici “žive” i “nežive” materije. Različite opcije rasporeda informacija i različito primarno porijeklo energija u procesu opservacije je kreirano od, reći ćemo to tako, Super-Promatrača s druge strane. Ljudi ga zovu Bog, Kreator, Vrhovna inteligencija, onaj koji u skladu s mitologijama naroda svijeta stvara svemir i njime upravlja. Upravo o tom Super-Promatraču ovisi kako će se kombinirati informacije i koje će od energija ili njihovih komponenata biti pretvorene u elementarne čestice, a zatim, što će točno biti manifestirano i kreirano u materijalnom svijetu, kamen ispod tvojih nogu ili zvijezda iznad tvoje glave. Sve oko nas, uključujući i nas same je sastavljeno od jednog ili istih elemenata, ali oni su povezani u skladu s različitim informacijskim programima. Ti informacijski programi su samo manifestacija plana onoga Tko Kreira Sve. Oblik i kombinacije su različite, ali ipak sve je međusobno povezano jedno s drugim. Sve živuće i sve neživuće je u interakciji. To je Njegova volja, to je Njegova ideja. Čovjek sadrži česticu onoga koji kreira sve. Ljudi je zovu Duša. Njeno postojanje u ovom obliku (porobljeno u materiji) je dio Njegovog plana jer nema smisla kreirati nešto bez promatranja toga što je kreirano. Pa isto tako, kao što je vrijedno za čovjeka da promatra svoju duhovnu transformaciju, tako je isto za Boga vrijedno da promatra Duše. Vrijedan je onaj koji se vratio njemu. U isto vrijeme, čovjeku je dana sloboda izbora te on može izabrati bilo koji put, ali sve je privremeno i prolazno osim puta ka vječnosti. Upravo je Osobnost ta koja duhovnim razvojem i spojem s Dušom postaje Promatrač iz Duhovne prirode koja poput Kreatora, zahvaljujući svom vlastitom promatranju može promijeniti mnoge stvari u materijalnom svijetu. Može promijeniti, ne samo svoju sudbinu, nego i sudbine drugih ljudi i kreirati promjene u svijetu oko sebe.
Anastasia: Kako Promatrač može učiniti promjene svojim promatranjem?
Rigden: Da bi odgovorio na ovo pitanje jasno, idemo na put u kvantnu fiziku. Što više znanstvenici proučavaju ovakva pitanja, prije će doći do zaključka da je u svijetu sve povezano i da postoji nelokalno. Na primjer, elementarne čestice su isprepletene. Prema teoriji kvantne fizike, ako se isprovocira istovremena formacija čestica, one više neće biti u stanju “superpozicije” tj. na mnogo mjesta u isto vrijeme. Promjena stanja jedne čestice će dovesti do trenutne promjene stanja druge čestice bez obzira na njihovu udaljenost čak i kada ta udaljenost prelazi raspon djelovanja svih sila i zakona poznatih modernom čovječanstvu.
Anastasia: Što je tajna ove trenutne međupovezanosti?
Rigden: Objasnit ću to. Idemo pogledati u elektron. On se sastoji od informacijskih građevnih blokova (ili Po-a, kako su bili zvani od strane drevnih naroda), koji definiraju njegove glavne karakteristike i određuju njegov unutarnji potencijal, između ostalog. Prema modernim teorijama, elektron se kreće oko jezgre atoma kao po nekoj “stacionarnoj orbiti” (orbitalama). Da budemo specifični, njegovo kretanje je predstavljeno, ne u obliku materijalne točke s određenim definiranim putem, nego u obliku elektronskog oblaka, a to je uobičajena slika elektrona koja je „razmrljana“ preko cijelog volumena atoma. Elektronski oblak, kao takav, nema jasne granice. Orbita (orbitala) se odnosi, ne samo na kretanje elektrona po posebnoj liniji nego i kao određeni dio prostora područja oko jezgre atoma koji ima najveću vjerojatnost lokacije elektrona u atomu (atomska orbitala) ili u molekuli (molekularna orbitala).
Razlika između unutarnjeg potencijala i vanjskog naboja kreira takve orbitale. Kvaliteta unutarnje energije potencijala karakterizira materijalni objekt. Drugim riječima, koristeći jezik moderne znanosti, takve elektronske orbitale atoma određuju električne, magnetske i kemijske osobine atoma i molekula te većinu osobina čvrstih, materijalnih tijela ovisno o broju i poziciji elektrona u njima. Oblik elektronskog oblaka, kakvog se sjećamo sa satova kemije u školi, može varirati.
| Elektronski oblak atoma vodika: područje trodimenzionalnog prostora oko jezgre atoma koje zauzima najvjerojatniju lokaciju elektrona |
1 2 3
Različiti oblici atomskih orbitala („geometrija“ kvantne kemije)
- s-orbitala je sferično oblikovana atomska orbitala (znak kružnice);
- p-orbitala je zvonasto oblikovana ili oblik dvostruke kruške (znak beskonačnosti);
- d-orbitala ima oblik cvijeta s 4 latice (znak dijagonalnog križa)
Pa tako, elektron može postojati u dva stanja simultano, kao čestica, i kao val.
Može se manifestirati na različitim mjestima u isto vrijeme, u skladu s kvantnom fizikom. Nestajući iz orbite, elektron se kreće trenutno, tj. nestaje ovdje i pojavljuje se u drugoj orbiti. Najzanimljivija stvar je ona koju znanstvenici još ne znaju. Za primjer uzmimo atom vodika koji je sastavni dio vode, živih organizama i prirodnih resursa. Vodik je jedan od najučestalijih elemenata u prirodi. Orbitala koja okružuje jezgru atoma vodika je sferično oblikovana. To je ono što današnja znanost može detektirati. Ali, znanstvenici još uvijek ne znaju da je sam elektron uvrnut u spiralu (zavojnicu). Ta zavojnica može biti orijentirana lijevo ili desno što ovisi o području naboja na njoj. Zahvaljujući tom spiralnom obliku i promjeni područja naboja elektron se lako može mijenjati iz stanja čestice u val i obratno.
Evo slikovitog primjera. Zamislite da imate naranču. Nožem uklonite svu njenu koru u krug, poput spirale krećući se po njenim vrhovima, uvjetno rečeno, iz točke A u točku B. Odvojena narančina kora će biti savinuta u sferični oblik odražavajući konture naranče. Ako se takva kora istegne, postat će kao uže. U našem slikovitom primjeru, kora naranče predstavlja zavojnicu elektrona na čijoj se površini nalazi vanjski naboj u području točke A, dok se unutarnji naboj nalazi na području točke B s unutarnje strane, tj. na bijeloj površini kore. Bilo koja vanjska promjena u točki A na narančastoj strani kore dovest će do trenutne unutarnje promjene, na točki koja je locirana na bijeloj strani kore ispod točke B, ali ta će promjena biti suprotna po sili i utjecaju. Čim se smanji vanjski elektronski naboj, spirala se izduži pod utjecajem unutarnjeg potencijala i elektron se mijenja u val. Kada se pojavi vanjski naboj koji se formira zbog interakcije valova s materijom, zavojnica se stisne i elektron se ponovo vrati u stanje čestice. U čestičnom stanju elektron ima negativni vanjski naboj i ljevostruku zavojnicu. Kada je elektron u valnom stanju, on ima pozitivni vanjski naboj i desnostruku zavojnicu. Cijela se transformacija događa zbog ezoozmosa.
Slikoviti primjer transformacije elektrona iz čestice u val: 1)stanje čestice; 2) stanje vala
Ako se stvore određeni tehnički uvjeti, tada Promatrač iz trodimenzionalnog svijeta može vidjeti česticu, ali Promatrač iz perspektive viših dimenzija koji bi naš materijalni svijet gledao u obliku energije, mogao bi promatrati i drugu strukturu elektrona, odnosno, informacijski građevni blokovi koji čine elektron pokazali bi samo osobine energetskih valova (ispružene zavojnice). Osim toga, taj val bi bio beskonačan u prostoru. Jednostavno rečeno, pozicija elektrona je takva da bi on bio lociran posvuda u materijalnom svijetu.
Iz knjige “Allatra”