Glas u glavi. Misli, slike, emocije. Praktično iskustvo. Pregled

U promatranju svijesti primijećeno je da ona koristi tek nekoliko alata kako bi preuzela vlast nad ljudskom Osobnošću. Sretan sam što mogu reći da takvi alati nisu mnogobrojni, a to su: misli (glas u glavi), slike (prikazi) i osjećaji.

U ovom članku pregledajmo rad jednog od takvih alata – svijesti ili “glasa” u nečijoj glavi (misli koje čovjek čuje ili vidi kroz mentalnu sliku). Relevantna iskustva stečena su tijekom promatranja samih sebe od strane različitih ljudi u svakodnevnom životu, posebno promatranja misli koje su im „pale na pamet“. Mnogi ljudi sudjeluju u ovom eksperimentu pa su mnoge priče ispričane od trećih osoba. Istraživanje ima nekoliko smjerova od kojih je jedan rad individualne svijesti (manifestacije svijesti zasebnog pojedinca) i kolektivne svijesti (manifestacije svijesti u grupi ljudi). Ti su trendovi prilično zanimljivi i usko su povezani. Jedino što treba spomenuti u vezi rada u grupi jest da različiti ljudi mogu istovremeno primiti slične misli: ovo je neka vrsta slanja neželjene pošte, izrazimo li se modernim jezikom. Međutim, na takve ćemo se eksperimente pozvati nešto kasnije – u relevantnim člancima posvećenim fenomenu.

Za izvođenje takvih eksperimenata potrebna nam je bilježnica, olovka i iskrenost prema sebi. Zašto iskrenost? Jer, sve dok osoba misli da su misli koje čuje u svojoj glavi njezine vlastite, često ih se srami izgovoriti. Zapravo je većini ljudi prilično teško reći što se događa u njima na razini misli i osjećaja, a to uzrokuje ono čemu teži Sustav životinjskog uma (AMS), tj. nejedinstvo među ljudima, budući da svatko vjeruje da takve misli dolaze samo njima i nikome drugome! Upravo je to razlog zašto većina ljudi šuti o tome bojeći se da će naići na uvrede drugih koji se jednako boje. Ipak, praksa pokazuje da već postoje oni odvažni koji rade na samousavršavanju i nastoje prevladati svoju podlu (životinjsku) prirodu. Promatrajući sebe, takvi su pojedinci shvatili što je stvarna sloboda i kako se ona postiže.

Danas već sa sigurnošću možemo reći da misli koje čujemo u našim glavama nisu naše, a to potvrđuju i mnogi suvremeni neurofiziolozi koji su i sami prestravljeni i potpuno nesvjesni što s tim učiniti! Misli nam nameće naša svijest koja je sastavni dio univerzalnog sustava životinjskog uma. O ciljevima, zadacima i načelima rada sustava govorit ćemo malo kasnije.

S onim čitateljima koji bi željeli provesti eksperiment i promatrati višestruke manifestacije svoje svijesti, podijelit ću jednu od metoda koja se koristi kako bi se pojednostavila percepcija. Uzimimo bilježnicu ili mobitel i, čim se neka misao pojavi u našoj glavi, odmah je bilježimo riječ po riječ (što je izuzetno važno), zabilježimo vrijeme kad je misao došla i zapišimo sljedeće: “svijest kaže: … ” ili “životinjska priroda (AN) kaže: …”, pozivajući se na stvarnu misao. Na primjer:

• 12:45 AN: Ja sam najbolji.

• 12:45 Svijest kaže: Svi su loši, samo sam ja dobar.

• 13:00 AN: Gubitnik si.

Kad kasnije čitamo bilješke u bilježnici, informacije se lakše percipiraju, jer već znamo da su sve misli plod svijesti, ali ne nas ljudi. Ponekad misli mogu biti stvarno divlje i zastrašujuće, npr. izražavaju želju za smrću roditelja, zbog čega mnogi ljudi ostanu osupnuti, a istovremeno otkrivaju jasnu izvanzemaljsku prirodu misli, jer zapravo nitko ne želi da mu roditelji umru.

Osvrnimo se na konkretan primjer. Tijekom eksperimenta identificirane su određene manipulacijske tehnike i obrasci pomoću kojih svijest stječe moć nad ljudskom Osobnošću i tjera čovjeka da služi silama zla.

Dogodio se incident kada je djevojka u grupi izvodila duhovnu praksu Lotosovog cvijeta. Točnije, začula je glas u svojoj glavi:

Ne napredujem u duhovnim praksama. Ja sam propalica, nemam talenta. Gledajte, svi uspijevaju, dok si ti netalentirana. Svi su oni talentirani, sposobni su opaziti nevidljivi svijet, a ti ne možeš. O, sranje, nakon meditacije sretni će se hvaliti svojim osjećajima, dok ćeš ti kao i obično reći: “Ništa se posebno nije dogodilo, uopće ne znam o čemu govorite”.

Temeljito analizirajmo gornji tekst i pokušajmo objasniti što je glas u djevojčinoj glavi stvarno značio dok je formulirao takve fraze i što je zapravo namjeravao postići.

Za bolje razumijevanje podsjećam da Osobnost ne može niti govoriti niti razmišljati; Osobnost nije u stanju procjenjivati, zavidjeti, mrziti ili biti pohlepna; nikada ne sumnja, ali zna što se događa u stvarnosti; može samo osjećati (opažati osjećaje koji dolaze iz Duše), promatrati misli generirane sviješću i odabrati misli kojima će pridati moć pažnje. Svijest je ono što znatno ograničava mogućnosti Osobnosti.

Dakle, tu je fraza:

Ne napredujem u duhovnim praksama. Ja sam gad, nemam talenta …

Mnogi ljudi čuju slične stvari u svojim glavama i, što je najstrašnije, vjeruju onome što svijest govori, iako svijest tako govori o sebi, privlačeći pozornost Osobnosti i iskrivljujući situaciju na takav način kao da se riječi odnose na Osobnost. Zapravo, ako pogledamo situaciju kakva ona stvarno jest, imamo sljedeće riječi koje je svijest sama za sebe rekla: „Ne napredujem u duhovnim praksama. Ja sam propalica, nemam talenta …” Najsmješnije je što svijest tako govori istinu o vlastitoj nesposobnosti da napreduje u duhovnim praksama! I doista u njima svijest nikada neće napredovati, jer bilo koju duhovnu praksu izvodi Osobnost. Sami naziv duhovna praksa točno ukazuje da je izvodi Duh (Osobnost). Dakle, ovdje smo utvrdili važan obrazac: svijest govori istinu o sebi i laže o Osobnosti (zapravo, uvijek laže Osobnosti, a to ćemo razmotriti u nastavku dok opisujemo kako svijest Osobnost oslovljava s “ti”). Stoga je svrha gornje fraze koja je odzvanjala u djevojčinoj glavi bila natjerati Osobnost da uloži moć pažnje u riječi i na taj način blokira njezinu sposobnost izvođenja duhovne prakse. Nakon što je povjerovala svijesti, ironično je da se Osobnost blokirala vlastitom snagom. Upravo iz tog razloga učitelji su od davnina posebnu pozornost posvećivali kontroli misli kako u duhovnim praksama, tako i u svakodnevnom životu.

Zatim svijest kaže „da je propalica, da nema talenta”, i ja se potpuno slažem s time što govori, čak ni ne namjeravam raspravljati.

Osobnost počinje imati problema kad ju svijest uvjeri da ona JEST svijest. U tom će slučaju Osobnost ozbiljno shvatiti fraze svijesti poput ove gore jer će to Osobnost shvatiti kao da govori o njoj i to će neizbježno izazvati emociju. A poznato je da su emocije vodiči sila Životinjskog uma. U emocionalnom okruženju Osobnost gubi dragocjenu energiju i potpada pod diktaturu svijesti gubeći unutarnju ljubav, osjećaj bezgranične sreće i unutarnju slobodu što uzrokuje različita negativna unutarnja stanja.

Koji važan zaključak možemo iz ovoga izvući? Kada u glavi čujemo misli izrečene u prvom licu ili kao zamjenicu „Ja“, to znači da svijest tada govori o sebi i (što je najvažnije!), govori istinu, ali želi da Osobnost povjeruje da to Osobnost govori o sebi.

Recimo takve fraze kao što su: “Neću uspjeti, ja sam ništavilo” ili obrnuto “Ja sam cool, ja sam najbolji” predstavljaju krajnosti karakteristične za EGO ili ponos svijesti. Svijest nikada nema zlatnu sredinu, već samo krajnosti: „Ja sam ili najgori ili najbolji“. Osoba kojom upravlja svijest, sluša i vjeruje mislima u svojoj glavi, trajno procjenjuje i uspoređuje sebe s drugim ljudima.. Inače, to je upravo najstrašniji grijeh koji se spominje u svim religijama i duhovnim učenjima: ponos. Da biste se riješili ponosa, važno je prestati ocjenjivati ​​sebe i druge. Tijekom našeg eksperimenta nikada nismo zabilježili frazu poput: “Ja sam prosječna osoba” ili “Ja sam poput svih”, uvijek je riječ o krajnostima.

Ovdje nećemo raspravljati o tome kako se ljudska Osobnost transformirala iz slobodnog bića ili bolje rečeno slobodnog Duha u roba svijesti jer je to detaljno opisano u knjizi AllatRa. Stoga ćemo se potruditi otkriti praktične aspekte teme u našim daljnjim člancima.

Pogledajmo ostatak fraze:

Pogledaj, svi su se uzdigli, dok si ti netalentirana. Svi su oni talentirani, oni mogu opaziti nevidljivi svijet, a ti ne. O, sranje, nakon meditacije sretni će se hvaliti svojim osjećajima, dok ćete vi kao i obično reći: “Ništa se posebno nije dogodilo, uopće ne znam o čemu govorite”.

Pa, ovdje je sve sasvim očito. Svijest voli pretpostavljati bez uzimanja u obzir ikakvih činjenica. Ako nema činjenica, svijest trajno pokušava izvući neizravne činjenice koje često ne dokazuju baš ništa i mogu biti potpuno nepovezane s određenim problemom. To čini kako bi održala temelj za rasuđivanje i natjerala Osobnost da vjeruje u to. Ne podsjeća li vas ovo ni na što? Kako svijest može znati tko postiže kakav napredak u duhovnoj praksi? Sigurno ne može! Ipak, gradi pretpostavke na temelju ponosa i zavisti. To ukazuje na važnost rada na usavršavanju Osobnosti jer svijest koristi takav alat samo zato što je osoba sklona ispraznosti. Zapravo se i ostatak fraze temelji na istom. Ovdje vidimo kako svijest ulazi u dijalog s Osobnošću pritišćjući njezine slabe točke.

Pazi, svi se uzdižu…

Zapravo, svijest se počinje obraćati s „ti“ Osobnosti. Ovo je slično situaciji kada bi vam neprijatelj došao i nastojeći uznemiriti ili okrenuti vas protiv vaših prijatelja, počeo vas uvjeravati takvim frazama: „Gledaj, razmisli! Vidite kako su …, dok ste vi sami ovdje … ”Ovdje vidimo kako se potiče nejedinstvo: ako Osobnost vjeruje takvim riječima, postavlja se samostalno prema formuli „Ja – oni “. Tako se uspostavlja prešutna diferencijacija: “Oni su bolji, ja sam gori”. A onda se situacija još pogoršava. Osim toga, možemo vidjeti fazu programiranja Osobnosti od strane svijesti putem izravnih uputa:

„…i reći ćete kao i obično: “Ništa se posebno nije dogodilo, uopće ne znam o čemu govorite”.

Praksa još nije završila, ali svijest već nameće ono što bi Osobnost trebala točno reći kasnije kada će se raspravljati o rezultatima prakse.

Gore opisani slučaj pokazuje sljedeće osobitosti o načinu funkcioniranja svijesti:

• Svijest uvijek laže (vidi Rječnik trikova o životinjskoj prirodi)

• Izgovaranje zamjenice “ja” – to je kada se fraze prvog lica ili zamjenica Ja pojave u nečijoj glavi što znači da se Osobnost počela identificirati sa sviješću te svijest počinje govoriti u ime Osobnosti; i ako Osobnost ima relevantno znanje ona razumije da na taj način svijest zapravo govori istinu o sebi. Zašto to čini? Zato da bi Osobnost uložila snagu pažnje u programe koji ograničavaju Osobnost.

Primjer: “Nikad neću naučiti izvoditi duhovne prakse.”

Značenje: Svijest o sebi govori da neće naučiti izvoditi duhovne prakse. Istina je: svijest ih nikada neće moći izvesti. U isto vrijeme laže pripisujući takvu nesposobnost Osobnosti jer je prirodno obilježje Osobnosti potreba da uroni u Duhovni svijet. Zamislite ribu koja se boji vode jer joj mrav iz obližnjeg mravinjaka govori o užasu plivanja u vodi i vjerojatnosti utapanja. To bi vrijedilo za mrava, dok je za ribu ocean prirodni dom, a pješčana obala smrt.

• Reći “ti” – to je kada svijest nadahnjuje misli koje su optužujuće, oslobađajuće, laskave ili ugnjetavajuće za Osobnost.

Primjer: Ti si kriv/a što … (optužba)

Primjer: Dobro si to učinio/la (laskanje, megalomanija, napuhanost)

Primjer: Nisi mogao/la drugačije, imao/la si ozbiljan razlog … (izgovor svijesti)

Optužba je najraširenije sredstvo manipulacije koje prisiljava “optuženika” da se opravda ili osjeća loše. Na unutarnjoj razini to znači da će se Osobnost opravdavati radi svijesti. Ovo je svakako smiješna situacija. Zamislite da ste se vratili kući i ispričali se svome laptopu ili kalkulatoru što ste ljudsko biće. Odmah se nameće jednostavno pitanje: Tko je gospodar, a tko podređeni? Pa, svijest za ljudsko biće zapravo nije ništa drugo nego kalkulator, alat koji bi Osobnost trebala koristiti, a nikako obrnuto. Nažalost, u modernom svijetu sve je obrnuto: rob upravlja svjim gospodarom. Postoji pravilo: tko vas optužuje onaj je koji vas kontrolira.

Takva situacija mi ne odgovara kao ni Osobnosti. Štoviše, od svijesti nemam ništa, osim problema. U stvari, svijest je neprijatelj Osobnosti i želi smrt Osobnosti te čini sve što je moguće da postigne takvu smrt pomoću Osobnosti koja će to učiniti vlastitim sredstvima. Da biste svladali ovog neprijatelja treba ga temeljito proučiti, jer ući u borbu s neprijateljem kojeg ne poznajete znači u startu izgubiti. U ovom smo članku razmotrili samo kratko razdoblje ljudskog života i načina rada svijesti u njemu, ali treba imati na umu da trajno čujemo glas u svojoj glavi koji upravlja našim životom i odlučuje što volimo, što ne volimo i kako bismo trebali živjeti. Problem je rješiv, glavno je razlikovati tko je tko: “tko je oOobnost” i “Kakva je svijest u odnosu na Osobnost”.

Ako želite podijeliti zapažanja o svojoj svijesti, pošaljite svoje poruke na:

Priredio: Andrej (Kijev, Ukrajina)

Prevela: Helena Milardović

Izvor rgdn.info