Dakle što čini osnovu jedinstva materijalnog svijeta i određuje raznolikost njegovih promjena? Ključevi koji su se izgubili od davnina i otkrivaju tajne prave fizike mikrokozmosa koncepti su EZOOSMOS-a i EZOOSMIČKIH REŠETKI. Oni daju cjelovitu sliku procesa koji se događaju u Svemiru, diskretnosti strukture materije, funkcija nedjeljivih i stvaranja djeljivih čestica, razumijevanja osnovnih principa njihove interakcije i mogućnosti dobivanja besplatne energije iz neiscrpnog izvora. To je znanje koje je vremenom izgubljeno i postalo je osnova za razne kozmološke mitove, religijske dogme, filozofske škole i tako dalje. Naše je tisućljeće čulo samo odjek nekadašnjeg znanja o nevidljivim procesima (na primjer, u drevnim indijskim tekstovima – koncept „akaša“) („eliminirani prostor“, „beskonačni sjaj (emisija)“) u starogrčkoj literaturi – „eter“ („prozirni sloj čistog zraka, dom bogova“), koji je mnogo puta bio složeniji zbog jednostavnog nerazumijevanja istinske suštine tih procesa.
Što je ezoosmos i ezoosmička mreža? Francuski fizičar Henri Poincaré dao je istinitu izjavu (utemeljenu na drevnijim izvorima) o nepomičnom eteru da se on nikada ne može eksperimentalno naći. Ali to ne znači da eter ne postoji. To samo znači da je nedostupan percepciji čovjeka kao promatrača trodimenzionalnog svijeta. U davnim se vremenima doista spominjalo da je ta osnova materijalnog svijeta stacionarna i nepristupačna ljudima, da se ta tvar ne može osjetiti dodirom, ne može se vidjeti vidom i nitko ne može čuti njezin nečujni Zvuk. Ali tamo je također spomenuto da kada znate njegovu strukturu moguće je dobiti veliku korist, neograničenu moć i upravljati nevidljivim pojavama nedostupnim ljudskom oku.
Da bismo relativno bolje razumjeli suštinu procesa u srži temeljnih pojava, pružit ćemo nekoliko objašnjenja iz PRIMORDIJALNE ALLATRA FIZIKE. Treba uzeti u obzir da su ova objašnjenja pojednostavljena i prilagođena za bolje razumijevanje znanja od strane širokog spektra zainteresiranih naprednih ljudi. S tim u vezi, radi bolje percepcije tog znanja u ovom su izvještaju izostavljeni mnogi fizičko-matematički i tehnički detalji, rezultati provedenih eksperimenata, znanstvene definicije razumljive samo uskoj skupini stručnjaka za fiziku. Isto se odnosi na opis rezultata koji su postignuti u sferama poboljšanja metodologije i alata za istraživanje, proučavanje strukture i predviđanje karakteristika mikrokozmičkih objekata, znanstvena objašnjenja povezana s ponovnom procjenom nekih grana fizike, uglavnom kvantne mehanike, kvantne statistike i kvantne teorije polja. Međutim, zajedno s objašnjenjima osnovnih principa i koncepata PRIMORDIJALNE ALLATRA FIZIKE, postoji mnogo primjera grubih analogija tih koncepata i procesa koji se koriste u drevnim tekstovima različitih kultura i nacija svijeta. Štoviše, ovdje možete pronaći stvarne izračune, dijagrame objašnjenja, informativne grafike, tablice i formule, predane u pristupačnom obliku namijenjene matematičkim i fizičkim proračunima, samoprovjeru podataka od strane širokog spektra zainteresiranih.
EZOOSMOS je temeljni proces zahvaljujući kojem postoji materijalni svijet. EZOOSMOS – unutarnji energetski zamah, koji u sebi nosi potencijal, tj. Program sile i informacija bilo koje akcije u materijalnom svijetu, uključujući pojavu života. Sve u materijalnom svijetu postoji zbog unutarnjeg potencijala. Upravo njegova količina i pravodoban postupak nadopunjavanja bilo kojeg predmeta, polja, čestice i tako dalje određuje kvalitetu i količinu postojanja ovog predmeta, pojave itd. u vidljivom i nevidljivom materijalnom svijetu.
Razumijevajući proces ezoosmosa, moguće je pronaći odgovore na mnoga pitanja fizike, uključujući kvantnu fiziku. Primjerice, danas je poznato da je glavna karakteristika atoma njegova unutarnja energija.
Atom predstavlja kvantni sustav (tj. podliježe zakonima kvantne mehanike). Njegova ukupna unutarnja energija je kvantizirana, tj. uzima diskretni (isprekidani) raspon vrijednosti koji odgovaraju stacionarnim (stabilnim, nepromjenjivim u vremenu) stanjima atoma. Ali zašto se energija atoma može samo naglo promijeniti kvantnim prijelazom atoma iz jednog stacionarnog stanja u drugo? Zašto u kvantnoj mehanici kutni moment i energije kretanja čestice u ograničenom području prostora mogu poprimiti samo niz diskretnih vrijednosti?
Što stoji iza ovih procesa? U modernoj znanosti tvrdi se da je kvantizacija energije atoma posljedica valnih svojstava elektrona. Ali od čega se sastoji sam elektron i kako se od čestice pretvara u val i obrnuto? Što u početku određuje kvantna stanja atoma kemijskih elemenata? Ova i mnoga druga pitanja iz fizike postaju jasna, poznavajući osnove PRIMORDIJALNE ALLATRA FIZIKE.
ETIMOLOGIJA RIJEČI EZOOZMOS
Riječ “ezoosmos” formirana je od dvije riječi: “ezo” i “osmos”. Grčka riječ “EZO” (grčki “ἔσω”) izvedena je iz prijedloga “eis” (grčki “εἰς”). Ima nekoliko značenja. U svakodnevnom životu “ezo” se koristi u značenju “u; unutra; iznutra; unutar”. Ali zanimljivo je da se u duhovnim raspravama ova riječ koristi u izrazu “unutarnji čovjek” (ὁἔσωἄνθρωπος), odnosno kao pojam “duše”, “unutarnjeg jastva”.
Literatura: Γεώργιος Μπαμπινιώτης. Ετυμολογικό λεξικό της νέας Ελληνικής γλώσσας. Αθήνα: Κέντρο Λεξικολογίας, 2009; Grčko-engleski leksikon Novog zavjeta, Being Grimm’s Wilke’s Clavis Novi Testamenti, Tr., Rev. And Enl. By Joseph Henry Thay- er, New York American Book Co, 1889.
PROCES EZOOZMOSA
Razmotrimo važan proces u mikrokozmosu koji se odvija u ezoosmičkoj stanici, točnije u njenoj ezoosmičkoj membrani. Sjetimo se da se u središtu ezoosmičke stanice nalazi prava (stacionarna) Po čestica. A svaka strana prostorne kubične stanice sastoji se od jedinstvene nematerijalne strukture – ezoosmičke opne. U trodimenzionalnom prostoru nema debljinu, u njemu nema vremena. Međutim, njezin unutarnji prostor, povezan s nematerijalnim svijetom, neograničen je. (Napomena: u antičko doba nematerijalni svijet nazivao se duhovnim svijetom; u starogrčkim je legendama bilo figurativno naznačeno da bogovi žive u eteru). Fantomska može čestica Po proći kroz ezoosmičku ćeliju. Štoviše, u pravilu samo jedna (1) fantomska Po čestica prolazi kroz jednu ćeliju odjednom. U drugim slučajevima, maksimalno dvije (2) fantomske Po čestice mogu istovremeno ući kroz različite strane prostorne kocke ezoosmičke stanice. U takvim su slučajevima međusobno vjerojatni procesi sudara u ezoosmičkoj stanici fantomskih Po čestica. Takav postupak sudara čestica unutar jedne ezoosmičke stanice događa se pod izravnim utjecajem septonskog polja stvarne (stacionarne) Po čestice na nju.
FANTOMSKA PO ČESTICA IMA VAŽNO SVOJSTVO: MOŽE PROLAZITI U EZOOSMIČKU MEMBRANU I SUDJELOVATIU PROCESU EZOOSMOSA. TO ZNAČI DA JE SPOSOBNA TRENUTNO NESTATI U EZOOSMIČKOJ MEMBRANI IZ MATERIJALNOG SVIJETAI ODMAH SE POJAVITI U NJEMU, ŠTOVIŠE, NA BILO KOJEM MJESTU U EZOOSMIČNOJ REŠETCI (NASTAJE IZ EZOOSMIČKE MEMBRANE DRUGE EZOOSMIČNE ĆELIJE), ALI VEĆ S OBNOVLJENIM UNUTARNJIM POTENCIJALOM (ENERGETSKI I STRUKTURIRANI PODACI).
Proces ezoosmoze u trodimenzionalnom prostoru provodi se samo kroz geometrijsko središte jedne od šest membrana ezoosmičke stanice. Spiralnu strukturu (elementarne čestice) kao da je uvrnula glavna fantomska Po čestica u geometrijsko središte ezoosmičke membrane. Zbog procesa ezoosmoze, fantomska Po čestica pojavljuje se u drugoj ezoosmičkoj ćeliji s obnovljenom rezervom energije, prema starom, ili obnovljenom, ili potpuno novom programu, koji je u nju položen u vrijeme njezinog boravka u unutarnjem prostoru membrane. Naknadne fantomske Po čestice koje su dio iste elementarne čestice slijede isti spiralni put kao i glavna fantomska Po čestica prolazeći kroz iste ezoosmičke stanice i iste ezoosmičke membrane. Dakle, vrtložni poremećaji nastaju spiralom vidljivog kretanja tih struktura kroz ezoosmički prostor.
EZOOSMIČKA REŠETKA
U srži materijalnog Svemira postoji specifični „prostorni okvir“, nematerijalna struktura – EZOOSMIČKA REŠETKA. Svaki stanovnik trodimenzionalnog svijeta percipirao bi ovu energetsku “strukturu” kao vrlo spljošteni objekt, izgledom sličan ravnoj cigli, s bočnom visinom od 1/72 veličine baze. Drugim riječima, ezoosmička mreža ima ravnu geometriju. Sposobnost širenja materijalnog Svemira ograničena je veličinom ezoosmičke mreže.
Unutar ezoosmičke mreže postoje 72 dimenzije (Napomena: za više informacija pogledajte knjigu „AllatRa“). Sve što moderna znanost naziva „materijalnim svemirom“ postoji samo u prvih 6 dimenzija, a posljednjih 66 zapravo kontrolira nadgradnje koje zadržavaju „materijalni svijet“ u određenom ograničavajućem okviru – šest dimenzija karakteristika mikrokozmičkih objekata, znanstvena objašnjenja povezana s ponovnom procjenom nekih grana fizike, uglavnom kvantne mehanike, kvantne statistike i kvantne teorije polja. Međutim, zajedno s objašnjenjima osnovnih principa i koncepata PRIMORDIJALNE ALLATRA FIZIKE, postoji mnogo primjera grubih analogija tih koncepata i procesa koji se koriste u drevnim tekstovima različitih kultura i nacija svijeta. Štoviše, ovdje možete pronaći stvarne izračune, dijagrame objašnjenja, informativne grafike, tablice i formule, predane u pristupačnom obliku namijenjene matematičkim i fizičkim proračunima, samoprovjeru podataka od strane širokog spektra zainteresiranih.
Prema drevnom znanju, 66 dimenzija (od 7. do 72. uključujući) također pripada materijalnom svijetu, ali u biti nisu materijalne.
Izvan ezoosmičke mreže, kako je rečeno u drevnim svetim legendama različitih naroda svijeta, postoji duhovni svijet – kvalitativno drugačiji svijet koji nema išta zajedničko s materijalnim svijetom, njegovim zakonima i problemima.
EZOOSMIČKA REŠETKA je stabilna i nepomična. Sastoji se od određenog broja identičnih EZOOSMIČKIH STANICA koje imaju oblik kocke u trodimenzionalnom prostoru (iako za dimenzije veće od treće struktura postaje složenija). Svaka se ezoosmička stanica sastoji, relativno govoreći, od 6 “zidova” u obliku EZOOSMIČKIH MEMBRANA. Unutar, u središtu kocke svake ezoosmičke stanice, nalazi se STACIONARNA PO ČESTICA.
Iz knjige “PRIMORDIJALNA ALLATRA FIZIKA”
Dakle, ono što ću vam sada reći odnosi se na zakone stvarnog vremena koji predstavljaju osnovu pojave o kojoj raspravljamo. Poznavajući ove zakone, bilo koji najmoderniji Edison može shvatiti fenomen vremena… Dakle, kao što sam vam već rekao, vrijeme je ogromna energija koja se pojavila kao rezultat transformacije snage Allata u Po česticu, koja je generirala ezoosmos Poa. Vrijeme teče samo u jednom smjeru – iz prošlosti u budućnost. To je usko povezano s gravitacijom. Gravitacija se proteže zajedno s produljenjem vremena. Vrijeme karakteriziraju uzrok i posljedica. Između uzroka i posljedice postoji prostorno-vremenska točka tj. sadašnjost. Ova točka ne pripada ni uzroku ni posljedici. Ipak, transformacija uzroka u posljedicu odvija se upravo kroz to. Razumijete li zasad? U redu. Dođimo sada do najvažnije stvari. Ispitajmo princip vremenskog djelovanja. U samom početnom impulsu Po energije, koja je generirala vrijeme, dogodio se skok energije iz sadašnjosti u budućnost, tj. iz sadašnjosti u učinak, i određen je jedinstveni smjer vremena. Zahvaljujući čestici Po koja je generirala vrijeme, pojavili su se i elementi gravitacije. Uzrok gravitira sadašnjosti, stvarajući tako gravitacijsko polje. A istodobno, zahvaljujući unutarnjem impulsu Poa, tj. Po ezoosmosa, koji generira vrijeme, dolazi do skoka iz sadašnjosti u budućnost. To je uzrok koji se pretvara u vremensko kretanje energije. Tijekom ovog procesa održava se konstantnost vremena energije, ovisno o gustoći materije. Da, na primjer, nije bilo vremenske energije i, posljedično, nije bilo gravitacije, naše bi Sunce odavno izgorjelo, gravitacijska polja ne bi postojala, atomi ne bi mogli zadržati svoje elektrone i tako dalje. Pojednostavljeno rečeno, zahvaljujući takvoj ezoozmičkoj manifestaciji vremena podržavaju se i vanjska i unutarnja sfera materije…“ U tom se trenutku Sensejev dvojnik neočekivano ponovno pojavio na slobodnom mjestu malo dalje od društva. Štedljivo je stavio neke grane u vatru, a zatim počeo dopunjavati Sensejevu priču, kao da se ništa čudno ne događa. “Da, ali ne zaboravi spomenuti da, pored svojih općih karakteristika, vrijeme pokazuje i individualnu kvalitetu u svakom stvaranju materije. Gdje god se odvija proces konsolidacije materije, neizbježan je proces sažimanja gravitacije. A i snaga vremena se postupno povećava. U materijalnom svijetu vrijeme i gravitacija mogu se smatrati najmoćnijim energijama, zasigurno nakon energije Po. Pritom je gravitacija pred-ezoozmično stanje vremena u procesu evolucije materije. Gravitacija se može nazvati jednom od vremenskih komponenti s obzirom na prošlost. Dakle, sadašnjost je zapravo samo trenutak manifestacije energije Po, koja je generirala unutarnji impuls, tj. Ezoosmos.” “Ne zaboravi istaknuti da je iskrivljenost dio prirode vremena”, odjeknuo je glas trećeg Senseja, koji je stajao iza Eugena. Dok su se svi zaprepašteno okretali, on je stavio ruku na momkovo rame. Eugen se trznuo i oprezno pogledao iskosa prema Senseju koji je stajao pokraj njega. Vidjevši njegovu reakciju, ovaj mu je Sensei namignuo kao da mu je stari prijatelj i prijateljski ga tapšao po ramenu. “Da, da, prijatelju, upravo zahvaljujući vremenskom iskrivljenju događa se bilo kakav napredak, kada sve materijalne stvari žive svoj život, a zatim se usmjeravaju na transformaciju energija u nove materijalne oblike. Energija se pretvara iz jednog oblika u drugi zahvaljujući ezoosmosu.”
Iz knjige “Ezoosmos“