“U današnjem svijetu, ljudi se podučavaju samo intelektu, pamćenju i znanju koje dolazi iz logike. Dok spoznavajući Istinu čovjek mora savladati uzvišen stupanj samousavršavanja, svjesnosti i razumijevanja onih najdubljih, duhovnih osjećaja koji proizlaze iz Duše. Uostalom, duhovno iskustvo leži izvan granica uma …” (Iz knjige “AllatRa”)

….osoba uči duhovnu praksu uz pomoć najdubljih osjećaja …

IM: Duhovna praksa se izvodi pomoću najdubljih osjećaja, a ne uz pomoć svijesti. Skeptici i entuzijasti koji traže potvrdu, tj. oni koji ne žele spoznati sebe već samo traže potvrdu kažu: “Koja poznata osoba je to rekla?” Takvi građani mogu slobodno pogledati povijest duhovnih starješina, ljude koji su to postigli, i vidjet će kako su ti stari opisali svoje iskustvo spoznaje o duhovnom svijetu. Što je potrebno tijekom izvođenja molitve ili meditacije? Odbaciti svaku pomisao, svaku emociju: bila ona dobra ili loša. Znači, sve što dolazi iz uma treba odbaciti jer se Duhovni svijet spoznaje samo osjećajima. Bez obzira na to što netko kaže – to je jedini način zbog toga što svijest ne može percipirati Duhovni svijet. Oni su poput vatre i vode, nespojivi su.

Veliki broj ljudi je uspio na ovaj način. Ali svijest nekih gledatelja sada može postati ogorčena: “Zašto oni sjede, govore…” – i tako dalje. Sveti Oci nikada nisu radili autogeni trening, nisu obavljali nikakve meditacije. Molili su i opažali.” Naravno, uvidjeli su… Ali ako uklonimo svo blještavilo, što ostaje? Ostaje mantra. Mantra je ponavljanje iste stvari kako bi se dostiglo molitveno stanje, a molitveno stanje je upravo percepcija osjećajima. A onda su, postepeno, razvijajući ga opazili Duhovni svijet. Zamolio bih one koji se prepiru s nama s druge strane ekrana da odgovore na ovo pitanje: “Koliko je Svetih Otaca to stvarno opazilo?” Samo nekoliko njih. Od onih koji su pisali o tome lako je vidjeti tko je i što opažao i tko je od koga kopirao kako bi postigao važnost. Ali opet, zašto se to događa? Imitacija, želja za prikazivanjem i tako dalje…

Ali, u stvarnosti sve su religije ujedinjene. Bog je jedan i svi prolaze kroz to. Nemoguće je doći k Bogu na bilo koji drugi način osim putem sebe, odbacivanjem svijesti i opažanjem Boga.

Bilo koja, čak i najmanja misao tijekom molitve negira čitavu molitvu, zar ne? Zaista jest. Tko o tome nije razgovarao? Samo oni koji to ne razumiju, oni koji govore iz uma. Treba kucati srcem. Ali opet, kakav je to izraz “kucati srcem”? To ne znači … Srce je organ. To je, zapravo, bila metafora. Ovo je spomenuto zbog percepcije osjećajima, jer su čula ljubavi, osjećaji, i slično, pripisani srcu kao organu. A Bog je sreća, Bog je Ljubav. Duhovni svijet je prije svega … Onaj koji je razumio posljednju emisiju, on zna što je to. Ostali se moraju boriti s umom, besmisleno je da im to govorite jednostavno zato što nećemo pronaći riječi, nije to zato što nisu u stanju opaziti, neka se ne uvrijede. Bez obzira kako to opisujem, to će i dalje biti ponavljanje istih riječi, sve će se svesti na banalno: ljubav, sreća, radost, beskonačnost … to su sve riječi koje sužavaju stvarnost.


Božji svijet može se osjetiti samo najdubljim osjećajima. Najdublji osjećaji sežu daleko izvan granica šest dimenzija dok je sustav ograničen na samo šest dimenzija. Svijet Božji je drugačiji svijet. On je izvan granica bilo koje dimenzije. Neograničen je. A dimenzija je dimenzija i može se mjeriti.

Da, ali preko čega sustav prelazi u tišini? Preko činjenice da je sloboda samo u duhovnom i da postoji druga percepcija Osobnosti, stanje koje nastaje iz kontakta s Božanskim, zahvaljujući najdubljoj percepciji kroz osjećaje, zahvaljujući neizmjernoj Ljubavi prema Bogu. I u ovoj Ljubavi nema straha. Strah nameće sam sustav, kroz svijest prisiljava ljude da ne vole Boga i da ga se boje. Oni se boje Njega, visokog i svemogućeg zato što ih sustav na to navodi jer ne razumiju veličinu i svemoć Njegove beskonačne Ljubavi. Sustav ne poznaje stvarnost Duhovnog svijeta, stvarnost stvarnog Života. Tko bi želio slušati mrtve i prazne stvari kad u sebi čujete stvarni Život, kad osjetite njegovu punoću i beskrajnu radost, kad je sreća u vama?! Kad niste pasivni i depresivni zombi koji je prikovan trodimenzionalnim tijelom, već ste u bezgraničnoj slobodi, kada se sami spajate sa stvarnim Životom, s ogromnim procesom stvaranja u Ljubavi. Dakle, opažanje od strane Osobnosti je potpuno drugačija percepcija … Zahvaljujući najdubljim osjećajima opažate ovaj stvarni Život, sveobuhvatno Znanje koje nije ograničeno ni vremenom ni prostorom.


IM: Prirodno je da bi svi ljudi željeli biti u duhovno razvijenoj zajednici, među ljudima koji žive od duhovnog. Ali ako želite biti u takvoj zajednici, tada prvo počnite sa sobom. Postanite duhovno slobodna osoba. I postupno će se zajednica mijenjati. Jer moć će odbaciti Sotonine sluge i istrgnut će ljudsku Dušu iz njihovih gadnih šapa. Dakle, vi ste poput magneta: ili ćete privući slično ili ćete odgurnuti suprotno. Ali vaša će se zajednica razvijati onako kako bi trebala samo ako radite na sebi.

T: Ljudi koji tek počinju proučavati sebe i opažati kroz najdublje osjećaje također primjećuju protivljenje svijesti kada se u određenom trenutku, neprimjetno, dogodi skok u percepciju kroz najdublje osjećaje.

IM: Osoba gubi percepciju kroz osjećaje i prelazi na svijest kad mu je most uzak. I tako, ove oscilacije i privlačenje pozornosti – smrtniku daju vrijednost. Dakle, bez obzira na to što radimo, što može biti važnije od Života, važnije od Boga? Što Ahriman ili vrag imaju toliko važno da je važnije od bivanja s Bogom?! Ništa. Vidite, mi smo u trodimenzionalnosti, ovo je vražji svijet. Svijest je đavolje sredstvo. Ali naša Duša su vrata u Duhovni svijet, a Osobnost je svjetlost koja zrači kroz ta vrata. Pa tako, nama kao svjetlosti koja zrači Dušom, što tama može ponuditi? Što nam tama nudi da bismo zbog nje zatvorili vrata, odbacili svoju Istinsku suštinu i Boga, odbacili Božji svijet i išli lutajući okolo u tami? Možeš li to objasniti? Što? Različite boje? Ali one su iluzorne. Što drugo? Ništa. Stoga se sve može učiniti bez prekida veze s Duhovnim svijetom. Što može biti važnije od toga?

T: Evo jednog od najvažnijih pitanja onih koji su odlučili slijediti duhovni put: kako zaista živjeti u danu, kako živjeti kao Osobnost?

IM: To je istina, mnogi ljudi se pitaju kako tijekom dana živjeti od Osobnosti, a ne od svijesti? Sve je jednostavno. Prebivajte u Duhu. Budite neodvojivi od Duha. I uvijek ćete živjeti po Osobnosti i s Duhovnim Svijetom. I bit ćete Živi. Samo Živite.


Dok gledamo kroz najdublje osjećaje odvija se kontinuirani jednovektorski život ovdje i sada. Događaju se uzastopna stanja i ona su nepredvidiva, živa, stabilna i istovremeno nova. Ona su poput različitih stanja višestruke beskonačne Božje ljubavi koja izazivaju užitak i blaženstvo, ali ne na razini svijesti već na razini najdubljih osjećaja. Ali to je samo jedna od karakteristika percepcije Duhovnog svijeta kroz najdublje osjećaje.